Knjiga nedelje
Zoran Jovanović
Priče cigana u noći
Nezavisna izdanja. Slobodan Mašić
Pec, pec mome bratu pogačica
U vreme kad su svi Cigani bili siromašni, bio je jedan Ciganin
koji je bio siromašan mimo sve druge, a uz to mu je i žena bila
bolesna. Posle nekog vremena žena umre i dvoje njegove dece ostade
bez majke. Pošto nije znao ništa oko pranja i kuvanja, Ciganin
dovede drugu ženu, koja je i sama imala dvoje dece. Živeli su
oni tako neko vreme pa Ciganki dosade pastorci.
Ne znajući kako da ih se otarasi, ona kaže muži: Ako ne budeš
odveo svoju decu iz kuće, ja ću te napustiti. Ciganin, ne znajući
šta bi sam ako mu ode žena, odluči da odvede decu u šumnu i tamo
ih ostavi . Kada je svanulo, on upregne konja u zapregu i kaže
deci: Hajdemo, deco, u šumu da donesemo drva.
A deca sva srećna pođoše sa njim. Kad stignu tamo gde je šuma
najdublja, Ciganin skine decu sa zaprege, pa im zapovedi: Sakupljajte
drva ovde, a ja idem malo dalje da nakosim trave. Okrete se Ciganin,
i, uz suze, ode svojoj kući. Kako se noć približavala, tako su
se i deca više plašila. Kad je pala noć, dečak se rasplaka. Pošto
je devojčica bila starija, on ga uzme u krilo i počne ga umirivati:
Nemoj, bato, plakati, pa sad će doći tata po nas. Ali, sejo, ja
sam gladan i bojim se. Devojčica uzme balegu koja je ostala posle
konja i uvalja je u prašinu .
Dečko je bio veoma nestašan i uvek je imao šibicu u džepu, tako
da su sada mogli da zapale vatricu, pa sestra ubaci balegu u vatru
govoreći: Pec, pec, mome bratu pogačica! Ljuljuškajući ga u krilu,
devojčica uspava brata i, sva u strahu, počne moliti Boga da im
pomogne i da njihov otac dođe po njih. Najedared, dunu blagi povetarac
i pred njom se stvori starac sa sedom bradom.
On je priupita: Šta radite, deco, sami u šumi? Devojčica od straha
počne plakati i kroz plač ispriča šta im se desilo. Ču sve to
starac, uze štap i udari triput o zemlju. Kako je udarao, tako
se stvori stolnjak pun jela i pića, zatim vreća puna zlatnika
i na kraju sva nova odeća.
Na to im starac reče: "Obucite odeću, a ona će svakog dna
biti nova. Vreću ponesite i kad god stavite ruku u nju, ruka će
vam biti puna zlatnika, a kad god raširite stolnjak, biće pun
jela i pića. Kad se najedete, krenite za pticom koja će vas odvesti
do kuće, a kad stignete na ulaz od ciganmale, a vi bacajte zlatnike
na sve strane. Po tome će vas narod zapamtiti."
Kako im je starac rekao, tako deca i urade. Kad stignu u ciganmalu,
počnu deca bacati zlatnike, a Cigani koji su ih kupili pitali
su se čija su to deca. Tako odeveni, a para imaju da i njima daju
. Kad stignu pred vrata svoje kuće, otac počne plakati i moliti
ih da mu oproste, dok je njihova maćeha vikala, što su se vratili
kad su toliko bogati. Ciganin je otera i nikada se više ne oženi.
Svi u ciganmali su srećno živeli. Naravno, svi su se Bogu molili
i zahvaljivali što im je podario sreću. I danas je dobro Bogu
se moliti.
Prevodi se
Princezin dnevnik
Meg Kebot, autorka "Princezinog dnevnika", knjige koju
su njujorške biblioteke proglasile pre dve godine za najčitaniju
knjigu među tinejdžerima, ali i Najboljom knjigom za nevoljne
čitaoce, napisala je mnogobrojne knjige pod pseudonimom.
U izdanju "Draganića" priču o devojčici Miji Termopolis,
koja je očajna zbog svoje visine, ravnih grudi, loše ocene iz
matematike, zaljubljenosti u dečaka koji "rastura" matematiku,
prevodi Ana Caran.
Knjiga je do sada prevedena na dvadeset dva jezika, snimljena
je i filmska verzija obe priče koju mi nismo imali priliku da
vidima.
