Za najskuplji projekat
iz biomedicine u proteklom stoleću potrošeno 2,7 milijardi dolara. Genetski zapis
staje u 20 telefonskih imenika. Trasiran put u genomsku medicinu. Samo četiri
slova u naslednom materijalu
Velika misterija života je razotkrivena. Makar
tako izgleda ono što je ponudilo 20 svetskih laboratorija, koje su učestvovale
u najskupljem projektu iz biomedicine proteklog stoleća. SAD, Kanada, Velika Britanija,
Francuska, Nemačka, Japan i Kina dale su bezrezervnu podršku najeminentnijim stručnjacima,
koji su zauzvrat čovečanstvu dali sve odgovore o genetskoj mapi, i tako doprli
do suštine života na planeti.
O čemu se zapravo tačno radi, objašnjava profesor
dr Zvonko Magić, načelnik Odeljenja za kliničku i eksperimentalnu molekularnu
genetiku Instituta za medicinska istraživanja Vojnomedicinske akademije, jedan
od malobrojnih stručnjaka, koji se u nas posvećeno bavi ovom, za običnog čoveka
komplikovanom problematikom:
- Rečeno stručnim jezikom, radi se o Projektu za sekvenciranje humanog
genoma. Odnosno, analizom kompletnog naslednog materijala, što zapravo genom i
predstavlja. Pojednostavljeno rečeno, genom je sastavljen samo iz četiri slova,
odnosno četiri različita nukleotida baze - ATGC. Sekvenciranje predstavlja određivanje
redosleda tih slova od kojih je sastavljen naš genom, i koji predstavlja njegov
zapis. Tih slova ima 3,2 milijarde i, kada bi se genetska mapa sačinjena od njih
prenela u knjigu normalnog fonta, sve bi stalo u 20 telefonskih imenika. A upravo
ta slova daju kompletnu raznolikost svega živog počevši od virusa, biljaka, životinja,
čoveka… Različit broj i raspored daje razliku u redosledu slova genetske šifre.
U traganju za suštinom naslednog materijala, dr Magić podseća da je još
pre tri godine napravljena gruba genetska mapa, kada je utvrđeno 90 odsto zapisa
genoma. Sada je urađeno više od 99 odsto, i praktično - sve završeno.
- U
klasičnom smislu, nastavlja ovaj stručnjak, to i nije nekakvo spektakularno otkriće,
ali je ogroman uspeh i završetak jednog ogromnog posla, bez koga savremena medicina
i civilizacija ne bi mogla da se razvija, jer zadire u sve aspekte života. Cela
priča je započela sa američkim nobelovcem genetičarem Džemsom Votsonom, koji je
još 1953. godine otkrio strukturu DNK, koja je nosilac naslednih osobina, i sada
već pokojnim škotskim naučnikom Frensisom Krikom. Kada se devedesetih krenulo
sa projektom, tim su predvodila ova dva naučnika, a na kraju je samo Votson doživeo
da vidi otkriće.
Na
pitanje zna li se koliko je novca utrošeno u istraživanja, odgovarajući potvrdno,
naš sagovornik kaže:
- Sa predviđanjem da projekat bude gotov do 2.005.
godine, za istraživanja je izdvojeno tri milijarde dolara. Kako vidimo, rok je
prilično skraćen, uz to ostvarena i ušteda novca, jer je potrošeno 2,7 milijardi
dolara. U celom poslu interes je, pre svega, našao privatni kapital, tačnije firma
"Celera genomiks", američkog genetičara Grejga Venture. Znači, opet
nema slučajnosti. Zahvaljujući njemu, značajno je ubrzana realizacija projekta.
Ovde, postoji još jedna zanimljivost. Na samom početku posla, obrazovano je jedno
rukovodeće telo, koje je vodilo računa, da se svi podaci koji se dobiju o sekvenciranom
genomu distribuiraju besplatno, pošto otkriće predstavlja, opšte dobro celog čovečanstva.
Ali, to je samo privid o besplatnom korišćenju. Jer, po zakonu, humani genom niko
ne može da patentira, ali ako neko otkrije odgovorni genom za nove dijagnostičke
postupke ili terapijske svrhe, onda će se to naravno patentirati, i - debelo zaraditi.
