![]() |
|
![]() |
![]() |
I n t e r n e t i z d a n j e Sreda, 25. 5. 2005. |
|||||
![]() |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
![]() |
S naročitim zanosom i gotovo u transu, nosioci štafete trčali su od mesta do mesta, a u arhivima mogu se pronaći i fotografije na kojima seljaci uz drum u stavu mirno pozdravljaju prolazak štafete uručivane Titu na Dan mladosti na beogradskom stadionu JNA. Na tom mestu štafete su Titu uručivane od 1957, pošto je Tito godinu dana ranije predložio da se taj dan praznuje iz dva razloga - njegovog rođendana i Dana mladih. Od te godine, centralna svetkovina je zamenila na stotine manjih, koje su dotad održavane u svakom mestu gde se zaustavljao autobus, a na kraju je maršalu i doživotnom šefu države predavano deset ili 15 štafeta. Tako je i prvu štafetu Tito primio u Zagrebu 1946. godine. Prva štafeta krenula je iz Kragujevca i bila je u obliku knjige u koju su radnici, seljaci i studenti poslali svoje poruke i pisma neprikosnovenom vođi. O masovnosti tih ceremonijala svedoče 22.000 štafetne palice, smeštene u Muzeju savremene istorije u Beogradu, među kojima su i one predavane Maršalu na centralnoj manifestaciji. Iako je od 1957. godine smanjen broj ceremonija na kojima je predavana štafeta, ali su u nekim sredinama ta slavlja zadržana - baš kao i na nivou tadašnjih republika i pokrajina - mnogim savremenicima te "organizovane radosti" čini se da je gotovo svaki predsednik opštine i mesnog CK počast namenjenu Titu pretvarao u sopstvenu promociju, tako da čak ni nosioci štafete više nisu znali šta nose: pionirsku, opštinsku ili saveznu štafetu. Bez obzira na to, sve je išlo kao po loju i svi "narodi i narodnosti" sa istim žarom su učestvovali u trci sličnoj današnjem "Danu izazovu" koja je, za razliku od tog hepeninga, trajala najmanje dva meseca, uz recital i "kulturno-umetnički program". Štafeta je, obično, kretala u drugoj polovini marta i prolazila kroz sve krajeve bivše Jugoslavije, sve do 1987. godine, kada su Slovenci javno ismejali i Tita i štafetu. Idejno rešenje za štafetu i plakat ponudili su autori ljubljanskog ateljea "Novi kolektivizam". Predložena rešenja razbesnela su celokupnu javnost, a policija, vojska i ljubitelji Titovog lika i dela tražili su političku i krivičnu odgovornost autora jer je ponudio repliku plakata iz arsenala nacističke Nemačke. Štafetna palica u obliku makete stola na četiri noge bila je nemoguća za nošenje, pa je izrađena druga štafeta koja je nekako stigla na JNA. Ali, bio je to i poslednji slet i zadnje svečano predavanje štafete tadašnjem predsedniku Saveza socijalističke omladine Jugoslavije koji je od 1981, umesto Tita, primao štafetu na stadionu JNA.
U arhivima je ostalo upisano da je zadnja priredba nosila naziv "Upalite svetlo", da je poslednji nosilac Štafete mladosti bila Rejmonda Bročaj, učenica iz Gnjilana koja je štafetu predala Haimu Redžepiju, tadašnjem predsedniku Omladine Jugoslavije. Na štafetu i Dan mladosti, zbog raspada bivše Jugoslavije i ratova u njoj, dugo niko nije ni pomišljao, sve dok Titovi sledbenici, videći koliko je razočarenje većine ljudi u bivšoj Jugoslaviji, nisu ocenili da je trenutak da se podseti na vreme "kada je Bog po zemlji išao". Posle Kumrovca, Brozovog rodnog mesta, Tivta i Subotice, koji
su od ranije svojevrsna oaza Titovih sledbenika, ove godine su
se u svetkovanje Dana mladih uključili Sarajevo i Novi Sad. U
tom gradu će se sutra baloni sa štafetom koju je izradio akademski
vajar Laslo Silađi, autor poslednje štafete koja zbog Titove smrti
nije ni uručena Brozu, dići u nebo. Prema rečima Dragana Gligorića,
predsednika udruženja "Centar" i predsednika kluba "NS
tajm", organizatora manifestacije, takav put štafete je više
nego jasna poruka, kao što je jasno gde je, za njegove ljubitelje,
Tito. Ovaj četrdesetogodišnjak kaže da je njegov glavni motiv
za organizovanje ceremonije, posvećene čoveku na kojeg većina
ljudi više ne gleda blagonaklono - odnos prema istoriji.
- Danas nije moderno da se radi srcem, nego iz interesa. Ali,
ja nisam sledio te trendove i nisam se menjao, nikada se ne odričući
štafete - kaže Silađi, kome nije poznato zašto se neki ugledni
ljudi sada odriču svog učešća u sletovima ili organizaciji Dana
mladosti. - Čik da vidim toga ko je mogao da kaže da ne želi da učestvuje
u Danu mladosti. Da je pozvan i da nije došao, zna se kako bi
završio - uveren je Protić. Zato ni egzaltiranost masa i silnu
radost koja se kotrljala ulicama, gradovima i selima kuda je prolazila
Titova štafeta, po mišljenju Protića, nije nikakav dokaz iskrenog
oduševljenja tom manifestacijom o kojoj je, iz noći u noć, izveštavano
o svakom pokretu štafete - odakle je ujutro krenula, gde se zadržala
i ko je imao čast da palicu koja je bila "više od simbola"
primi na konak.
Pogotovo, kaže on, Makedonija i BiH, a ne zaostaje ni Crna Gora,
kao ni Vojvodina koja je pod komunistima imala status pokrajine. - Da budem precizniji, te manifestacije su, pre svega, dokaz koliko je pod titoizmom i kultom ličnosti ispran mozak mnogim ljudima. A verovatno su i organizatori tih priredbi ljudi kojima je pod Titom bilo dobro pa sada kukaju za tim vremenima kada je bilo više novca, ali je to bio sistem "leba bez motike" koji je skupo plaćen - zaključuje Protić. G. Đ - M. L.![]() ![]() ![]() |
![]() |
|
![]() |
|||
![]() |
|||
Copyright © 1999-2004 NIP Glas javnosti
d.o.o. |
FastCounter by LinkExchange |
![]() |