[an error occurred while processing this directive]  

[an error occurred while processing this directive]  

I n t e r n e t   i z d a n j e

Četvrtak, 6. 11. 2003.

 
 
[an error occurred while processing this directive]

vesti dana

arhiva

vaša pisma

istorijat

redakcija

kontakt

pomoć

pišite nam


Rasrbljivanje Crnogoraca (24)

Svetinja naša najveća
Srpski jezik

Povodom smrti Franca Miklošiča, "Nova Zeta" je ovo objavila

Crnogorki", od 18. i 25. aprila 1885, objavljen je tekst "Uskok Janko, pripovijetka iz crnogorskog života". O igumanu Đorđiju se kaže da ga "Gospodar i svi Crnogorci ljubljahu... i poštovahu zbog čistoće njegova življenja i velikog junaštva... Taki su nam sačuvali vjeru i Srpstvo..."

"Nova Zeta"

Cetinjski književni mjesečnik, "Nova Zeta", piše (1991) prigodan tekst povodom smrti književnika Laza Lazarevića:
"...Srpska lijepa knjiga u crno se zavija za najboljijem svojim umejtnikom, a čitaoci srpske lijepe knjige od Avale i Fruške Gore, do Lovćena i Velebita, žale Lazara Lazarevića kao svoga miloga prijatelja i poznanika..."

Povodom smrti Franca Miklošiča, "Nova Zeta" je objavila:
"... Laka ti crna zemlja, Veliki apostole najveće svetinje naše, lijepoga nam jezika srpskoga - slava ti vječna!"

Cetinjski dvomjesečnik, "Prosvejta", piše u broju za septembar i oktobar 1890, da je Ivan Crnojević sačuvao "neprekidnost stare srpske države...

"Prosvjeta"

Gledao je pred sobom krvave i žalosne prizore, gledao je kako se gasi i pošljednji plamičak srpske slobode i nezavisnosti.
Iako je stari Manastir Ivanov čitava dva vijeka stojao pod ruševinama, procvjetao je divno njegov rukosad - Crna Gora, viđeni i nada puni okrajak u prostranoj bašti Srpstva..."

"Prosvjeta", za mart i april 1889, piše o obnovi hrama Svetog Nikole na ostrvu Vranjina "slavnoj (kako je naziva arhiepiskop Danilo) stolici episkopije Zetske. Junaštvom Crnogoraca zemljište na kojem je bila stolica episkopije, opet je prisajedinjena državi srpskoj, Crnoj Gori; prva je briga bila uzvišenom Vladaocu našem, da je obnovi i staru slavu njenu, obnovivši u njoj razoreni hram Sv. Nikole, te će tako u slobodnoj Crnoj Gori opet propojati pravoslavna crkva i u njoj Božja liturgija, na istom mjestu, na kojem je pojala za vremena Svetog Save i docnije pod kraljevima i carevima Srpskim, i gospodarima Zetskim, sve dok je Turci ne razvališe..."

"Glas Crnogorca"

Nedeljni list, "Glas Crnogorca" koji se pojavio na Cetinju potkraj prošlog vijeka, bio je zvanično glasilo Knjaževine, od 1910. Kraljevine Crne Gore, sve do 1918. godine, kad se Crna Gora ujedinila sa Srbijom i drugim jugoslovenskim zemljama - u Jugoslaviju.

U uvodniku "Spasovdan" u "Glasu Crnogorca", 29. maja 1899, piše, da je "knjaz Danilo, kom je bio srpski genije - njegov prestolnik, već rasvetlio puteve velikom srpskom misli, naoružan stečenijem zaslugama svojijeh predaka za sveto načelo prava svakog naroda na ujedinjenje, obratio se moćnom zaštitniku tog moćnog načela, Napoleonu Trećem, i kao što je na bojnom polju s junaštvom svoga naroda pobijedio, pobjeđuje i na diplomatskom polju u nepravicu stare Jevrope, koja nije priznavala Crnoj Gori pravo na život..."

U prikazu knjige "Zeta i dinastija Balšića", objavljene na italijanskom jeziku, iz pera Đuzepea Djelcića, u "Glasu Crnogorca" 11. decembra 1889, piše:
"Ovo je najopsežnija radnja na još neobrađenom polju istorije Zete pod Balšićima". Kaže se da autor "raspolaže lijepijem znanjem iz istorije mletačke i dubrovačke republike" kao i o zahumskim i bosanskim gospodarima i arbanaškim gospodarčićima", ali je "šteta... što pisac ne uzimlje u obzir dotične monografije srpskijeh pisaca, osim Mijatovića", pa zbog toga "ovo važno istorijsko djelo ima mana, koje će srpski istorici znati ispraviti", " a najviša mu je mana otvoreno zauzimanje za mletačku republiku i za opštinu grada Kotora; tu sasvijem zapadnjački duh prevlađuje duh narodni..."

U uvodniku "Božić", u "Glasu Crnogorca", 20. decembra 1899, piše, uz ostalo:
"... Razdrobljeni i zarobljeni Srpski narod slavi veliki praznik Roždestva Hristova ne samo kao crkveni nego više kao narodni praznik. Mi smo svake godine isticali veliku važnost srpskijeh narodnih običaja, koji Roždestvo Hristovo čini najvećijem domaćijem praznikom, običaja, koji sve srpske krajeve u jednu cjelinu spajaju, i nikad neće biti dovoljno isticati veliki značaj tijeh običaja našijeh dok smo ovako raskomadani.... Srpski narod koji je odolio turskoj sili, danas je izložen zapadnoj kulturi, koja prijeti da mu te crte izgladi, otud je još veća dužnost osobito gdje su Srbi u dodiru sa tuđinstvom da vršimo naše lijepe narodne običaje..."

"Vršeći te Božićne običaje, mi utvrđujemo našu narodnost, što je osnov bolje budućnosti Srpskoga naroda..."

Piše: Batrić Jovanović
Sutra: Pomoć tuđa, naplata je skupa


vesti po rubrikama

^feljton

17:02h

Rasrbljivanje Crnogoraca (24)

17:24h

Poreklo Arbanasa (13)

 


     


FastCounter by LinkExchange