Uniforma admirala jugoslovenske flote bila je pripremljena za
taj dan i kada mu je njegov verni momak Zečević pomagao da se
obuče, predložio mu je da ispod uniforme stavi čeličnu košulju,
koju je Kralj imao u svome prtljagu. Ova mera predostrožnosti
primenjivana je pokoji put, naročito posle neuspelog atentata
na Kralja u Zagrebu, godinu dana ranije...
Kralj je, međutim, odlučno odbio da posluša savet svog starog
sluge i tako je i treća mera, koja je eventualno mogla da spase
život Kralju, bila odstranjena.
Kralj se iskrcao na obalu, gusto posednutom mnogobrojnim svetom,
ali pored uzvika "Živeo!", čule su se i bučne demonstracije
marseljskih radnika, socijalista i komunista, koji su demonstrirali
protiv Kralja - diktatora.
U jednom momentu kralj je zastao, iznenađen ovim što se dešava
i svakako mu je moralo biti veoma čudno, da se tako što moglo
desiti. Verovatno da su mu kroz glavu prošla sećanja na njegovog
oca, kralja Petra, koji je svršio Vojnu akademiju u Saint-Czr-u,
učestvovao u francusko-pruskom ratu 1870 godine i premda ranjen,
preplivao reku samo da ne bi pao u nemačko ropstvo. Verovatno
da su mu takođe prošla kroz glavu sećanja na solunski front, kada
se, 1916-18. godine, borio zajedno sa francuskom vojskom protiv
zajedničkog neprijatelja. Zar tako da bude dočekan u Francuskoj,
koju je on toliko voleo?
Ali to je sve bilo samo za jedan momenat. Kralj se vrlo brzo
pribrao, utišao nelagodnost pri pogledu na grupu demonstranata.
Sa svojim uobičajenim osmejkom na licu i živim pogledom, srdačno
je pružio ruku pretstavnicima francuske Vlade, koji su došli da
ga dočekaju. Sišlo se na kej gde je Kralja očekivao, shodno nekom
čudnom protokolu, automobil prefekta okruga Bouches-du-Rhone.
Ali kakav auto! To je bio verovatno najstariji model te vrste
u Marselju. Kralj i pratioci bili su zaprepašćeni.
Onda je nastao pokret. U automobil su seli desno Kralj, levo
od njega francuski ministar spoljnih poslova Louis Barthou, a
preko puta od njih general Georges. U svom zadnjem delu kola su
bila otvorena, tako da su se Kralj i Barthou mogli lepo da vide,
dok je general bio skriven pod krovom automobila.
Od strane marseljske policije bilo je predviđeno da nekoliko
motocikla prate Kraljeva kola, ali je na zahtev pretsednika marseljske
opštine ta uobičajena mera predostrožnosti bila otklonjena sa
razloga "da bi policijska pretnja Kraljevih kola sigurno
izazvala proteste celokupnog marseljskog stanovništva, kao mera
nedemokratskog karaktera" - rekao je predsednik opštine -
a on, kao politička ličnost mora da vodi računa o tome, s obzirom
na pretstojeće opštinske izbore u Marselju...
Svakako da je za predsednika opštine bila veća briga da njegova
partija ima uspeha na izborima i da on bude ponovo izabran, nego
li staranje o bezbednosti jednog stranog gosta, pa makar on bio
kralj...
Tako je otstranjena i četvrta i možda najvažnija mera predostrožnosti.
Onda je povorka pošla. Pored Kraljevih kola išao je, kao jedini
pratilac, jedan major na konju sa izvučenom sabljom u ruci, saobrazno
vojničkim propisima.
Predviđeni program za Kraljev doček sadržavao je kao prvu tačku
zvaničnog dela: polaganje venca pred spomenikom francuskih vojnika
palim na solunskom frontu, Poilus d'Orient.
Ceo put bio je pokriven masom sveta. Jedno mesto bilo je vrlo
stešnjeno time što se na sredini ulice nalazio jedan "refuge"
tako da između njega i publike, koja je stajala na ulici, nije
bio više prostora za majora da sa svojim konjem jaši pored Kraljevih
kola, nego je morao da se reši: ili da ide napred ili pozadi.
Ali, umesto da se stavi odmah iza kola, on neobazrivo istrči sa
svojim konjem ispred njih. Peta, i poslednja mera predostrožnosti,
bila je time otklonjena.
nastaviće se