SOFIJA (Beta) - Upozorenje francuskog predsednika
Žaka Širaka upućeno pretprošle sedmice istočnoevropskim zemljama,
pre svega Bugarskoj i Rumuniji, da bi ih podrška američkim planovima
za rat sa Irakom mogla koštati skorog priključenja Evropskoj uniji,
u Sofiji je izazvalo burna reagovanja. Tim pre što je ulazak u
EU, uz već najavljeni prijem u NATO, već više od deset godina
glavni prioritet bugarske spoljne politike.
Širakova izjava poklopila se sa petočasovnim boravkom generalnog
sekretara NATO-a Džordža Robertsona u Sofiji, bacivši u zasenak
čak i njegovo obraćanje poslanicima u Narodnom sobranju i zahvaljivanje
na podršci koju je Bugarska kao članica Saveta bezbednosti UN
pružila planovima SAD i Velike Britanije za vojnu akciju protiv
Iraka. U gotovo svim medijima tih dana je francuski predsednik,
neuobičajeno oštro i agresivno za bugarske prilike, bio izložen
kritici, pa čak i podsmehu.
Tako je šef parlamentarne komisije za spoljnu politiku Stanimir
Ilčev izjavio da je Širak "nervozan i umoran", a neki
poslanici su tražili od Pariza "javno izvinjenje". Lideri
partija su ga nazivali "grubim i lakomislenim", predsednik
Georgi Pervanov je francuskom ambasadoru uručio oštar protest,
a štampa, ohrabrena izjavama američkog ambasadora Džemsa Pardjua,
utrkivala se u naslovima poput onog u "Trudu": "Apsolutni
monarh Pete republike" ili u "Standardu": "Veliki
gubitnik u svetskoj igri".
Za razliku od političara, među ličnostima iz javnog i kulturnog
života čuli su se i drugačiji tonovi. "Gde je dostojanstvo
Bugarske", upitao se poznati komentator Volen Siderov u visokotiražnom
"Trudu", kritikujući "udvoričku politiku"
vlade i parlamenta, koji je bez glasa protiv podržao ratne planove
SAD.
I dok u javnosti i među političarima traje oštra diskusija o
tome da li je Bugarska trebalo da se tako otvoreno stavi na stranu
SAD i podrži ratni pohod na Irak, američki vojni avioni ovih dana
učestalo sleću na aerodrom Sarafovo, blizu crnomorske luke Burgas,
a bugarski vojnici se već uveliko pripremaju za odlazak na ratište.
Vojni transporteri AN-12 u Sarafovo dopremaju šatore, hranu i
ostalu ratnu opremu, a pre tri dana stigla je i grupa američkih
vojnih stručnjaka. Sarafovo, očigledno, postaje jedna od američkih
logističkih baza za napad na Irak.
Zanimljivo je da štampa o tome detaljno izveštava, a bugarski
vojni zvaničnici medijima uporno izjavljuju da "ništa ne
znaju" ili da "nemaju informacije" o tim letovima.
Istovremeno, meštani okolnih letovališta počeli su otvoreno da
negoduju, strahujući da će im prisustvo Amerikanaca pokvariti
letnju turističku sezonu.
U prilično zagrejanoj političkoj atmosferi oko bugarskog neskrivenog
svrstavanja uz najglasnije zagovornike rata protiv Iraka, javljaju
se i glasovi razuma koji upozoravaju da zemlja, zbog takve politike,
neće moći da računa na vraćanje iračkog duga barem u narednih
15 godina. A taj dug nije mali i iznosi oko milijardu i 700 miliona
dolara.
Zagovornici rata tvrde, međutim, da će im Amerikanci taj novac
nadoknaditi kao nagradu za "nesebičnu i prijateljsku podršku",
dok oni trezveniji podsećaju da je sličnih obećanja bilo i u vreme
sankcija prema Jugoslaviji o nadoknadi štete koju je Bugarska
pretrpela, ali od tih obećanja ni do danas - ništa.