[an error occurred while processing this directive]  

[an error occurred while processing this directive]  

I n t e r n e t   i z d a n j e

Subota, 18. 10. 2003.

 
 
[an error occurred while processing this directive]

vesti dana

arhiva

vaša pisma

istorijat

redakcija

kontakt

pomoć

pišite nam


Rasrbljivanje Crnogoraca (5)

Nikoga do Boga i brata Srbina

U ovoj zemlji nema nikakve druge narodnosti do jedine srpske

U odgovoru, od 30. januara 1853, na "proglašenije" Omer-paše Crnogorcima,knjaz Danilo, uz ostalo kaže:
"... Koliko nam o turskom gospodarstvu nad Crnom Gorom govoriš, mi se tebe, Omere, čudimo, jer nijei sljepčkog anadolskog roda, da ne znaš kako je Crna Gora kadra bila za više stoljetija hrabro svoju slobodu održati, i da je ona svagda viteški tursku silu suzbijala...

Nemoj, Omere, sakriti Jevropi razrušenje crkava i manastira od varvarske i nevaljale tvoje vojske, i kaži istinu kako si sultanu obećao, i pred glupim se Turcim apohvalio, da ćeš za malo dana svu Crnu Goru pokoriti,uničtošiti, i svojeh nas pogubiti.

No kada si se tako hvalio, i kada valjda si tako i mislio, ti si se,Omere, u nebrojane čete tvoje vojske uzdao, zaboravljajući svetu riječ naših starih Srba: da je sila u samoga Boga i da je ova kadra u oka magnoveniju cijela carstva, vojske i narode istrijebiti.

Znaš, Omere, da je silni Mahmud-vezir, kako i ti, proglašenija kroz Crnu Goru razdao, al, ga niko poslušao nije, i junački ga naši stari dočekaše i cijelu mu vojsku razbiše, a eto mu glava na Cetinju za vječnu spomen i našu slavu; tako se, Omere, i trebe može dogoditi, kada bi ti kako stari Muhamedovi sinovi u boju naprijed išao, a ne kako lisica za vojskom stajao. Iziđi, Omere, pred nama, pa ćemo se u višnjeg Boga uzdati, da ćemo i tvoju pored Mahmudove glave pčostaviti...

Nemoj zaboraviti, Omere, da je sama šaka Srba kako vidiš u Crnoj Gori kadra držati vu turksu silu na skoku, a što bi dakle bilo da ostala braća hristijanska,koja nesrećom svojom pod hudim turskim praviteljstvom žive, što bi, govorimo, bilo da oni pristanu braći svojoj u pomoć? Eh, Omere, vjeruj da se ne bi tebe, tvojoj vojsci, baš ni samom tvojem sultanu traga znalo.

Pošlji, Omere, ovaj naš list Sultanu, tvome Gospodaru, neka znade on i cijela Evropa kako hrabri Crnogorci misle." ("Luča". jul-avgust 1898, Cetinje)

U "Zakoniku Danila Prvog, knjaza i gospodara Slobodne Crne Gore i Brdah, ustanovljen 1855. godine na Cetinju", u članu 95. piše:
"Iako u ovoj zemlji nema nikakve druge narodnosti do jedine srpske i nikakve druge vjere do jedino pravoslavne istočne, to opet svaki inoplemenik i inovjerac može slobodno živjeti i onu slobodu i onu našu domaću pravicu uživati kao i svaki Crnogorac i Brđanin što uživa." ("Državno-pravna historija jugoslovenskih zemalja, HúH i HH veka, zagreb, 1959.)

U pismu knjazu Aleksandru Karađorđeviću, aprila 1856, knjaz Danilo zahvaljuje na poslatim udžbenicima:
"Djelo ovo služi za zalog novog i krijepkog bratskog jedinstva, koje će biti osnov budućoj našoj svezi bratskog soglasja, osnov boljoj budućoj sreći jednorodnog naroda srpskog.Knjaz crnogorski nosi na skrižali svojega srca urezano čuvetvo ljubavi i predanoti ne samo za svoj narod, većza sve Srpstvo i za sve ono, što se srpsko zove i imenuje..." ("Zapisi", 1937, Cetinj.)

Stari sukobi

U proklamaciji Kučima, 1852, knjaz Danilo, pored ostalog, kaže:
"Spomenite se, o junački narode, starije srpskije junaka, kako su se oni hrabro borili, da ne robuju pod turskim igom, da im izmet ne čine, da im tajin ne davaju, da im puteve ne napravljaju i konje provodaju...

Nemojte, da ova moja vruća preporuka kod vas pogine, jer Srbin danas nema nikoga do Boga i svoga brata Srbina..." ("Zapisi", maj 1931, Cetinje.)
"Ja sam se mnogo puta obraćao carskoj vladi" - piše knjaz Danilo, u pismu od 27. februara 1858, autrijskom ministru spoljnih poslova, grofu Buolu - "da bi poradila kod Porte, da se dođe do mira i razgraničenja s Turskom. Saopštevajući Vam događaje iz potonje tri godine, nadam se, da sam carsku vladu uvjerio, da je držanje Crne Gore zaslužilo priznanje velikih sila... Razmirice među Crnom Gorom i Turskom starog su datuma. Borba je počela nazad pet vjekova, poslije bitke Kosovske.

Za volju naroda

Srbi Crnogorci ustupajući pred turskom silom povukli su se u planine, gdje su živjeli i branili se pod svojim narodnim vladarima. Turska nije nikad uspjela, da u Crnoj Gori postavi svoju vladu. Promjena u Formi vladavine diktovana je uvijek voljom naroda, nezavisno, slobodno od svakog stranog uticaja..." ("Cetinjski vjesnik", 4. januar 1912.)

Stavljajući opšte srpske interese iznad ličnih i dinastičkih, knjaz Danilo je poručio vladaru Srbije, knjazu Mihailu Obrenoviću;
"Neka samo započne knjaz Mihailo, ja mu sa svojim Crnogocima pođoh na susret, da oslobodimo srpski narod, pa ma ja bio u vojsci knjaza Mihaila prosti vojnik..." ("Cetinjski vjesnik", 4. januar 1912).

Piše: Batrić Jovanović
Sutra: Knjaz Nikola piše knjazu Mihailu


vesti po rubrikama

^feljton

15:11h

Rasrbljivanje Crnogoraca (5)

15:24h

Beseda vladike Nikolaja (4)

 


     


FastCounter by LinkExchange