Knjiga je napisana u formi dnevnika. A naslov? Naslov "Princezin
dnevnik" je deo priče... Onaj, kada vam baš ništa ne ide
od ruke, a noge vam rastu, svet oko vas odjedanput postaje drugačiji,
mama vam izlazi, ne sa tatom već sa omraženim profesorom matematike...
U izdanju "Draganića" pojaviće se i roman "Iza
muzejskih kulisa" Kejt Atkinson.
Šta
čitati ponovo
Dejan Aleksić
Negde sam pročitao kako su jednom prilikom pitali Bernarda Šoa
za koju knjigu misli da je napisana uz pomoć Duha Svetoga. Uvek
spreman na odgovore koji dosežu nivo sentence, pisac se ubedljivo
snašao: "Svaka knjiga koju poželite da pročitate ponovo,
delo je Svetog Duha."
Nezavisno od toga koliko je istine u ovoj tvrdnji, uveren sam
da je vraćanje velikoj literaturi neki oblik traganja za spasenjem.
U čemu je, zapravo, smisao čitanja ako ne u potrebi potvrđivanja
sopstvenog jesam, u koje smo često skloni da posumnjamo? Uvek
sam smatrao da čovek koji čita ima produktivniji osećaj nesigurnosti
od drugih, jer otkriva, ali i da je ta mera nesigurnosti u direktnoj
srazmeri sa osećanjem zaštićenosti. Čitanje je, dakle, sticanje
imuniteta pred besmislom i haosom različitih stvarnosti. Iz toga
proističe uverenje da se ponovnim čitanjem nekih književnih dela
jednostavno vraćamo u prepoznatljivu sigurnost. To čitanje, naravno,
nije uvek isto.
Štaviše, upravo ta razlika u utiscima između dva čitanja jednog
istog ostvarenja, najčešće uspeva da nam saopšti više no ishod
samog čitanja. Ponekad se dešava da se pri novom susretu sa nekom
odavno pročitanom knjigom suočimo sa sopstvenom čitalačkom rezistencijom.
To je najbolji znak da su nam estetski kriterijumi porasli. Katkada
ono što iznova iščitavamo odaje karakter liturgijske neponovljivosti;
naprosto, ne shvatamo kako je moguće da smo kod ranijeg čitanja
mogli biti tako neobazrivi. To su retka, univerzalna dela, moderna
bez obzira na trendove i epohe.
Spadam u ljude koji su nezadovoljni osećanjem sigurnosti koje
imaju, i to je jedan od razlog što mnogo toga čitam iznova. Prirodno
je da se, kao pesnik, najradije vraćam poeziji. Kada je o stihovima
reč, pri prvom susretu sa nekom pesmom patim od problema usmerenog
čitanja. Ne umem da se otmem porivu da pratim njene versifikacijske
odlike, što umanjuje kvalitet doživljaja. Ako je to velika poezija,
svaku pesmu posmatram kao svojevrsni praktikum, mogućnost da se
izoštre sopstveni stvaralački senzori.
Ponovna čitanja opusa nekih pesnika smatram, na neki način, prijatnom
doživotnom dužnošću. To je čitav niz pesničkih kolosa, od klasika,
nemačkih i engleskih romantičara, preko francuskih simbolista
i ruskih akmeista, sve do velikih pesnika koji obeležavaju polovinu
i kraj dvadesetog veka, kao što su Odn, Hjuz, Hini... u engleskoj,
Eliot, Lovel, Mervin, Simić... u američkoj, Miloš, Herbert, Šimborska,
Zagajevski... u poljskoj, Stanesku i Dinesku u rumunskoj, ili,
recimo Brodski u ruskoj poeziji. Od domaćih pesnika, često se
vraćam na Ivana V. Lalića, Pavlovića, Popu, Raičkovića, Nastasijevića,
Miljkovića... Volim iznova da čitam Milosava Tešića koji je pravi
majstor pesničke veštine...
Odnedavno sam zašao i u vode književnosti za decu. Neposredno
pred Sajam se pojavila moja prva knjiga pesama za decu" Dugme
bez kaputa". Ipak, najveći razlog što se vraćam i nekim književnim
delima za decu, zapravo je bibliomanija mog četvorogodišnjeg sina
Andreja.
Dakle, sa stanovišta mojih čitalačkih sklonosti, ako je gospodin
Šo u pravu, Nobelova nagrada najčešće odlazi u pogrešne ruke.
Trebalo bi je dodeljivati Svetom Duhu.
