Niški arhitekta i karikaturista Aleksandar Blatnik
osvojio je ove godine treću nagradu na 36. konkursu "Pjer",
nagradu na međunarodnom konkursu za antiratnu karikaturu u Kragujevcu
i bio je član žirija 35. Svetske galerije karikature u Skoplju.
Za sobom ima preko pedeset domaćih i internacionalnih nagrada.
Od domaćih, pored "Pjera", najdraža mu je "Ježeva",
a od inostranih to su nagrade iz Istanbula, Atine, Skoplja, Sućave(Rumunija),
Italije... Krajem devedesetih dobio je i nagradu Udruženja novinara
Grčke.
Prvu karikaturu u životu nacrtao je u vreme odsluženja vojnog
roka u Pančevu 1971. godine. Svi su, kao sveži regruti, tvrdili
da "odlično sviraju" i tražili odsustva da "odu
kući po instrumente"kako bi se ugurali u vojni orkestar.
Drugi su se prijavljivali za hor da bi odsustvovali makar sa nekog
časa pešadijske obuke i vežbanja strojevog koraka. A Aleksandar
kaže da je, pošto "nije znao niti da svira, niti da peva",
odlučio da nacrta jedan set karikatura za tadašnji vojni magazin
"Front". Bile su to karikature na temu veze i vezista
u vojsci, objavljene su u "Frontu" i tako je počelo.
A nastavilo se više nego ozbiljno, tako da je Blatnik sada jedno
od najpoznatijih imena među srpskim karikaturistima. Samo oni
koji ga dobro poznaju, znaju da je i arhitekta, zaposlen u Zavodu
za zaštitu spomenika kulture u Nišu.
Njegov sin Ivan krenuo je tatinim putem. Osvojio je 1995. godine
prvu nagradu za dečju karikaturu na konkursu japanskog lista "Jomijuri
Šimbun", a nagrađivan je i sa dva "Mala Pjera".
Ali, sada se posvetio grafičkom dizajnu, dok je mama Mira "propevala"
i objavila zbirku pesama "Od duše-duši".
-
U vreme ovog poslednjeg rata crtao sam za neke grčke listove i
to su bile političke i antiratne karikature, pa su me zbog toga
verovatno Ameri, uz Petričića i Koraksa, svrstali u političkog
karikaturistu. Uskoro ću početi da radim i za "Njujork tajms",
a na poziv njihovog urednika, koji je inače tvorac "Betmena".
Amerima sam već pripremio jednu karikaturu u tri slike. Glavni
junak je drug Marks, koji na prvoj slici ručno kuje srpove i čekiće.
Na drugoj ga jedan kauboj s leđa gura prstom i na trećoj slici
drug Marks kuje konjske potkovice za kauboje. Nacrtao sam ovih
dana i Marksa kao Deda Mraza i baš je ispalo zanimljivo, kaže
Blatnik za "Glas".
Na ovogodišnjem "Pjeru" Blatnik je dobio treću nagradu,
1996. bio je drugi, a 2001. godine treći na istom konkursu.
- Nikada zbog karikatura nisam imao ozbiljnijih problema, osim
nekih "informativnih razgovora" iz vremena kada sam
morao da objašnjavam otkud nekim mojim likovima na karikaturama
brkovi, jer je jedan niški moćnik nosio markantne brkove. Političari
su se smejali nad mojim karikaturama, uglavnom "kiselo".
A inače, karikature na ovim našim prostorima već odavno više nisu
smešne, već surovo prizivaju na razum, opominju povodom svega
što nam se desilo ili tek može desiti, kaže Blatnik.
Pored karikature, on u poslednje vreme slika, ali samo klovnove.
- Slikam samo klovnove, jer klovnovi su postali ozbiljno ugrožena
vrsta. A pred svake naše izbore, klovnovi prosto odlaze u drugi
plan i ostaju bez posla i hleba, objašnjava Blatnik. Za svoje
kolege arhitekte kaže da neki od njih u poslednje vreme pokazuju
izuzetnu nadarenost za karikaturu. To se vidi po njihovim delima,
od kojih su "najveće karikature" one koje se zovu -"nadgradnja
stambenih zgrada".
- Pametni narodi svoja društva izgrađuju i "nadgrađuju"
od temelja, a mi to radimo na krovu, pojašnjava Blatnik i dodaje
da mu za afirmaciju nije smetalo što ne živi u prestonici, već
u Nišu. I dodaje da voli Niš, možda samo malo manje od rodnog
Zaječara, zbog čega se svojevremeno družio i sa Zoranom Radmilovićem.
Još se, inače, pamte njegovi "vickasti" plakati za niški
Festival glumačkih ostvarenja, ili njegovi portreti naših najpoznatijih
glumaca.
Blatnik kaže da se karikatura još uvek malo ceni u domaćim dnevnim
listovima, dok je u magazinima sve zastupljenija. Kune se da nije
uspeo da se obogati, ali se ipak pribojava uterivača poreza. Zašto?
- Ja sam duhovno bogat, prebogat čovek, a kako je počelo, možda
će i tu vrstu bogatstva oporezovati. Ja, inače, kada prodajem
svoje karikature i crteže,"mušteriji" prvo počnem da
objašnjavam kako su ramovi skupi, staklo takođe i onda jedva da
stignem da u cenu ugradim i koju crkavicu za svoj rad i trud,
kaže na kraju Blatnik.
M. Doderović