Popljuvano polizati..." "... Hajdučija,
lopovluk i bezakonje besni u zemlji Srbiji, krupna posla vrše
se u četiri oka među ministrima finansija, ruše se sve do sada
u Srbiji stečene privredne ustanove, a nove ne podižu. Ministar
pravde Andonović potpuno je ubio i ono malo vere u pravdu i sudove,
a ministar 'Nagasaka' pravi rusvaj u prosveti. Od pomirljivosti
među zakrvavljenim i zavađenim strankama nema ništa! U opštinama
je haos: ispremeštane su i ispreturane...
Pri ovakvoj opštoj pometenosti u koju je Kraljevina Srbija pala
rešenje krize može da bude samo u vraćanju na put zakonitosti
i pravde t.j. vratiti ono stanje, koje je prethodilo vaspostavljanju
farazonskog režima. A za to je potrebno - popljuvano polizati!
No, kako je vrlo mnogo pljuvano, to će trebati mnogo vremena da
se sve to poliže..."
Drugi članak je Gvozden Pantić objavio u "Narodnim večernjim
novinama", u broju 184, u humorističkom podlisku "Zolja",
u članku "I opet iznenađenja", naneo je uvredu nj.v.
Kralj Aleksandru ú u sledećim inkriminisanim izrazima:
"Izgleda da se u Srbiji sve tumbe okrenulo... Prođoše toliki
datumi, meseci i godine, a promena nikakvih! Pa neka nam se ne
zameri ako upitamo: da li je Patrijaršija i Kralj čekala da se
opet zavadimo i pokrvimo kao danas, da nam ni oni Srbi koji su
pod tuđinom, ne mogu na položaju pozavideti? E, da li je Patrijaršija
zahtevala da na čelo finansija bude postavljena jedna onako problematična
ličnost, kakav je Vukašin Petrović...?
Pogaženi zakoni
Ali, ovako, imati jedno bezizlazno stanje na vrhu uprave zemlje
Srbije, jednu sumnjivu koteriju ljudi, ruinisane finansije, pogrešan
ustav, pogažene zakone. Za ministra finansija jednog Vukašina
Petrovića; krvnu, partijsku zavadu među građanima, demoralisano
činovništvo, javnu nesigurnost i u imanju i u životu, odgurnuti
jednu najveću stranku i za to dobiti Patrijaršiju - to bi moglo
biti samo srpskim neprijateljima za radovanje...
... Zapitajte narod kako on misli o tome, pa ćete dobiti odgovor
iz jednog glasa: Dajte nam jednom političkog mira i pokoja, dajte
nam naše oduzete slobode, dajte nam sigurnost u imanju i u ličnom
životu, pa kada nam budete sve to dali - onda nas možete obradovati
i sa tim vašim iznenađenjem - Patrijaršijom. Ovako ništa nam takvo
jedno iznenađenje ne znači kada će posle njega doći bankrotstvo
i propast zemlje..."
Sud je našao da se u ovom članku vređa nj.v. Kralj Aleksandar
ú, što je optuženi poricao.
Za oba inkriminisana članka: za draženje i pozivanje naroda na
otpor vlastima kazni sa 2 meseca zatvora, a za uvredu kralja godina
dana zatvora, uz plaćanje svih troškova. Tako je Gvozden Pantić
zvani "Zolja", kao opozicioni novinar i urednik, kažnjen
na robiju od pet godina i dva meseca. Nisu pomogle žalbe ni Kasacionom
ni Apelacionom sudu. Sud i policija su branili režim i ostajanje
na vlasti, a ne istinu i žurnalističko mišljenje.
Srbijom hara javna otvorena krađa..." I "Mali žurnal"
je počeo da izlazi 1894, ali je, za razliku od drugih opozicionih
novina, prolazeći kroz mnoga iskušenja cenzure, zabrana i hapšenja
urednika i novinara, uspeo da se održi . Slovio je kao nestranački,
demokratsko-radikalni list, vrlo vidljivo - antirežimsko glasilo.
NJegovi izdavači su bili braća Savić i sve više su, kako navodi
dr Andrija Radenić u "Progonima političkih protivnika",
imali posla sa policijom i sucima. Ponekad su u novinama imali
i "plaćene" odgovorne urednike, koji su, umesto braće,
odgovarali za sve ono zašta su cenzori i državni tužioci nalazili
da je po zakonu kažnjivo.
Inače, "Mali žurnal" je najčešće potpisivao urednik
Andra Ristić, koji je, kako se veli u hronikama, dužan ili nedužan,
stalno bio u zatvoru...
Sudski dosije vezan za "Mali žurnal" prepun je zabrana,
suđenja, sudskih procesa i presuda. Ovde navodimo jedan inkriminisani
tekst (broj 43, godina 1894.), zbog koga je suđen i kažnjen urednik
Jovan Živković, potpisnik uvodnika: "Lopovska kumpanija".
Državni tužilac kaže, u tužbi upućenoj Osnovnom sudu u Beogradu,
da je ovim člankom Živković "naneo veliku uvredu gospodi
ministrima, Svetomiru Nikolajeviću i Vukašinu Petroviću, članovima
Kraljevske vlade..."
Iz inkriminisanog tekst tužilac navodi:
Otvorene krađe
"Da je u Srbiji nastupio period javne i otvorene krađe i
da te krađe favorizuje i potpomaže glavom Ministar finansija...
Predsednik Ministarskog saveta, g. Svetomir Nikolajević zna tačno
za sve ove nečasne stvari, pa se pravi lud, jer zli jezici govore
da i on sam ima iz državne kase da podmiri neke svoje račune..."
"Ovi gadni i nedostojni poslovi dovedeni su u vezu sa ostalim
postupcima ovog "neutralnog" ministarstva i pokazuju
kako je užasno nemoralan Svetomirov režim... Ova je zemlja i onako
pošla kud ne treba. Ko zna kakve je katastrofe još mogu snaći.
Niko ne može da zagleda u budućnost, niti je kome u mogućnosti
saznati šta se valja iza brda. Dok se na vlasti, u ministarskoj
fotelji, treba se nakrasti i okoristiti. I tako je po Srbiji počeo
grabež - jedno očajničko otimanje, u kome se niko ni zašto ne
pita i ne razbira, a što je najgore - niko nikom ne odgovara.
Lopovima se zasijale oči, pa grunuli čim im se ukazala zgoda..."
"Zavera i veleizdaja..."
U pomenutom članku "Lopovska kupmanija" Jovan Živković
piše i ovo: "...da je režim Svetomirove vlade užasno nemoralan,
jer je za vreme tog režima u Srbiji nastupio period javne i otvorene
krađe, koju ministar finansija zdušno potpomaže, a predsednik
Ministarstva, koji sve to zna, pravi se lud i nevešt...
Piše: Ljubomir Tešić
Sutra: Naša vlada služi Austriji