Svet Biblije
Najčitanija knjiga na svetu je "Biblija", već više
od 2.000 godina. Tako dugo ljudi ne prestaju da prepisuju, štampaju,
prevode, tumače... To je knjiga dve svetske religije: judaizma
i hrišćanstva. "Biblija" je i prva štampana knjiga poznata
kao Gutenbergova Biblija, oko 1455. godine. Pre toga, u srednjem
veku, Bibliju su prepisivali monasi, na pergamentu. Najstariji
biblijski svici pronađeni su 1947. godine u Kumranu kod Mrtvog
mora, skriveni u ćupovima. Među brojnim rukopisima pronađenim
u Kumranu, samo je jedan tekst potpun , Isaijin svitak koji je
nastao oko 100 godina pre Hrista.
Reč "Biblija" potiče od grčke reči i znači knjiga.
Stari zavet, hebrejski Tanah, skraćenica prvih slova imenice Tora
(Nauk, Petoknjižje, Zakon, Proroci, Spisi) je osnovna verska knjiga
Jevreja.
U Starom zavetu nalazi se veliki broj povesti, priča o istoriji,
idejnim društvenim kretanjima, borbama jevrejskog naroda. Stari
zavet, a( reč "zavet" znači savez), je i zbirka verskih
i pravnih propisa, prastarih mitova. Neka poglavlja starozavetnih
knjiga (Propovednik, Estera, Rut, Pesma nad pesmama) lišene su
verskog sadržaja. Stari zavet pisan je na herbejskom, a delom
i na aramejskom jeziku.
Novi zavet predstavlja spise inspiratora i osnivača hrišćanske
vere i rane hrišćanske crkve. Pisan je u I i II pre n. e. na grčkom,
izuzimajući Jevanđelje po Mateju, čija je osnova pisana na aramejskom.
Službeno hrišćansko štivo Novog zaveta je ustanovljeno 364. i
sastoji se od 27 knjiga (Evanđelja, Poslanice, Dela apostolska
i Otkrovenje Jovanovo).
Prvi prevod na staroslovenski izvršili su sveta braća Ćirilo
i Metodije, a prvi prevodilac pojedinih knjiga Starog zaveta na
srpski jezik bio je bački episkop Platon Atanacković. Najstariji
sačuvani staroslovenski prevodi Biblije su Zografsko i Mirijansko
Jevanđelje s kraja Dž i početkom DžI veka. Prve potpune prevode
kod Srba učinili su Vuk Stefanović Karadžić Novog zaveta 1824.
godine (potpuno izdanje 1847.) i Đura Daničić Starog zaveta 1865.
Dve godine kasnije, 1867, objavljeno je celo Sveto pismo Starog
i Novog zaveta.
Stari zavet
U izdanju Hilandarskog fonda pri Bogoslovskom fakultetu pojavilo
se izdanje "Svet Biblije Stari zavet i "Svet Biblije
Novi zavet" u dve knjige koje je priredio Jackues Musset.
Neobično lepo opremljena, na izuzetno kvalitetnoj hartiji, sa
objašnjenjima na marginama, crtežima i fotografijama, ova knjiga
je namenjena pre svega deci, ali i odraslima. Pored kratkog i
sažetog istorijata "stare knjige koja je uvek nova",
nalaze se uputstva za upotrebu skraćenica prilikom čitanja i pronalaženja
biblijskih knjiga, geografski prikazi biblijskih zemalja, klime,
reka, pustinja i svih drugih tema iz Starog zaveta.
Tako se u knjizi "Svet Biblije Stari zavet" mlad čitalac
upoznaje sa biljkama koje se spominju u Starom zavetu (hrast,
kedar, orah, perpetinsko drvo, bagrem, jabuka, badem, šipak, palma...).
Svaka biljka je i nacrtana. Tu su i trave: lan, kukolj, mirta,
mirođija, maslina, vinova loza, smokva, ječam, pšenica...
U svaki pojam je i navod iz Biblije, pa se tako uz poglavlje
"Koze i ovce" navodi Jez. 34, 2-5: "Teško pastirima
Izrailjevijem koji pasu sami sebe! Ne treba li stado da pasu pastiri?
etelinu jedete i vunom se odijevate, koljete tovna, stado ne pasete.
Slabije ne krijepite, i bolesne ne liječite, ranjene ne zavijate,
odagnane ne dovodite natrag, izgubljene ne tražite, nego silom
i žestinom gospodarite nad njima. I raspršaše se nemajući pastira.
