[an error occurred while processing this directive]  

[an error occurred while processing this directive]  

I n t e r n e t   i z d a n j e

Ponedeljak, 27. 10. 2003.

 
 
[an error occurred while processing this directive]

vesti dana

arhiva

vaša pisma

istorijat

redakcija

kontakt

pomoć

pišite nam


RasrbljIvanje Crnogoraca (14)

Vasojevići čekaju top sa Drine

Crna Gora je bila, jeste i treba da bude gnijezdo srpskih junaka

Vi ste glavar srbske snage, na koju se mi svi tvrdo uzdamo, pa zato mi svi Srbi koji želimo da se što prije ujedinimo pružićemo Vam naše ruke i pomagaćemo Vam u tom velikom poslu koliko god možemo.

Zadajem Vam tvrdu vjeru da ću da prvi sa mojom braćom Vasojevićima skočiti čim čunem da prvi top na Drini pukne, pa ko drugi stio ali ne stio.

Most između

Knjaz na mene pravedno sumnja i drži da sam ja most između Srbije i Crne Gore..." (Dr Rastislav Petrović, Školovanje Gavra Vukovića, Zbornik radovabr. 2,Beograd, 1968).

U pismu serdara Rada Plamenca, 5. aprila 1874, kaže se da "svaki Srbin,koji ima srpskoga osjećaja ljubi svoje pleme, taj ljubi svakog poštenog Srbina, jerbo nema čojeka, koji sačinjava jednu porodicu, a kamo li jedno pleme, nego viši na jednija misla, želja, težnja, sačinjavaju pleme, pak kakvi su ovi onako je pleme. Nas Srba nema mnogo ovakvija iz mnogo uzroka i prepona; tu je stvarnost, pocijepanje, nemaština, a ima još dosta poroka i prepona..." ("Zapisi", mart 1938, Cetinje).

Četvrt veka docnije, serdar Plamenac piše:
"Javljam Vi za ustanak prošćenski. Čim sam doša odma sam s dvoje momčadi među Prošićence otiša iskupo nji u planini i tu sam i, iskarao i pokazao kako se Srbi biju na svaku stranu i oni su odma rekli, da bi odavno ustali da su imali s kim. I što nijesu za kaluđerom (arhimandritom Mihailom Dožićem - B. J.) pošli oni kažu da im on nikakva reda nije pokaza, nego ji je silom nagonio..."

Vojvoda Mašo Vrbica uputio je poziv Crnogorcima i Hercegovcima u Srbiji, da se jave u Crnogorsko-Hercegovački leteći kor pod njegovom komandom, za učešće u ratu Srbije protiv Turske 1877:
"... Dakle, svikolici gdje god vas ima u redovima Srbijanske vojske ili po unutrašnjosti Srbije, koji se osjećate vrijednim dičnog imena Srpskog, koji shvaćate zašto se zavio ovaj krvavi sveti rat sa starijem srpskim krvnikom - Turčinom; koji ste dični sa uzoričnog junaštva vaših djedova, očeva i braće, koji danas dobijaju sjajne pobjede po Hercegovini i Albaniji, i Srbima obraz osvještavaju - vi svi, sokolovi, odmah pohitajte na Deligrad..."

Profesor Filip Radičević piše o Pivskom manastiru i njegovim znamenitostima:
"... U drugim narodima, ako se potreba i ne osjeća u ovijem duhovnijema rasadnicima koji podgrijevajući religiozno osjećanje služe za očuvanje vjere i narodnosti, doista su za srpski narod svi manastiri naši ostali duhovne spasavajuće lađe, koje smo i danas dužni čuvati i pomagati po svima zemljama gdje Srbi žive".

Radičević je zapisao da u Pivskom manastiru ima 17 "ćemera i pojaseva srebrnih koje su umjetnici srpski izrađivali". Naveo je da ima 48 srbulja, koje je "letimice sve prešao, no iste potrebuju od stručnoga srpskoga književnika mnogo veće posmatranje i proučavanje, da bi se mogao značaj svake pojedine srbulje i starine javnosti predati, kako bi svako vidio koliko književno blago u Pivskom manastiru počiva". ("Prosvjeta", april-maj 1890. Cetinje).

Učitelj Stanko Bulatović piše o rovačkom vojvodi Vuksanu Bulatovu:
"... Po svim krajevima naše otadžbine, osobito u rodnom mjestu ovog Srbina, mnogo se o njemu govori u pričama i pjesmama, i njegovo se junaštvo, kao god i drugijeh starijeh srpskijeh junaka uz gusle i u pričama crta natprirodno, nazivajući ga "pobratimom vila", tvrdeći, da je imao "krilatog konja" itd..." ("Glas Crnogoraca", 20. oktobar 1899, Cetinje).

Vojvoda Šako Petrović, predsednik Crnogorske narodne skupštine, 1906, kaže, uz ostalo:
"... Viteški naš narod demokratske Crne Gore i uopšte sav srpski demokratski narod, vazda je gledao, da dostojno poštovanje oda svojim velikanima i onim genijalnim duhovima koji su dika i ponos srpskog naroda. Među te velikane spada i naš uzvišeni Gospodar, knjaz Nikola I". ("Narodna misao", 12. novembar 1906, Nikšić).
U Adresi Crnogorske narodne skupštine, povodombesede knjaza Nikole, 1906, kaže se, pored ostlog:

"... Crna Gora je bila, jeste i treba da bude gnijezdo srpskih junaka i mi s radošću konstatujemo da nema žrtava koje narod ne bi podnio za spremu naše hrabre vojske...
Narodno predstavništvo želi da između dvije srpske slobodne zemlje Crne Gore i Srbije bude puna solidarnost. Jer održavanje stalnih bratskih veza sa jednokrvnom braćom u Kraljevini Srbiji garancija je bolje budućnosti srpskog plemena..." ("Glas Crnogoraca", 20. novembar 1906, Cetinje).

Predraga braća

Istoričar Živko Dragović, u članku "Češkim sokolima" veli, uz ostalo:
"Mnogo je vremena prošlo, od kada su se ono Karlo IV Češki i Stefan Dušan Srpski u prepisci nazivali "predragom braćom". Mnogo je mučnih dana nabrojao narod češki, i još više ih je nabrojio naš srpski narod, ponajviše, pak, ovaj dio njegov, naša malena i kršna otadžbina Crna Gora, kojoj je dosuđeno bilo, da bude jedina nositeljica Srpske državne ideje, i kroz dugi niz vjekova jedina predstavnica slobode na jugu od Save i Dunava..." ("Ustavnost", 2. septembar 1906, Cetinje).

U Rezoluciji Cetinjana, usvojenoj na demonstracijama protiv Austrougarske, koja je objavila ekonomski rat Srbiji, kaže se:
"Cetinjsko građanstvo, vjerno idealima, koji sve Srbe oduševljavaju, i gotovo da za njihovo ostvarenje podnose i najteže žrtve, dušom i srcem učestvuju u borbi braće iz Srbije za ekonomsku nezavisnost njihove uže otadžbine."

Piše: Batrić Jovanović
Sutra: Pomoć braći u pravednoj borbi


vesti po rubrikama

^feljton

14:29h

RasrbljIvanje Crnogoraca (14)

15:01h

Poreklo Arbanasa (3)

 


     


FastCounter by LinkExchange