Nije učtivo dame pitati za godine, ali kada je
reč o Alisi Marić, kraljici srpskog šaha, onda protekle dve decenije
imaju značenje vremenskog perioda u kome je ona bila i opstala
u žiži globalnog šahovskog pokreta, što je uspeh vredan pažnje.
Alisa je osvojila dve olimpijske medalje, jednu evropsku i tri
Kupa evropskih šampiona.
- Pa dobro, nije tako strašno tek sam napunila 20 - našalila se
Alisa Marić prilikom gostovanja u redakciji Glas javnosti.
Kada pomislite na proteklo vreme, da li biste sada nešto uradili
drugačije?
- Bio bi to meč na turniru kandidata za prvakinju sveta protiv
Kis Jun, kojeg sam odigrala 1990. u Gruziji i kada sam napravila
grešku u jednom potezu. Vratila bih taj jedan potez i onda bi
se promenio čitav tok događaja.
Kaže se da pametni ljudi izvlače pouke iz prošlosti. Šta ne
biste voleli da vam se ponovi i koliko iskustvo znači u šahu?
- Znači mnogo. Kada sam počela, imala sam 16 godina. Da sad krećem
iz početka s ovim iskustvom sugurno bi sve bilo mnogo bolje. Bila
bih prvakinja sveta.
Samo jedan pogrešan potez
Postoje li momenti u vašoj karijeri za koje kažete da su najbolji
ili najgori?
- Pa, meč sa Ksi Jun. To je bio najveći rezultat, moj i uopšte
postignut u našem šahu, a opet izgubila sam meč za prvaka sveta.
To je ta situacija, s te strane gledano to je loše, ali taj poraz
je značio i treće mesto na svetu, što je priznaćete odličan rezultat.
U jednom, najgori i najbolji trenutak.
S obzirom na to da ste rođeni u Njujorku, da li ste posle
20 godina razmišljali da narednih 20 igrate pod drugom zastavom.
Naročito ako znamo da se zbog mesta vašeg rođenja Amerikanci "hvale"
da ste najuspešnija američka šahistkinja?
- Ne o tome nikad nisam razmišljala, ni onda kada sam igrala mnogo
više nego sada. Rođena u Americi, ali sam ipak odavde. Mislim
da bi meni bilo teško da napredujem u tuđoj sredini. Ne bih postigla
više ni da sam kojim slučajem otišla u Ameriku. Inače mene ne
privlači život na nekom drugom mestu. Ni u najgorim vremenima
nisam razmišljala da negde odem. Tuđina je tuđina. Volela sam
da igram negde na turniru i bilo bi mi lepo, ali najlepše je kod
kuće. Tu su mi roditelji, porodica, rodbina, ljudi slični meni,
s kojima sam odrasla i koji me iskreno podržavaju i najvijaju
za mene. Bilo bi mi jako teško da to menjam. Uvek je bilo i biće
lepih i ružnih momenata. Ipak kad sve sagledam ne bih mogla da
se žalim.
Doktor i profesor
Pored reprezentacije, da li planirate i pojedinačno učešće
na turnirima?
- Odigraću ciklus za prvenstvo sveta. Nekoliko godina sam napravila
pauzu, u međuvremenu sam promenila posao i doktorirala. Počela
sam da predajem na Fakultetu za menadžment BK, završila doktorat
i izabrana sam za docenta. Sada planiram da se više posvetim šahovskoj
igri. Na prošlom SP, u finalu je igrala Alisa Galjamova, koja
je moja generacija...
Da li ste imali uzor u šahu i ako jeste ko je to bio?
- Bobi Fišer i to iz više razloga. Zbog stila igre jer je igrao
sve vrste pozicija jednako dobro. Nije bio oštar napadač kao Talj,
ili poklonik pozicione igre kao Kapablanka, on je bio kompletan.
Njegov pristup igri je uvek na pobedu, bez dogovora i bez ikakvih
kalkulacija. To je ono što privlači ljude i dan-danas, iako se
on ne pojavljuje mnogo u javnosti.
Bio je nedavno uhapšen u Japanu?
- Da pratila sam tu situaciju. Postignut je dogovor pa je prebačen
iz Japana na Island i tamo ga "tata" valjda neće da
dira.
Žene vole sigurnost
Zašto je napravljena podela na muški i ženski šah, kada znamo
da se šah ne igra na mišiće?
- Ne mora da postoji, iako postoji. Dokaz da ne mora da postoji
je Judit Polgar koja igra isključivo s muškarcima i pripada grupi
"vrhunskih muških velemajstora". Međutim, ona je izuzetak.
Podela možda postoji u tome što žene sigurno razmišljaju drugačije.
Više vole sigurnost, teže mirnijim i jasnijim pozicijama, dok
muškarci vole da uđu u rizik, gde je pozicija krajnje napeta i
neizvesna, gde jedan pogrešan potez vodi direktno u poraz. Žena
će pre da izbegne tu poziciju, ako može, ali će takođe i ući u
borbu ako mora, ako je to najbolja mogućnost u datom trenutku.
Muškarci su generalno skloniji rizičnoj igri, dok žene igraju
stabilnije.
Privlači me tenis
Kada biste se opet rodili, da li biste izabrali šah ili nešto
drugo?
- Bila bih šahistkinja, ali mislim da bih se oprobala i u nekom
drugom sportu. Na primer, u tenisu. Ne znači da ja imam smisla
za tenis, ali to mi je privlačno. Pratim igru Ane Ivanović i baš
me raduju njeni uspesi. Simpatična je.
Još je rano da se priča o naslednici Alise Marić, ipak da
li ste negde prepoznali takvu?
- Nije rano, ali nažalost takve još nema. Trebalo bi da već postoji
neka mlađa šahistkinja u reprezentaciji, to bi bilo normalno -
kaže velemajstor Alisa Marić, obeležavajući 20 godina karijere,
koju za sada "neke nove devojčice" teško da će moći
ikad da nadmaše.
N. Matejić