[an error occurred while processing this directive]  

[an error occurred while processing this directive]  

I n t e r n e t   i z d a n j e

Subota, 25. 10. 2003.

 
 
[an error occurred while processing this directive]

vesti dana

arhiva

vaša pisma

istorijat

redakcija

kontakt

pomoć

pišite nam


Rasrbljivanje Crnogoraca (12)

Poruka o Srbima caru u Beču

Srbi će znat kako će biti blagodarni svojemu izbavitelju

Kad je turska vojska na Kuče krenula, neću nabrajati Srbe koji su mito iz Turaka primili i s Turcima na Kuče vojevali, za izdajnike je neđe drugo rečeno; a ođen da rečem, za neizdajnike..."
Tomu Oraovcu M. Miljanov piše:
"... Tomo, ako dođe oni poslanik iz Beča prijed no ja dođem i donese mi od cara austrijskoga knjaževsku titulu za Arbaniju pozvaćeš Nova i Jovana i Pavića i još koga oćeš, pa ga dobro dočekajte ka carskoga poslanika i srpskoga dušmanina; udrite mu po stotinu tojaga, ili ako oćete ka velikome, sto i jednu."

Nema kupovine

"... Ja znam da s ovijem nećemo učinjet usluge otadžbini, ali mi je milo pokazat bar toliko bečkome caru da mu ne želim manje zla no on Srpstvu što želi. Ova njegova za Srpstvo želja otrovana, na svako se mjesto Srbinu jednako pokazala... Oni će se rugat našemu siromašnome prkosu s tijem što nemamo sile da i smetamo, ali ćemo se mi njima rugati, zašto nemaju blaga ni sile za koje će me kupiti . Sad viđite može li se sa srpskijem krvnikom bez najgore što se može..."

U pismu Novu Spasojevu, kučkom komandantu, M. Miljanov veli:
"... Svaka sila i kruna nesavjesno se prema Srbima pokazala. Oni (Austrougarska -B.J.) žele nas od turskoga tirjanstva da ne pod svojem metnu...

Ja ne bi toga Austrijanca bio ni poganio ka slugu svoje otadžbine, kad bi služio svoju, a čuvao moju. Da oće tako i mi bismo drukčije... Mi možemo našu ličnu uvredu praštat i zaboravljat, ali uvredu srpskoga naroda neću zaboravljat, niti ju i za čim zamjenjivat, sa zadovoljstvom svojijem ni drugijem. Sebe ću svaku štetu činjet koliko bidnem moguć, teke srpski dušman da od mene nema koristi...

... Recite austrijskom poslaniku da kaže njegovom caru, kad bi ga Bog na dobro obrnuo, pa da sjedini Srpstvo: Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru, Srbiju i Staru Srbiju, pa da je to srpska kraljevina, a Srbi će znat kako će biti blagodarni svojemu izbavitelju - bismo mu svakojako dobro željeli, više, ako se može, no što mu zla sada želimo. Ja, Boža ti vjera, radiji bi mu bio ta ma konjušar, no ovako knjaz ili što više; s jednom riječi: ako bi da obeća poštenu riječ... da će caru njegovu kao srpskoga naroda prijatelj govoriti, sretite ga lijepo, a ako ne šćedne ništa drugo do samo moju prestonicu, opet vi kažem: udarite mu tojage. Caru i poslaniku to neka je odgovor...

Marko Miljanov piše Stojanu Popoviću, kučkom komandantu 25. decembra 1900.
"... Ja iako mi se daleko vrijeme činilo da idem u Biograd, pa iako nijesu moje knjige što više da obogate srpsku književnost, mene su na veliku brigu bile, bojeći se da mi ne ostanu u zaborav, jer Ljubo Kovačević nije moga sam, zato što je bio jedan dio pisama kod njega, a drugi kod mene...

...Samo da vi još jednu riječ pravo rečem, i kažem jednu ranu koju ponesoh u srce i dušu s ovoga svijeta na oni, a to je što Kuči i Bratonožići nemaše dijela od dobiti, koju Srbi Turcima dobiše, do samo što pravi dio junačkoga poštenja na Turke dobiše, a drugo ništa. Sad ako ne umrem, s Bogom te do viđenja i čujanja, a ako li umrem s Bogom te zanavijek. Kao Kuč mrem prilično srećan, a kao Srbin nesrećan i nezadovoljan."

Marko Miljanov piše da "treba ne propuštit ono što se može stignut jer može doj vrijeme da se ne može ono što se prijed moglo, ni ovo što se bi i sad moglo u prvu priliku koja bi se pokazala. Ali to će, ako Bog da, znat oni Srbi koji se za to bidnu rodili da znaju samo kazati, ja da ne govorim, ka što nijesam o (d) šta može Srbinu štete bit..."

Polatili danak

U djelu "Srpski hajduci" M. Miljanov opisuje život Raka Đurića, iz Metohije, i Ilije Turova, iz Kuča. Rako i Ilija su štitili metohijske Srbe od turskih zuluma. Ilija, na jednom mjestu kaže:
"Neka Bog da i svi Božji sveci da on (iguman manastira Dečani - B.J. vidi objema očima đe su Turci Srbima platili i on da je najprvi učasnik".

Crnogorski državnici, političari, istoričari,oficiri,
prosvetari, sveštenici... o svojoj pripadnosti srpstvu

Crnogorski glavari pišu ruskom caru Petru Velikom, 21. oktobra 1711. godine:
"... Mi, sva gore navedena plemena i starješine sve razumijesmo i Vašem carskom krilu glave priklonismo, i Vašeg poslanika, Mihaila Miloradovića, primismo za našega komandanta i pukovnika. I kako su bili njegovi stari izabrani u prva vremena pri našijeh blagočastivijeh i svetopočivšijeh carevah srpskijeh, tako i mi sa radostiju primismo vrloga i hrabroga koji se na boju dobro ponaša i nas oko sebe vrlo sokoli..." (Original se nalazi u Centralnom državnom arhivu starih dokumenata, Moskva, fond 86, Op. 1711, e.h. 2.1.9-10).

Septembra 1742. crnogorski i brdski prvaci pišu ruskoj carici, u ime Crnogorskog zbora, obavještavajući je da je mitropolit Danilo postavio za mitropolita Savu Petrovića Njegoša, koji dolazi u Rusiju, da "izrazi odanost ruskom dvoru".

Piše: Batrić Jovanović
Sutra: Pismo Ruskoj carici Katarini II


vesti po rubrikama

^feljton

17:11h

Rasrbljivanje Crnogoraca (12)

17:38h

Poreklo Arbanasa (1)

 


     


FastCounter by LinkExchange