[an error occurred while processing this directive]  

[an error occurred while processing this directive]  

I n t e r n e t   i z d a n j e

Nedelja, 9. 11. 2003.

 
 
[an error occurred while processing this directive]

vesti dana

arhiva

vaša pisma

istorijat

redakcija

kontakt

pomoć

pišite nam


Rasrbljivanje Crnogoraca (27)

Ispunjene želje
srpskih vladara

Ovijeh se dana navršuje sedamdeset godina kako je srpska poetska književnost dobila "Gorski vijenac"

Još onda kad su obje srpske države, ratujući u isto doba, svaka na svojoj strani, same svojim silama, još o tragu trideset i nekoliko godina, kadre bile da skrše tu prepreku, i da se nađu u prirodnom i bratskom zagrljaju..."

U uvodniku povodom Drugog balkanskog rata "Glas Crnogorca" piše 3. avgusta 1913:
"... Kad se kročilo u rat među jučerašnjim saveznicima bolom se ispunilo srce našega Gospodara, kojem je uzajamnost balkanskih hrišćanskih država vazda bila uzvišena cijelj njegova života i rada. Ali dobro shvaćeni interesi naše otadžbine kao srpske države morali su da odnesu prevagu nad uvrijeđenijem osjećanjima zbog rušenja te uzajamnosti, radi čega nema ni najmanje odgovornosti na srpskim kraljevinama..."

U "Glasu Crnogorca", 15. avgusta 1913, ovako se razmišlja o tadašnjoj situaciji:
"... Prošla dva pobjedonosna rata u kojima su ispisane najslavnije stranice istorije srpskog naroda od vremena još od Dušana Silnog do danas, ovjenčavši lovorikama pobjede i uspjehe čela srpskih vladara, njihovih vojskovođa i vojske, neoborivo su utvrdila još jednom tradicionalnom i toliko prolivenom krvlju u ranijim ratovima osveštano bratstvo oružja i jedinstvo osjećaja Crne Gore i Srbije...

Pored dragocjenog dobitka što se ostvarila vruća želja Sv. Petra Cetinjskog i Karađorđa, da Crna Gora i Srbija sastave svoje granice, pobjednički ratovi imali su za rezultat znatno teritorijalno povećanje srpskih država koje su se gotovo podvostručile...

Crna Gora ponosno gleda na svou sjajnu prošlost koja je bila vjekovna borba Davida s Golijatom na mrtvoj straži Srpstva, i stupa dostojanstveno sjajnijoj budućnosti koja će biti ispunjena tradicijom sloge srpskih država i svjesnošću opšte srpske ideje koja je urođena od vjekova..."

U "Glasu Crnogorca", 5. marta 1917, izdatom u Parizu, objavljen je uvodnik: "Sedamdesetogodišnjica Gorskog vijenca":
"Ovijeh se dana navršuje sedamdeset godina kako je srpska poetska književnost dobila "Gorski vijenac" neumrlog pjesnika Vladike Rada. Pripreman u časovima pjesničke osame, pleten za krst muka, nada i strepnja. Toliko kušanog rada, "Gorski vijenac" se pojavio trećega mjeseca 1847, vremena koje se u srpskoj književosti pominje kao lijep danak u godini. Od toga dana do sada niko u Srpstvu nije natpjevao remek-djelo velikog pjesnika, niko se u nadpjevavanje ni upuštao nije.

Sudbina je htjela da jubilarnu, sedamdesetu godinu djela koje je čast srpske književnosti, bilježimo u dalekom, i ako nama vazda dragom svijetu. Mi to činimo po dužnosti jer nam ona mora biti viša od svačega. Činimo u pouzdanoj vjeri da ćemo se u najbližoj budućnosti i bolje i dostojnije odužiti uspomeni velikog Njegoša čiji je zemaljski prah, znamo, već potresen, kako je potresen i vaš rod srpski."

"Glas Crnogorca", 16. jula 1917, takođe u Parizu, piše o srpskom ujedinjenju:
"...Crna Gora je od svoga postanka barjaktar srpskog oslobođenja i ujedinjenja. Zavjetna misao našeg plemena osnov je njenoga bića..."

Sadašnjom privremenom i slavnom katastrofom srpskoga naroda i njegovih dviju Kraljevina, Crna Gora je naš žrtvenik srpske slobode i bolje budućnosti doprinijela sve što je imala. Savjesno, do potonjih mogućnosti, izvršila je dužnost prema sebi, Srpstvu, Slovenstvu i Saveznicima. Žalila bi još više kad bi se njeno vjerno i pošteno držanje u ovom Velikom Ratu, sumnjičilo i označavalo kao smetnja i šteta idealima, za koje je ona poslije Kosova prva na Balkanu barjak razvila.

Pokušava se u nekim organima javnosti, da se rad i uloga Crne Gore i njenog suverena u ovom Ratu predstavi nevjerno..."
Pošto se navodi kako se šire vijesti da je crnogorska vlada Andrije Radovića podnijela ostavku jer se kralj Nikola razišao sa svojim ministrima u pitanju srpskog ujedinjenja, u tekstu se kaže:

"Predlog kabineta, tačnije ministra predsednika (Andrije Radovića) nije se ustvari ticao srpskog ujedinjenja već uklanjanja jedne srpske narodne dinastije bez pristanka i volje naroda.

Srpsko ujedinjenje danas se ne može celishodno izvesti eliminacijom koje bilo ko dobiju, za srpsku slobodu i nezavisnost, neosporno zaslužnih srpskih dinastija. Našem narodnom ujedinjenju ne stoje na putu dinastije, koje su bile njegovi pokretači i pobornici još od vremena Danila, Petra I i Karađorđa..."

Piše: Batrić Jovanović
Sutra: Prilozi Srba iz svih krajeva


vesti po rubrikama

^feljton

15:38h

RasrbljIvanje Crnogoraca (27)

16:04h

Poreklo Arbanasa (14)

 


     


FastCounter by LinkExchange