Nekadašnji šef Verifikacione misije OESCE-a na
Kosovu i Metohiji Vilijam Voker u intervjuu za "Glas javnosti"
izneo je mnoge optužbe na račun srpskih vlasti, a posebno na rad
i angažovanje u slučaju Račak istražnog sudije Okružnog suda Priština
Danice Marinković. Pored ostalog, on navodi da je ona osoba koju
ne biste voleli da sretnete, a kamoli da pozovete na kafu i da
je potpuno politički opredeljena. Danica Marinković u potpunosti
odbija Vokerove tvrdnje i kaže da su neistinite i potpuno proizvoljne.
- Gospodin Vilijam Voker je izneo niz netačnosti bar što se mene
i mog angažovanja tiče. Prvo što je netačno u njegovoj izjavi
je to da me je Slobodan Milošević imenovao za istražnog sudiju.
Istina je jedino da u pravosuđu radim od 1975. godine, a od 1984.
radim kao sudija, gde me je po Zakonu o sudijama imenovala Skupština
Srbije. Od 1992. godine sam obavljala dužnost istražnog sudije.
Nisam pripadnik nijedne partije niti stranke, niti sam, vršeći
svoju funkciju, bila u kontaktu sa bilo kojim političarem, pa
ni sa Slobodanom Miloševićem. Sve vreme moga angažovanja, pa i
u slučaju Račak, savesno i profesionalno obavljala sam svoj posao.
To što se nekom nije dopalo da se moraju poštovati zakoni zemlje
u kojoj su bili posmatrači, to je njihova stvar, objašnjava Danica
Marinković.
Ne poznajem g. Dizeka
Danica Marinković, povodom zamerke Vilijama Vokera o tome da
uviđaj nisu vršili haški istražitelji već ona, kaže:
- On ili ne zna ili se pravi da ne zna, ali po našem Zakonu o
krivičnom postupku, uviđaj na licu mesta vrši istražni sudija,
sa ostalim članovima ekipe, a mesto uviđaja obezbeđuju pripadnici
MUP-a, a ne stranci, koji su došli u našu zemlju i na Kosovo i
Metohiju kao posmatrači.
Marinkovićeva ističe da je povodom događaja u Račku razgovarala
sa više članova Misije ali ime Dizek, koje Voker pominje kao njenog
sagovornika, njoj je nepoznato. Direktno je kontaktirala samo
sa generalom Karlom Džonom Drenkijevičem, koji je bio Vokerov
zamenik, a povodom odlaska u Račak i obavljanjem uviđaja.
- Sa njim sam, uzastopno dva dana, razgovorala u prostorijama
zgrade SUP-a Štimlje u prisustvu njegovih pomoćnika, ostalih članova
ekipe za uviđaj i prevodioca, kada je on na sve načine pokušavao
da mene i moju ekipu spreči da obavimo svoj posao u Račku.
Kada mu to nije uspelo, jer sam ja bila uporna i dosledna da
izvršim svoj radni zadatak, on se naredbodavački postavio i tražio
da samo ja krenem sa njim i njegovim pomoćnicima, bez obezbeđenja
policije. Kada i to nisam prihvatila, on se naljutio i napustio
kancelariju i izlazeći ljutito zapretio da će me poslati u Hag.
Istina, posle nekoliko godina, tačnije 2002. godine, u kancelariji
Haškog tribunala u Beogradu , haški istražitelj me je saslušavao
povodom slučaja Račak.
On je odmah krenuo sa pričom da su tu nastradali albanski civili
i od mene tražio da to potvrdim. Naravno, nisam mogla da mu udovoljim
jer sam ja i moja ekipa, na osnovu dokaza koje smo prikupili na
licu mesta, utvrdili da su žrtve bili pripadnici terorističke
tzv. OVK.
"Šetanje" leševa
Zamerka Vilijama Vokera da sam ja naložila da se tela prebace
u mrtvačnicu u Prištini ne stoji, jer ja kao istražni sudija po
zakonu imam ovlašćenje da to uradim. Naime, tela su prebačena
u Prištinu, u Institut sudske medicine, jer je bilo obavezno potrebno
da se izvrši obdukcija kako bi se utvrdio uzrok smrti. Posle izvršene
obdukcije rodbina poginulih je pozvana da preuzme tela, ali oni
su po savetima Vokerovih pomoćnika manipulisali tako da su tela
tri dana iz Prištine prebacivana za Štimlje i vraćana nazad u
Prištinu, jer niko nije hteo da ih preuzme.
O svim ovim navodima postoje pisani dokazi, fotodokumentacija
i kasete i moje službene beleške u spisima predmeta. Van pameti
je ovo što navodi g. Voker" da sam ja uživala da ponižavam
žrtve". S kojim pravom on to meni kaže kada je on odgovoran
za sve one laži koje je izrekao i lansirao u svet, što je bio
i neposredan povod za bombardovanje u kome su poginuli mnogi nevini
civili. Ko će da odgovara pred porodicama tih ljudi, pita se na
kraju Danica Marinković.
G. R. Prlinčević