BEOGRAD - Ja sam čovek Kosova i rado ću
se žrtvovati za svoju zemlju. Sada nas više niko ne može zaustaviti
na putu ka našem zajedničkom cilju - bila je poruka Ramuša Haradinaja,
sada već bivšeg premijera Kosova, upućena njegovim sunarodnicima
kada se prošle nedelje opraštao od njih i na putu za Hag pripremao
da još jednom položi ispit odanosti i privrženosti svome narodu.
I položio ga je. Ovaj put bez puške u rukama, ali i dalje spreman
da brani interese Kosmeta.
Odlazeći, Haradinaj je još jednom pozvao Albance sa Kosova da
se suzdrže od incidenata, da ne dozvole da im emocije nadvladaju
razum i da dostojanstveno pohrle ka svom jedinom cilju- nezavisnosti
Kosova. I nije mu, na sreću, mnogo ubeđivanja za to bilo potrebno.
Priština je ostala mirna, a osim manjih protesta u Dečanima, drugih
problema u južnoj srpskoj pokrajini, zasad, nije bilo.
Njegova predaja Tribunalu za mnoge, čak dobre poznavaoce političkih
prilika na ovim prostorima, bila je iznenađenje, uprkos višemesečnog
vašara najneverovatnijih spekulacija i nagađanja da će se najvažniji
komandant Oslobodilačke vojske Kosova naći pred Haškim većem.
Najteže je, svakako bilo kosovskim Albancima, ali i šefu Unmika
Sorenu Jesenu - Petersenu, koji je izjavio da je Haradinajev odlazak
"ostavio veliku prazninu".
- Lično sam potresen da više neću sarađivati sa bliskim prijateljem
i partnerom. Kosovo je danas bliže nego ikad, ostvarenju svojih
aspiracija vezanih za konačan status- rekao je tada Petersen i
iskoristio priliku da još jednom gromoglasno pohvali rad Haradinajeve
vlade.
Ono što se u Srbiji retko događa, a na Kosovu potvrđuje pravilo,
su pohvale na račun Ramuša Haradinaja čak i od strane njegove
najljuće opozicije. Naime, sve političke partije na Kosmetu širokogrudo
su hvalile rad doskorašnjeg premijera i potencijalnog ratnog zločinca,
uprkos činjenici da su se do skoro žestoko protivili njegovom
imenovanju za predsednika vlade, upravo zbog moguće haške optužnice.
Pozitivnu ocenu Haradinajeve predaje dao je i generalni sekretar
NATO Jap de Hop Šefer, koji je rekao da će se na Kosmetu procenjivati
napredak u ispunjavanju standarda, a "odgovoran pristup Haradinaja
i naroda Kosova biće pozitivan signal u tom pravcu". Predsednik
Koordinacionog centra za Kosovo i Metohiju Nebojša Čović, međutim,
rekao je da taj čin nije nikakvo merilo ispunjenja standarda.
Iz Srbije su, međutim, kao i do sada stizala različita reagovanja
na dobrovoljnu predaju kosovskog premijera. Srpski političari
složili su samo u jednom - treba se truditi da se sačuva mir u
pokrajini. Predsednik Boris Tadić još jednom je potvrdio svoj
principijelan stav, da svako ko je optužen za ratne zločine mora
da odgovara pred Haškim tribunalom.
Jedina pohvala na račun Haradinaja sa srpske političke pozornice
stigla je od ministra spoljnih poslova Vuka Draškovića, koji je
ovaj potez bivšeg komandanta OVK ocenio kao veoma odgovoran čin.
Nasuprot tome, Milorad Mirčić, predsednik skupštinskog Odbora
za bezbednost, celu priču oko dobrovoljne predaje Ramuša Haradinaja
vidi kao "unapred isplaniran scenario, kako bi Albanci dobili
podršku međunarodne zajednice, čime bi se amortizovale osude kada
budu izazvani neredi i teroristički akti na Kosovu i jugu Srbije".
Vladan Batić, bivši srpski ministar pravde doživeo je Haradinajevu
predaju kao ličnu pobedu, jer je , kako je naglasio, "on
sa saradnicima, u vreme dok je obavljao dužnost ministra pravde,
prikupljao dokaze o zločinima OVK, a to su upravo dokazi koje
ima tužilaštvo u Hagu".
Iako u zdravoj političkoj svesti treba da važi pravilo, da se
ovakva događanja ne smeju koristiti u dnevnopolitičke svrhe, srpski
političari izgleda još nisu dostigli taj nivo svesti, što upravo
potvrđuju oprečne izjave. Najzanimljivija među njima i naizgled
ironična bila je i ona šefa poslaničke grupe G17 plus, Miloljuba
Albijanića, koji je rekao da sada Beograd može da da garancije
za Haradinajevo puštanje na slobodu do suđenja.
Ova izjava može da zvuči smešno ili ironično, ali ako se uzme
u obzir da garancije može dati država, što Kosmet nije, a Haradinaj,
koji je rođen u Glođanu, na teritoriji SCG, time državljanin naše
zemlje, onda ovo nije pravno nemoguće. Čak je i ministar pravde
Zoran Stojković izjavio "da u krajnjem slučaju mi ne bismo
imali ništa protiv da ga smestimo u Srbiji i prihvatimo obavezu
da ga čuvamo".
Bilo kako bilo, Haradinaj će se najverovatnije uskoro naći na
slobodi, bar do početka suđenja. Njegova odluka da ode u Hag izazvala
je gnev Albanaca, ali im je pomogla da dobiju sve pohvale i tapšanje
po ramenu. Da li je ovo još jedan marketinški potez međunarodne
zajednice, ostaje da se vidi. Jedno je, međutim, sigurno. Haradinaj
je, svakako, pokazao zrelost prema svom narodu i nameru da se
do poslednjeg trenutka bori za kosovsko pitanje. Hoće li se savest
i našim najtraženijim haškim optuženicima konačno probuditi, ili
oni misle da su svoj doprinos ovom narodu već dali u Srebrenici
i Sarajevu.