BEOGRAD - Politički angažman je višestruko
isplativ. Ako ništa drugo, u tom periodu steknu se poslovne i
lične veze koje dobro mogu da se unovče kada prestane oficijelna
funkcija. Ukoliko je ovu tezu uopšte potrebno dokazivati, onda
je najbolje potvrđuje činjenica da se mnogi bivši svetski političari
koji su krojili sudbinu zemljama bivše Jugoslavije sada na ovom
području instaliraju kao biznismeni.
Vest da je u biznis mobilne telefonije na Kosovu nedavno uskočila
Medlin Olbrajt zato je mogla da zvuči iznenađujuće samo na prvi
pogled. Konsalting firma bivšeg državnog sekretara SAD "Olbrajt
grupacija" preuzela je posao specijalnog savetnika predsednika
Upravnog odbora kosovskog Internet provajdera "Ipko net",
koji će konkurisati za drugog mobilnog operatera na Kosovu i Metohiji.
Svet je već prenatrpan savetnicima, a balkansko tržište je tek
na pragu razvoja, pa treba iskoristiti veze. Toga se, očigledno,
nije libila ni Olbrajtova koja je na Kosovu stekla nove prijatelje,
a među njima jednog od političkih lidera Albanaca Hašima Tačija.
Poslovima sa telekomunikacijama nije mogao da odoli ni Daglas
Herd, ministar inostranih poslova u bivšoj vladi Velike Britanije
pa je posredovao u poslovima prodaje Italijanima dela Telekoma
Srbija.
Bodo Hombah, bivši koordinator Pakta za stabilnost Jugoistočne
Evrope i izvršni direktor nemačke medijske kuće "Vaz",
posle silaska sa funkcije u organizaciji koja se i te kako bavila
Srbijom , formirao je mešovitu kompaniju sa domaćom medijskom
kućom "Politika". Pregovore o tome započeo je, kažu,
sredinom 2001. godine, dok je još bio na čelu Pakta za stabilnost,
zahvaljujući svojim prijateljskim vezama sa pokojnim premijerom
Zoranom Đinđićem.
"Vaz" nije hteo da rizikuje jer je veliki deo imovine
a.d. "Politike" pod hipotekom, pa je spas nađen u osnivanju
deoničarskog mešovitog društva u kojem svaki od partnera ima po
50 odsto udela. "Politika" je u zajedničku firmu unela
brend, vredan oko 25 miliona maraka, što uključuje dnevni list
i oko 15 revijalnih izdanja, a toliko je trebalo da unese i "Vaz".
Međutim ako je novac i ušao, ne vidi se zašto je upotrebljen.
Bilo je dogovoreno da se povećaju plate, ali one nisu dostigle
taj nivo, kupljeno je nešto kompjutera, renovirane su neke kancelarije
i plaćena je oprema koja je ranije ugovorena.
Hombahova medijska kuća je prisutna u osam zemalja u centralnoj
i istočnoj Evropi i ima 28 dnevnih listova, a među njima i udeo
u crnogorskim "Vijestima" i novosadskom "Dnevniku".
Džordž Soros nikada nije bio u američkom establišmentu ali se,
preko svoje Soros fondacije i finansiranja opozicionih krugova
u bivšim socijalističkim zemljama istočne Evrope, posredno izborio
za instaliranje zapadne demokratije u državama u tranziciji.
Soros je pre svega biznismen, pa i ne krije spremnost da svoj
novac uvećava ulaganjem na rizičnom političkom području, kao što
je Kosovo. Soros je već uložio u kablovski sistem Srbije, spekuliše
se da je zainteresovan i za instaliranje kablovske televizije
na Kosovu. Pominje se i kao potencijalni kupac kosovskog kombinata
"Trepča".
Soros je, navodno, već potrošio 50 miliona dolara za poslove
lobiranja prilikom kupovine "Trepče". Domaći stručnjaci
"Trepču" su, zbog velikih zaliha uglja, cinka, olova
i ostalog rudnog bogatstva, procenili na oko deset milijardi dolara,
dok se inostrane procene kreću oko pet milijardi dolara.
Možda je čista slučajnost, sumnjičavo kaže Nenad Vasić, analitičar
sa Kosova, da je upravo Bernar Kušner, drugi po redu civilni administrator,
doveo u južnu srpsku pokrajinu francusku kompaniju "Alkatel",
a ona je sa preduzećem PTT Kosovo dobila prvu licencu za mobilnu
telefoniju "Valja 900". Pre dve godine imala je 300.000
korisnika, a godišnji obim poslovanja joj je oko 200 miliona dolara.
Miroslav Prokopijević, direktor Centra za slobodno tržište, kaže
da je "standardna procedura da funkcioneri zapadnih zemalja
urade posao i za to budu nagrađeni poslom ili novcem.".
- Dok obavljaju političku funkciju, ne mogu da se bave biznisom,
ali se kasnije vraćaju na mala vrata. Pravilnik na Zapadu je striktan
i ne dozvoljava političarima da se bave biznisom dok su u politici,
već zato to čine posle mandata. Formalno tu nema sukoba interesa,
naročito kada se posao započinje u banana državama - kaže Prokopijević.
Z. Mihajlović
S. Jovičić