I raspršavši se, postaše hrana svim zvijerima poljskim."
U Starom zavetu, u svojim molitvama koje se nazivaju psalmima,
muškarci i žene Biblije upoređuju se sa poznatim pticama. Tako
se sova spominje u Ps 102, 6-7: "Postadoh kao gem u pustinji.
Ja sam kao sova na zidinama." A golub u Ps 1o2,6- 7: "I
rekoh: ko bi mi dao krila golubinja?" Ova izuzetna knjiga
"Svet Biblije" pored uputstva nudi i objašnjenja, te
će tako čitalac znati da knjige i pisma nisu poređani po vremenu
nastanka pojedinih knjiga. Priča o Joni, koja je nastala u IV
veku pre Hrista, a u Bibliji se nalazi ispred knjige "Proroka
Miheja" koja potiče iz VIII veka pre Hrista.
Novi zavet
Najstariji rukopisi koji sadrže ceo Novi zavet su iz 4. veka.
To su Codedž Sinaitukus koji je otkriven u manastiru Svete Katarine
na Sinaju i čuva se u Britanskom muzeju u Londonu i Codedž Vatiknus
koji se čuva u Vatikanskoj biblioteci. U ovom priručniku za čitanje
Biblije, predložen je redosled po: mestima, ljudima, pričama o
Hristovom rođenju i prvim hrišćanima.
Isus Hristos je centralna ličnost Jevanđelja (reč Jevanđelje
je grčkog porekla i označava radosnu vest. Svako Jevanđelje se
pripisuje jednoj ličnosti: Mateju, Marku, Luki i Jovanu. Uostalom,
ovo izdanje"Sveta Biblije -Stari zavet- Novi zavet "
u dve knjige, uz ilustracije mnogih autora, ilustracije iz Biblije,
mnogima može da posluži kao vodič... A ovih dana, bar ovih dana,
ove knjige nije na odmet prelistati. Setiti se Himne ljubavi,
Prve Poslanice Korinćanima Svetog apostola Pavla:
Ako jezike čovječije i anđeoske govorim,
a ljubavi nemam,
onda sam kao zvono koje ječi...
CD knjige za decu
English for Kids
U izdanju "Kontakta " objavljen je CD, interaktivni
multimedijalni kurs engleskog jezika za decu. Prilagođen je za
lako učenje kroz igru. Uz pomoć ovog CD-a deca mogu savladati
preko 650 reči koje su propraćene slikama i zvukom. Aktivnim povezivanjem
sličice i reči, bojenjem ili sklapanjem slika deca će kroz igru
usvojiti nove reči. Na ovom CD-u postoji i pasivno vežbanje gde,
u okviru odabrane teme, slike smenjuju reči uz propratni pravilan
engleski izgovor. Cena ovog CD-a je 930 dinara.
Istorija - stari vek
Užički Multi soft potrudio se da mališani istoriju uče ne samo
iz udžbenika već i sa CD-roma. "Istorija stari vek"
sa temama iz praistorije pa preko najstarijih civilizacija, Grčke,
Rima sve do rađanja Vizantije nalazi se na ovom CD romu.
Obuhvata oblasti političke istorije, etnologija, antropologije,
istorija religije... Stari vek prikazan je kroz 1500 stranica
teksta, 300 mitova i legendi, 3000 ilustracija i fotografija,
100 interaktivnih mapa, 40 minuta filmskog zapisa. Cena ovog CD
roma je 750 dinara.
Moj prvi francuski rečnik
Za učenje francuskog i srpskog jezika audio vizuelnom metodom
u izdanju Multi softa iz Užica pojavio se kompakt disk koji je
namenjen deci od 3 - 12 godina. "Moj prvi francuski rečnik"
sadrži 1500 ilustracija, 4000 zvučnih zapisa, učenje po temama,
vežbalice, slagalice. Kompakt disk je lepo grafički opremljen
a ima jednostavan meni, prilagođen samostalnom učenju kroz zabavu.
Cena ovog kompakt diska je 750 dinara.
Istorija civilizacije
Istorija civilizacije je kompakt disk koji je objavila multimedija
iz Beograda i na tom CD romu deca mogu da saznaju mnogo više o
Cezaru, o usponu i padu Grčke. CD rom sadrži 4300 strana teksta,
koji jednostavnim pristupom podstiču mlade da nastave sa čitanjem
intrigantnih i zanimljivih priča vezanih za istoriju civilizacije.
