[an error occurred while processing this directive]  

[an error occurred while processing this directive]  

I n t e r n e t   i z d a n j e

Sreda, 15. 10. 2003.

 
 
[an error occurred while processing this directive]

vesti dana

arhiva

vaša pisma

istorijat

redakcija

kontakt

pomoć

pišite nam


Rasrbljivanje Crnogoraca (2)

Pismo carici Mariji Tereziji

Na srpskom nebu uvek je Crna Gora bila jedna svetla tačka

Odmah kad su glavari okolnih srpskih plemena primili ovu knjigu od vladike i glavara crnogorskijeh, skočili su na noge junačke te počeli vojsku okupljati, da hitaju u pomoć Crnoj Gori, svojoj uzdanici, na koju gledahu svi Srbi kao na zemlju odakle će im zasijati sunce, kao na svjetilnik koji svijetljaše u tami, koja bješe pokrila srpske zemlje, i kazivaše im da još nije sve nebo srpsko pokriveno tamom, da nije sve sunce srpsko oblak pritisnuo, no da ima još na nebu srpskome jedna svijetla točka koja svemu srpskome narodu ulivaše zračak nadežde na opšte narodno oslobođenje.

Braća se braći bratski odazvaše i pritekoše im u pomoć u muci i nevolji ljutoj.." (Marko Dragović, Mitropolit crnogorski Vasilije Petrović Njegoš ili istorija Crne Gore od 1750. do 1766. godine, Cetinje, 1884).
Mitropolit Vasilije je u posveti svoje "Istorije o Crnoj Gori" grofu M. Voroncovu, ruskom državniku, napisao:

"Nalazeći se pri najsvetlijem dvoru Njegovog Imperatorskog Veličanstva, ja smireni pastir slovenosrpskog crnogorskoga naroda, očekujući najmilostiviji otpust u svoju otadžbinu i odlazak duhovnom stadu, uzeh smjelost ovaj opis položaja i ranijih vladalaca černogorske zemlje i s prilogom o svetim carevim a srpskim i despotima, ko su oni i otkuda su oni bili, podnijeti vašoj grofovskoj svjetloti kao trudoljubivom i za strane narode zainteresovanom ministru". (Gligor Stanojević, Mitropolit Vasilije Petrović Njegoš i njegovo doba, strane 123, i 124).

Mitropolit Vasilije je izjavio ruskom knjazu Aleksandru Galjicinu, 1765, da je u vezi sa zahtevom Turaka da im Crna Gora plati harač, rekao ovima da je Crna Gora odveć siromašna. "Vi ste, Turci, uzeli Crnogorcima i ostalim Srbima carstvo, prostrane zemlje i gradove, šta hoćete od nas koji živimo u ovim gorama". (Gligor Stanojević, n. djelo, str. 126).

Mitropolit Vasilije u svojoj "Odi Nemanji" piše:
"Serbski sveti kralji vastanite,
Caru Hristu molbu satvorite,
Muhamedsku vjeru izložite,
Ot vašego otačestva iždenite!
Hristijanskom caru pomognite,
Otačestvo vaše obnovite!
Arhijereji serbski ne lezite,
No svu nošt Boga Molite,
Carstvo serbsko paki vastavite,
Pravdaju i blagočetvji proslavite

(Milorad Pavić, Istorija srpske barokne književnosti, Beograd, 1970).
Mitropolit Petar I Petrović Njegoš (Sveti Petar Cetinjski)

Arhimandrit Petar Petrović (potonji mitropolit Petra I), guvernadur Ivan Radonjić, i serdar Ivan Petrović, pišu austrijskoj carici Mariji Tereziji, 1779:
"Želimo da Mitropolit crnogorski zavisi od pećkoga Patrijarha u Srbiji. Kad sadašnji Mitropolit umre, pristajemo zasad da njegov nasljednik bude rukopoložen u Karlovcima, ali da uvijek bude izabran po starom običaju, tj. da ga biraju: guvernaduri, potčinjeni glavari i cio narod crnogorski, ali samo dotle dokle Turci budu vladali Srbijom, te ne možemo da ga slobodno pošaljemo u Peć." ("Zapisi", za mart 1939, Cetinje).

Uoči boja na Martinićima protiv Turaka, 1796, Petar ú poziva Crnogorce i Brđane da dokažu da "u nama neugašeno srbsko srce kuca, srbska krvca vrije", a pred boj na Krusama, takođe 1796, traži od svojih ratnika da udare na Turke, neprijatelja "našeg predragog imena srbskog i naše drage slobode". (Dr Đoko Pejović u debati o Kulišićevom radu "O etnogenezi Crnogoraca", juna 1981, u Podgorici).

U poslanici Belicama, iz Manastira Stanjevići, 20. decembra 1807, Petar ú, uz ostalo kaže:
"... Ja mislim, da nijesu ovi Ozrinići u to djelo sdogovornici i ništa više ne žalim nego sramni glas, koji po svijetu ide, da Crnogorci pomagaju Turcima klati i daviti hristijane. U Vrijeme, kada je Bog sojedinio srpski narod, da se od turskog jarma oslobodi... Ali se nadam da ostali Crnogorci neće to ime i sramotu na sebe nositi nego da će biti što i ostali pošteni junaci srbski, koji su sebe oslobodili, pak idu da i druge Srblje pomognu osloboditi..." ("Zapisi", 1935).

U pismu Petra ú beogradskom mitropolitu Melentiju, od 5. avgusta 1812, pored ostalog, kaže se:
"... Podvizajte se i u napredak, brate moj, o polzi ljubeznjejšeg otečestva, a najviše radite svojim blagorazumnim sovjetami i naukami na saždat na srca gospode srbske prežde pomenutu ljubav i soglasje, da bi oni ne pustili sebe rod čelovječeskago neprijateljnicu zavist, koja ne zna predpočitati poleznaja i koja silna i prostrana carstva obraća u poroboščenije i u nevolju pod tuđi jaram, kao što je i naše carstvo obratila. Ja znam kako je u grečeskom narodu carstvuje gordost i kičenije tako u našemu, za nesreću svojih, zavist i pamjkatozlobije, na kojih kada pomislim ništa me oveseliti ne mo, bojeći se ove neprijateljnice, jerbo ona svako zlo i nesreću i pogibelj ne povremenu, već vječnu, proizvodi. Mi znamo šta je učinila nesloga od našega carstva, a vidimo šta je proizvela sloga. Ima ne mali dio naroda, koji se naziva Srbin, a ne veseli se srbskoj slozi, nego ga ona muči i grize više nego jaram, pod kojim se nahodimo, iako koji iz takvoga naroda dođe i prilijepi se pri kojemu gospodinu srbskome trudno bih povjerovao da će polezan biti opštemu blagopolučiju naroda srbskog..." ("Zapisi", jul 1938).

Piše: Batrić Jovanović
Sutra: Pda slavnom Karađorđu


vesti po rubrikama

^feljton

15:26h

Rasrbljivanje Crnogoraca (2)

15:37h

Beseda vladike Nikolaja (1)

 


     


FastCounter by LinkExchange