Tu i leži odgovor na pitanje gde je interes privatnog kapitala da ulaže u ovakva
istraživanja.
Šta će ljudska vrsta saznati nakon dešifrovanog zapisa
genoma čoveka?
- Videće se, pre svega, kako je tekla evolucija. Jer, pre
otkrića genetske mape čoveka, to je već učinjeno sa bakterijom, valjkastim crvom,
vinskom mušicom, mišom i pacovom, dok su u toku istraživanja na primatima - šimpanzama.
Videće se u čemu su genske razlike između čoveka i drugih živih bića. Primera
radi, neki geni su apsolutno konzistentni, odnosno odgovorni za očuvanje strukture
DNK, koja je nosilac naslednih osobina. Pa recimo, poredeći ove gene između čoveka
i graška, otkriveno je da se oni razlikuju samo u četiri aminokiseline. Neki geni
su opet jako konzervisani, i nisu trpeli nikakvu promenu tokom evolucije, a izuzetno
su važni za očuvanje života.
Praktično, ovim otkrićem utvrdiće se migracije
ljudi, i kakve su stvarne razlike između različitih rasa i etničkih zajednica.
Prva saznanja, ističe naš sagovornik pokazuju da su grupne razlike znatno manje,
u poređenju sa individualnim. Boja kože je recimo određena dominantnošću gena,
a ne njegovom strukturom.
 |
 |  |
Bogatima dostupno - Treba znati da genomska medicina, zato što
je izuzetno skupa neće biti dostupna svakome. I to je njen glavni nedostatak,
upozorava dr Magić. Ukoliko to ne uđe u širu upotrebu, imaćemo grupu bogatih ljudi,
koji će biti u prednosti, jer će se kod njih pre bolest dijagnostikovati i odabrati
skupa genska terapija. Znači, imamo pojavu genetski povlašćene populacije, što
će biti opasno. Zato mi kao društvo u celini treba da reagujemo, jer će za pet,
najdalje deset godina, genska dijagnostika i terapija biti realnost sveta. I sve
će moći da se patentira bez obzira što dolazi iz gena, što znači da će morati
i skupo da se plati ukoliko želimo da idemo ukorak sa svetom. |  |  |
 |  |
 |  |
 |
A šta čoveka razlikuje u odnosu na primate (majmune) i ostali životinjski
svet?
- Čovek jedini hoda uspravno, ima palac u opoziciji i govori. Kad
je reč u razlici u broju gena, ona je uglavnom zanemarljiva. Od pacova se recimo
razlikuje u 150 gena. Od bakterije ima hiljadu puta više gena, ali zato samo deset
puta više od irisa, lala i amfibija. Iznoseći još neke zanimljivosti, dr Magić
veli da je iščitavanjem zapisa genetske mape ustanovljeno da sva DNK nema određenu
šifru gena , odnosno postoji i ona DNK bez genetske šifre:
- Do sada se
operisalo s podatkom da čovek ima između četrdeset hiljada i sto hiljada gena.
Sada je, međutim, potvrđeno da ih je između trideset hiljada i trideset dve hiljade.
To znači da je samo tri odsto DNK nosilac naslednih osobina, dok je preostalih
97 odsto, još uvek enigma šta predstavljaju. I još nešto. Svaka naša ćelija ima
jedan identičan gen, s tim što su različiti geni aktivni u različitim ćelijama
u različito vreme. Ali mi još ne znamo šta je to što utiče da se jedna ćelija
usmeri i bude recimo nervna, a druga ćelija kože.
U svakom slučaju, posledica
ovog otkrića je krajnje praktična, jer će se iskoristiti u medicinske svrhe ,
naglašava ovaj stručnjak. Ovo je definitivno put u genomsku medicinu, što znači
da će se za deceniju, a najdalje za dve, lečenje bolesnika oslanjati na podatke
dobijene iz mape humanog genoma. Bilo da je reč o bolestima srca, kanceru, dijabetesu,
ili nekoj drugoj bolesti savremenog čoveka. A to će omogućiti da se ove bolesti
dijagnostikuju mnogo ranije i predvidi mogućnost da li će se pojaviti u određenom
periodu života. U ovakvoj situaciji bolest može blagovremeno da se predupredi.
Zorica Ostojić