[an error occurred while processing this directive]  

[an error occurred while processing this directive]  

I n t e r n e t   i z d a n j e

Petak, 31. 10. 2003.

 
 
[an error occurred while processing this directive]

vesti dana

arhiva

vaša pisma

istorijat

redakcija

kontakt

pomoć

pišite nam


Rasrbljivanje Crnogoraca (18)

Slava Crne gore
je slava Srpstva

Kako je Marko Đukanović, predak današnjih prezimenjaka, govorio: "Prva srpska država nikla je u Crnoj Gori"

Slava Crne Gore - to je slava cijelog srpskog naroda, jer Crna Gora na prvom mjestu pripada Srpstvu, i sve njene žrtve za Srpstvo su prinesene..." ("Glas Crnogoraca", 21. mart 1910, Cetinje).
Mitropolit crnogorski Mitrofan, povodom proslave poluvekovne vladavine knjaza Nikole je rekao:
"... Pedeset godina On visoko nosi pred nama kosovsku zastavu slobode, vodeć nas u borbe protivu neprijatelja roda srpskoga; pedeset je godina On nosio pred nama buktinju prosvjete, pjevajući, njegujući knjigu, podižući škole i crkve...

On je od srpskih vladalaca do danas jedini, koji je složio mač i pero, i time dokazao, da se može biti i prosvijećen i junak..." ("Glas Crnogoraca", 21. mart 1910, Cetinje).

Sloboda u planini

Marko Đukanović, predsednik Crnogorske narodne skupštine, predlažući proglašenje knjaza Nikole za kralja, 1910, rekao je, uz ostalo:
"... Zna se, da je prva srpska država Svetoga Kralja Vladimira nikla na prostoru današnje Crne Gore. Zna se, da je Zeta bila kolijevka Nemanjića i ostala mila njihova đedovina, sa povlasticama, kojima se isticala izmeđuostalih strana prostranoga Carstva Dušanova; zna se, pošto je srpsko propanulo Carstvo, da se zetski Gospodar Ivan Crnojević nije pokorio zloj sudbini ostaloga srpskoga naroda,nego se sklonio u ove zetske planine, i tako osnovao Crnu Goru, koja je vjekovima vodila junačku borbu, da sačuva ovu posljednju stopu srpske zemlje, i zna se, da je na njoj sačuvala do naših dana posljednju iskru srpske slobode i nezavisnosti..." ("Glas Crnogoraca", 15. avgust 1910, Cetinje).

Milo Dožić, potpredsednik Crnogorske narodne skupštine, obraćajući se knjazu Nikoli, u trenutku njegovog proglašenja za kralja, rekao je, uz ostalo:
"Narodno predstavništvo nije Ti nikad pristupalo u svečanijem času i većom odanosti, nego što danas pristupa povodom pedesetogodišnjice Tvoje srećne i blagotvorne vladavine...

Zato je Narodno predstavništvo u današnjoj sjednici izvanrednog saziva Narodne skupštine sa oduševljenjem, klicanjem usvojilo predlog svoga predsjednika, da se klasičnoj srpskoj zemlji, kojom Ti vladaš, povrati njeno staro kraljevsko dostojanstvo..." ("Glas Crnogoraca", 15. avgusta 1910).

Predsednik Cetinjske opštine, Janko Drljević, obratio se kralju Nikoli prilikom njegovog proglašenja za kralja - ovim rečima:
"... Tvoja vučedolska pobjeda, skinuta mačem sa mača deset puta jačeg, a uz to do fanatizma hrabrog neprijatelja, zaliječila je krvlju pobjedničkog trijumfa rane kosovske tragedije, i time popela Tebe, na tron, najveličanstveniji što ga svijet pamti, na tron cara junaka, a viteštvo tvojih sokolova nagradila imenom kosovskih osvetnika.

Krst, napravljen od mačeva Obilićevog i Tvog s natpisom: "Vučji do ili Kosovo", ostaće u odlučnošću svoje alternative, vječni simbol srpskog heroizma, neizmjenjiva sadržina srpske državne ideje, državni program i posljednjih srpskih naraštaja..." ("Cetinjski vjesnik", 15. avgust 1910).

Pero Vučković, crnogorski ministar prosvete i crkvenih dela, rekao je, na otvaranju Narodnog pozorišta na Cetinju:
"... Naša ratnička i junačka zemlja dobiva jednu novu tekovinu u svom prosvjetnom napretku, koja je otadžbini i Srpstvu jednako potrebna kao naoštren mač, kao čelično srce..." ("Cetinjski vjesnik", 19. maj 1910).

Istoričar Marko Dragović piše:
Tri svetinje
"... Crnogorski prvosvještenici održali su u narodu crnogorskome pravoslavnu vjeru, srpsku svijest i slobodu, te se svaki Crnogorac dičio imenom Srbin, vjerom pravoslavnom i svojom zlatnom slobodom. Za ove tri velike svetinje Crnogorac je živio, borio se, ginuo i svake muke i nevolje ljute podnosio..." ("Dan", april 1911, Cetinje).

Povodom stogodišnjice Njegoševog rođenja, Dragović piše:
"... Svršetak XVIII i početak XV stoljeća, rodio je nekoliko velikana srpskome narodu, koji su velikim svojim djelima oživjeli srpski narod svuda, na sve strane, i bili začetnici onih događaja, koji su se dalje postepeno razvijali i doveli do toga da se izvrše ova djela, koja se izvršiše prošle i ove godine (1912. i 1913 - B.J.), te se oslobodi veliki dio našega naroda i proširiše se dvije srpske kraljevine... Te su ličnosti Petar I, Petar II, Karađorđe i Miloš Obrenović..." ("Glas Crnogoraca", 24. avgust 1913).

Piše: Batrić Jovanović
Sutra: Njegoš na oltaru Srpstva


vesti po rubrikama

^feljton

17:16h

Rasrbljivanje Crnogoraca (18)

17:43h

Poreklo Arbanasa (7)

 


     


FastCounter by LinkExchange