[an error occurred while processing this directive]  

[an error occurred while processing this directive]  

I n t e r n e t   i z d a n j e

Petak, 17. 10. 2003.

 
 
[an error occurred while processing this directive]

vesti dana

arhiva

vaša pisma

istorijat

redakcija

kontakt

pomoć

pišite nam


Rasrbljivanje Crnogoraca (4)

Prepiska Njegoša
i Ilije Garašanina

Pesnik zahvaljuje političaru što se interesuje za srpski krš

U pismu knjazu Aleksandru, verovatno 1849, Njegoš uz ostalo kaže:
"... Da jednom može buknuti entuzijazam silnoga našega naroda u Turskoj, s podobnim mjestopoloženijem, Srbima ne bi niko mogao vrha glavadoći. Meni se vidi da mi ovo svagda možemo raditi kada šćeti bude Vaša Svjetlost i Vaša Srbija. Ja sam o ovom poslu govorio i sa g-n Jankovićem, koji će Vam moje namjerenije raskazati, koliko ga je mogao razumjeti..."

U drugom pismu knjazu Aleksandru, 1849, Njegoš pored ostalog kaže:
"Vaša blagorodna požrtvovanija i velika pomoć našoj braći u Vojvodstvu (Vojvodini - B.J.) Vama su pred Srpstvom osvjetlali obraz i besmrtno ime u povjesnici ostaviše. I to mi je drago bilo čuti da ste sve one grdne partije koje kuže Srbiju spovršili. I u najprosveštenijema narodima ne smije se čovjek sasvijem odati i u raspoloženije baciti a kamoli neotesanima prostacima, koji najblagorodnije postupke i ophoždenija znaju krivo tolkovati i na zlo upotrebiti. Po volji Vaše Svjetlosti naznačio je g-n popečitelj Garašanin g-na Matiju Bana da se njim mogu sporazumijevati i Vama dovoditi do znanja o našoj opštoj stvari. Meni se ovaj način dopada i smijem se ispovijedati pred Bogom i Srptvom, kako malo sporazumjenije bude i čim tome i koliko blagoprijatno vrijeme dođe da ćemo mnogo lakše nego što nam se čini želajemu cjel postići."

U pismu Iliji Garašaninu, 5. jula 1850, Njegoš kaže:
Burna katedra
"Fala svijetlome knjazu i gospodaru i Vama, njegovim sovjetnicima, što se, ako i katkad sjetite ovoga srpskoga krvavoga krša...
Dragi i počitajemi g-ne Garašaninu, srpske stvari, koliko su nazadne u našem vijeku, nije čudo e me je gotovo umorila ova krvava i burna katedra, na kojoj sam se popeo evo 20 godina. Svaki je smrtan i mora umrijeti. Meni ničega sada žao ne bi bilo do što nijesam neki napredak u cijelome našem narodu vidio i što mi se nije dalo da na neki način utvrdim osnovu vnuternemu upravleniju crnogorskomu...

Nema jednoga Srbina koji više za Srpstvo posluje i misli od Vas, nema jednoga Srbina kojega Srpstvo (više) iskreno ljubi ipočituje od Vas, nema jednog Srbina koji Vas više od mene ljubi i poštuje..."

Iliji Garašaninu, Njegoš piše iz Trsta 11. novembra 1850:
"... Budite spokojni, pošteni i dragi Srbine, i nemojte nikada pomisliti, toli vjerovati, da će vladika crnogorski biti sočlen kojekakvih vjetrenjačah, a toli sočlen partije koja protiv moje i cijeloga Srpstva svetinje dejstvuje. Mi k Vama drugo ne gajimo do čiste bratske iskrenosti... Najviši amanet i svetinja naša poslije imena Dušanova je ime Karađorđevo. Ko je ovome imenu protivnik taj nije Srbin, no gubavi izrod srpski..."

Na kraju dugačkog pisma Dimitriju Vladisavljeviću, iz Napulja, 31. januara 1851, Njegoš veli:
"Molim ne zaboravite mi svesrdno pozdraviti dične naše Srbe tršćanske. U meni je toska po godine, niđe Srba čuti ni vidjeti, koliko da sam zapanuo na ostrvo Javu. Pune su mi uši mlakavila i tuđinstva, pa se bojim nehotice da se ne prelijem u tuđem kalopu..."

Knjazu Aleksandru Njegoš piše 12. jula 1851:
"O, kuda bi ta sreća za srpski rod da su sovjetnici dične Srbije jednodušni, pa da ne trče neprijateljskijima, te njima špijaju i izdaju šta se u Sovjetu radi. To je grdna raka svakom dobromislećem Srbinu po srijedi duše i srca. Da nije ova nesreća, ja znadem da Crna Gora ne bi Srbiji polusestra bila, no cijela i rodna sestra. A kud su druge naprednosti koje ta podla zloba zbija?"

U znamenitoj Posvesti prahu oca Srbije, u "Gorskom vijencu", Njegoš, uz ostalo, kaže:
Iz mrtvijeh
Srba dozva...
"Al, heroju topolskome, Karađorđu besmrtnome,
sve prepreke na put bjehu, k cilju dospje velikome:
duže narod, krsti zemlju, a varvarske lance sruši,
iz mrtvijeh Srba dozva, dunu život srpskoj duši.
Evo tajna besmrtnika; dade Srbu stalne grudi,
od viteštva odviknuta u njim, lafska srca budi!
Faraona istočnoga pred Đorđem se mrznu sile,
Đorđem su se srpske mišce sa viteštvom opojile!
Od Đorđa se Stambol trese, krvožedni otac kuge..."
Njegoš posvetu završava ovim stihovima:
"Zna Dušana rodit Srpka, zna dojiti Obiliće,
al, heroje ka Požarske, divotnike i plemiće,
gle, Srpkinje sada rađu! Blagorodstvom Srpstvo diše!
Bježi, grudna kletvo s roda - zavjet Srbi ispuniše!"

Piše: Batrić Jovanović
Sutra: Nikoga do boga i brata Srbina


vesti po rubrikama

^feljton

15:34h

Rasrbljivanje Crnogoraca (4)

15:51h

Beseda vladike Nikolaja (3)



     


FastCounter by LinkExchange