[an error occurred while processing this directive] |
|
[an error occurred while processing this directive] | ![]() |
I n t e r n e t i z d a n j e Nedelja, 17. novembar 2002. |
|||||
[an error occurred while processing this directive] | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
![]() |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
![]() |
Paviljon Veljković sve do 1945. godine bio je u rukama vlasnika i zvanično se zvao "Museo". Tu je porodica Veljković čuvala odlivke pet Mikelanđelovih skulptura, Hudonovog "Voltera" i još nekoliko bronzanih odlivaka prema antičkim motivima- Apolon i dve Dijane. Tu je bila i zbirka od 250 slika najčuvenijih slikara, kolekcija porcelana, tepisi, ćilimi i druge značajne umetničke vrednosti. Bahatim i suludim uništenjem ovog muzeja nije razbaštinjena samo porodica Veljković, kao vlasnici, već ceo naš narod iz čije kulturne baštine je sve ovo oteto i izbrisano iz sećanja. - Ono čega se ja sećam, kao dete, jeste da je cela kolekcija bila u Krunskoj ulici u Vračarskoj zadruzi. Dr Vojislav Veljković imao je nameru da podigne muzej u koji bi smestio sve umetničke vrednosti. Planovi su već bili gotovi, pravljen je dogovor o prostoru na Topčideru, ali njegova smrt je to prekinula. Sadašnji paviljon je podigao moj deda Jovan Veljković kao završetak ideje svog pokojnog brata - priča Katarina Veljković- Beigbeder koja pola veka živi u Francuskoj. Prema njenim rečima planove za "Museo" je uradio arhitekta Vojislav Đokić i morali su da budu ispunjeni idealni uslovi za čuvanje skulptura, pre svega ista temparatura u svim godišnjim dobima. U njihovoj porodičnoj kolekciji do 1945. godine bilo je 250 slika, 10 karikature Bete Vukanić i 21 bronzana figura. - Za vreme Drugog svetskog rata muzej je bio zatvoren. Pošto je bio zaklonjen prelepom baštom od šimšira, nije privlačio pažnju Nemaca i ništa nije iz njega odneto. Kada je posle rata napravljen spisak bilo je 104 slike, od toga je u početku nama ostalo 69. Sada ih kod nas ima manje od 20. Za neke znamo gde su, a za većinu ne znamo - ističe gospođa Veljković - Beigbeder. Što se tiče bronzanih figura posle oduzimanja bile su raspoređene Akademiji likovnih umetnosti u Rajićevoj i odseku za vajarstvo na Senjaku, kao i Školi crtanja u Štrosmajerovoj ulici.
- Pošto je studirao i doktorirao na Sorboni, po ugledu na Francusku i privatne muzeje, Vojislav je imao zamisao da to uradi u prestonici. U Parizu je upoznao i družio se sa mnogim slikarima što je nastavio u Beogradu. Tako su nastajale zbirke francuskih ekspresionista - objašnjava gospođa Veljković. Prema njenim rečima ona i brat su ušli u trag 15 skulptura a
za ostalih šest ništa ne znaju. Kako ona ističe neke od njih su nestale iz Akademije likovnih umetnosti jer su ih pozajmljivali kao dekor za snimanje filmova. Da ima imalo dobre volje i želje za očuvanje preživele baštine
Veljkovića, još bi se moglo nešto učiniti. Kristina Vlahović![]() ![]() ![]()
|
|
![]() |
|||
![]() |
|||
Copyright © 1999-2002 Glas javnosti d.d. |
FastCounter by LinkExchange |
|