Tradicionalni Molitveni doručak kod američkog predsednika
koji već 52 godine organizuje američki Kongres okuplja predstavnike
uglavnom iz sveta politike i ekonomije. Ovogodišnju ceremoniju
koja počinje sutra vode predsednik Buš i potpredsednik Dik Čejni,
a događaj traje četiri dana. Nenad Popović, jedan od pozvanih
kaže da su tamo zapravo najznačajniji mini- skupovi.
U čemu je, osim prestiža (pokazivanja) značaj tog skupa?
- Može da bude bitan u onoj meri u kojoj su konkretni učesnici
sposobni da iskoriste priliku da u trajanju od nekoliko dana,
pri susretima sa uticajnim ljudima, naročito na onim neformalnim,
lobiraju za svoje ideje. Takođe, može imati značaj za unapređenje
odnosa sa američkom administracijom, to je ove godine posebno
aktuelno nama iz Srbije.
Kakav uticaj srpska delegacija može da ostvari?
- Mogu da govorim samo u svoje ime. Insistiraću na tome da ekonomski
razvoj Kosova, ali i juga Srbije, predstavlja najrealniji način
sprečavanja međuetničkih sukoba i da rešavanje pitanja iz oblasti
ekonomije ne sme da čeka rešenje konačnog statusa na predstojećim
pregovorima.
Da li vidite rešenje pitanja Kosova i Metohije?
- Ekonomski razvoj Kosova je neopravdano zanemaren kao faktor
stabilnosti. UNMIK, odnosno EU već godinama se bave time, ali
jedinstvena strategija ekonomskog razvoja još nije definisana.
Srbi i nealbanci na Kosovu žive u siromaštvu i mahom se oslanjaju
na humanitarnu pomoć. To ne može biti trajno rešnje. Kada bi bili
u prilici da pokrenu mala i srednja preduzeća, kao i kada bi im
se pomoglo da sa svojim proizvodima izađu na tržišta, njihova
integracija u region, a kasnije u EU, bila bi znatno olakšana.
Verujem da će biti prilike da se za te ideje animiraju i predstavnici
svetskih strateških ekonomskih centara.
Da li neko iz Srbije koriste usluge lobista u SAD?
- Ne znam ni za jednog, ne računajući ono što sam pročitao u novinama
o vlasniku jedne televizije.
Može li Srbija popraviti ugled u svetu?
- Kada hoćete da nekoga uverite u svoje ideje ili pridobijete
za neki projekat, treba da pokušate da govorite njegovim jezikom,
čuvajući pri tom svoj integritet. Srbija mora da prođe put od
tačke imidža opterećenog prošlošću do tačke gde za nju ljudi veruju
da je zemlja vrednih i poštenih ljudi koja pripada Evropi. Što
se tiče strategije, ad hok, to vidim kao najpre jednu demistifikaciju
novije istorije, i u zemlji i u inostranstvu. Zatim, kao promociju
zemlje preko turizma i kulture, uz mnogo više kontakata u inostranstvu.
Imidž nam je zapušten i zahteva mnogo rada.
Dvaput ste već "doručkovali" u SAD?
- Da, ovo je treći put. U međuvremenu sam bio i na evropskom molitvenom
doručku, u Berlinu, prošlog juna, u organizaciji Bundestaga, i
na regionalnom, balkanskom molitvenom doručku u organizaciji albanskog
parlamenta, u Draču, pretprošlog leta. Najveći utisak je dostupnost
i otvorenost ljudi do kojih, inače, ne bih imao prilike da dođem.
S kime ćete se ove godine družiti se za stolom?
- Najviše sa političarima i uticajnim ljudima iz oblasti ekonomije,
iz Amerike, Kine, zemalja bivšeg SSSR i Bliskog Istoka.
Igor Krasnić