Cena je 480 dinara.
Nove knjige
Psihoterapija i duhovnost
Izdavač "Čigoja" objavio je knjigu Snežane Milenković
- "Psihoterapija i duhovnost, put duševnog i duhovnog razvoja".
To je savremena studija o duševnom i duhovnom usavršavanju u uslovima
naglašene potrebe za duhovnošću, odnosno za odgovorom na pitanje
o smislu postojanja. U istraživanju odnosa psihoterapije i duhovnosti,
Milenkovićeva uzima za osnovno polazište da se ljudsko i duhovno
prepliću: "Ako ne otvorimo srce ljudskim bićima, ako ne volimo
ljude, uključujući tu i sebe, biće nam teško da volimo boga. U
tom smislu, naš duhovni put počinje našom ljudskošću."
Knjiga se sastoji iz više kraćih studija o psihoterapiji danas,
o značenju i smislu religioznosti i duhovnosti, molitvi, pozitivnim
i negativnim efektima meditacije, ljubavi, i namenjena je svima
"za otkrivanje vlastite prirode".
Stanica priča Požega
U biblioteci "Alfa" "Narodne knjige" objavljena
je i knjiga "Stanica priča Požega" Milenka Pajića. Knjiga
pored toga što je drugačije opremljena od knjiga iz iste biblioteke
, ima neuobičajenu formu i počinje redom vožnje . Prvi Kolosek
(poglavlje) se i zove "Red vožnje - poziv na putovanje",
gde je čitalac - radoznali putnik, koji će sam da izabere "kada
će krenuti, u koji će vagon ući, sa kog koloseka". "Doćićete
ovde, naneće vas put, kad tad. Zaustavićete se i vi jednom na
Stanici priča Požega. Iz kompozicije jave prećićete na beskrajne
i paralelne šine Sna. Odmah će vam biti jasno o čemu govorim...
Srećan put dragi moji!", piše Pajić.
Drugo poglavlje, "Legende", objašnjava da legende nastaju
"na skupovima jednog tajnog društva", gde domaćin postavlja
temu. Takve se legende mogu naći u Pajićevoj knjizi pod nazivima
"Nemanja", "Nikoje", "Neznajša"...
Preostalih šest Koloseka posvećeni su Vasku Popi, književnosti,
autobiografiji, očevim zapisima.
Skice za novo doba
U izdanju "Oktoiha" objavljena je knjiga "Skice
za novo doba" novinara Dragoslave Koprivice.
Reč je, kako je to u pogovoru napisao akademik Mihajlo Marković,
o 14 (proznih) medaljona koji su pregnantne sličice vremena koje
je izgubilo smisao. Elementi su prepoznatljivi događaji, celina
je iracionalna, bizarna, groteskna...
-Spisateljica ovog čudnog štiva kao da je opsednuta najbizarnijim
događajima sadašnjice. NJena proza, već na prvi pogled izdvaja
se od onoga što se danas naziva "ženskim pismom" - ona
piše stravične bajke koje su se dogodile ili se događaju pred
našim očima - kaže u predgovoru Momo Kapor, napominjući kako je
nemoguće precizno odrediti rod i vrstu ove pripovedačke proze
u kojoj se meša novinarstvo, esejistika i ponekad neka vrsta morbidne
poezije.
G.J.
Rasplet ... i dalje
Čigoja štampa" u okviru biblioteke "Svet proze"
objavila je knjigu "Rasplet... i dalje" Milenka Erakovića.
Rođen je 1954. u Gornjem Tupanu u Crnoj Gori, živi u Šapcu.
Knjiga predstavlja poslednji deo trilogije "Ljudi iz sobe
221". Priča o drugovima iz sobe 221 Studentskog doma u Novom
Beogadu, završava ovom knjigom o gorkim vremenima i ljudskim slabostima,
neprelaznom jazu između roditelja i dece, koji su samo naglašeni
u prvoj knjizi trilogije "Između života", izdatoj 1999.
godine, a dopunjeni i otvoreni u drugoj "Odroni", koja
je izašla 2001. godine.
Nekadašnji nerazdvojni drugovi, Eks, Galama, Ršum, Genije, Garika
i drugi, u periodu predratnog i ratnog okruženja su se međusobno
udaljili. Svađe izbijaju i povodom hapšenja Slobodana Miloševića,
jer se, nekada najbliži, prijatelji ne slažu u stavovima.