|
 |
 |
  |
 |
 |
Nepravda
Zarade napred, penzije stop!
"Pas laje, karavan prolazi". Izreka nije baš tako fina, ali je adekvatna
kada se radi o sve većem reagovanju penzionera na nametnuti novi
način usklađivanja penzija. Stari način nije odgovarao državi,
a novi ne odgovara penzionerima. Prema starom načinu, penzije
su imale za parametar prosečne zarade, ali je po oceni nekih stručnjaka
odbačen jer je suviše "forsirao" penzije.
Umesto njega, izmišljen je novi način tromesečnog usklađivanja
na bazi troškova života i prosečnih zarada (pola-pola). Po novom
načinu usklađivanja, penzije su umrtvljene i, već skoro šest meseci,
miruju na istom nivou. Ovaj sistem se upravo primenjuje od vremena
kada su troškovi života usporeni, a rast zarade i dalje raste,
što ima za posledicu sve veće zaostajanje penzija za prosečnim
zaradama, što je izgleda i bio glavni cilj predlagača.
Šestomesečno mirovanje penzija u ovoj godini, posle neustavnog
zamrzavanja penzija u 94. i 95. godini najduži period zadržavanja
penzija na istom nivou za poslednjih trideset godina. Dok penzije
miruju, troškovi lekova, komunalija, telefona, struje i mnogih
životnih namirnica sve više rastu. Ali, kad se sve to u globalu
uproseči, sabere i podeli, po famoznoj formuli "pet odsto",
penzije se ne menjaju. Međutim, statistika kaže jedno, ali život
kaže drugo.
Istina je da penzioneri u ovoj godini imaju pogoršan životni
standard u odnosu na prošlu godinu. Ako bi se iz tzv. potrošačke
korpe izbacili neki troškovi koji odavno za penzionere predstavljaju
luksuz, a umesto njih se ubacili troškovi lekova i lečenja, troškovi
komunalija i dr. poskupljenja bi bila mnogo veća nego što to prikazuje
"poslušna" statistika. Stopa mortaliteta kod penzionera
ubrzano raste iznad normale, što nije posledica samo bioloških
faktora nego i otežanih uslova života.
Skoro jedna trećina penzionera prima penziju ispod dva dolara
dnevno, a to je po međunarodnim merilima ispod granice siromaštva.
Svaka druga statistika je obična oblanda za skrivanje istine.
Sadašnji sistem usklađivanja penzija od nedavno napadaju i neki
sindikalni funkcioneri koji su dugo vremena zagovarali da usklađivanje
penzija treba vršiti sa indeksom troškova života, kako bi se održala
kupovna snaga penzija. Najzad su i oni shvatili, da po novom sistemu
penzije idu nizbrdo i da je povratak na pređašnji sistem nužan
ako želimo da usporimo ubrzani nestanak penzionera.
Penzioneri ne traže nikakvu privilegiju ni bolji tretman od zaposlenih,
već žele da dele sudbinu zaposlenih radnika i zato traže povratak
na usklađivanje penzija i to mesečno, sa prosečnim zaradama, pa
makar i sa nešto nižim procentom nego što on iznosi za zaposlene.
Sve je bolje nego ostati na sadašnjem stanju. Nadam se da će i
naša ministarka pročitati ove redove i da će izdejstvovati neko
poboljšanje životnog standarda penzionera.
ŽIKA PANTIĆ, BEOGRAD
|
 |
  |
 |
  |
 |
 |
Protest
Osioni poreznici u Valjevu
Privatnik sam od 1982, imao sam samo 17 godina kada sam otvorio radnju, i za
to vreme sam video i doživeo svašta, ali ovo što sam doživeo danas,
23. maja 2002, prevazilazi sve. RUJP Valjevo blokirala je račune
poreskih obveznika koji duguju novac za poreze i doprinose. To
nije novina, radilo se i pre to, ali ovoga puta su prvo blokirani
računi (oko 30. 04. 2002.), pa su, posle toga, poslali rešenja
(oko 09. 05. 2002.).
Poslali su rešenja na koja stranka ima pravo prigovora u roku
od 3 dana, a prigovor odlaže izvršenje rešenja. Kada sam otišao
u Odeljenje za naplatu poreza, da protestujem zbog takvog načina
rada i da tražim, bar, izvinjenje, tamo sam dobio samo pretnje.
Načelnica izvesnog odeljenja, Mira Jovanović, mi je zapretila
da će mi slati poreske izvršitelje na svakih 15 dana. Napominjem
da sam bio uljudan, nisam se svađao, imam i tri svedoka (poreski
izvršitelji).
Da li je to normalno? Jedan činovnik, državni službenik, preti
onome od koga prima platu. I zašto preti? Zato što ne radi svoj
posao dobro. Ja, odnosno svaki poreski obveznik, kada nešto pogreši
biva za to kažnjen. Znači, snosi odgovornost. A, kada su ugrožena
njegova prava, onda dobija pretnje. Očekujem da Ministarstvo finansija
kazni ljude koji su pogrešili pri obavljanju svog posla, a Miru
Jovanović smeni sa ovog mesta. Siguran sam da gospodin Đelić ne
odobrava ovakvo ponašanje svojih službenika. Ovo pismo ću poslati
i Ministarstvu finansija i očekujem odgovor od njih.
Naravno, očekujem i poreske izvršitelje, kao što mi je Mira Jovanović
obećala. Da napomenem, apsolutno podržavam ministra Đelića u svemu
što radi. Iako sam pogođen lično, siguran sam da će moj sin živeti
u lepšoj i boljoj Srbiji, zahvaljujući ljudima kao što je ministar.
S poštovanjem,
DRAGAN MIHAJLOVIĆ, VALJEVO
|
 |
  |
 |
  |
 |
 |
Jeza
Glasali za listu, a ne za partije
Mada me partije ne interesuju (kao što nikada i nisu), kosa mi se podigla
na glavi posle obaveštenja da će DOS uzeti mandate DSS-u, jer
sam znala koji će haos to izazvati. Tužno je i žalosno što se
i dalje vode malene političke borbe, sve u ime spasa srpskog naroda
i ostalih farsičnih komentara, ali se, ipak, definitivno sećam
jedne činjenice, koju mogu da potvrde moji brojni prijatelji:
kada smo glasali, svi smo glasali za listu DOS-a. Ne za DS, DSS,
tada nepostojeću DHS ili, sačuvaj Bože, SPS ili JUL.
Drugim rečima, glasali smo za Koaliciju. To što je ona u međuvremenu
promenila mišljenje, pa više baš i nije neka koalicija - neka
im služi na čast.
Ali, dozvoljavam sebi da, kao najobičniji, da ne kažem "ulični"
građanin, smatram sledeće: ako sam ja lično dala svoj glas toj
listi (koja je, između ostalih, sadržala barem desetak imena osoba
koje smatram lošim ljudima i kojima nikada ne bih dala svoj glas
da nisu bili pod "kapom" DOS-a) i ako isto važi i u
slučaju, bezmalo 100%, mojih prijatelja i poznanika, postoji možda
i neka mogućnost da smo u pravu ako smatramo da mandati pripadaju
DOS-u kao koaliciji - a koje su stranke u njoj... to je izvan
mog uticaja, a baš me i ne zanima odviše; osnovni razlog da iznesem
ovo mišljenje je sledeći: hajde da pokušamo da budemo odgovorni,
odnosno da, na primer, mene grize savest što sam glasala za DOS.
Bez komandne, genocidne i ostalih odgovornosti - jednostavno,
kada smo egzaltirano glasali za tu listu, ponavljam, listu a ne
pojedinačne partije, možda nismo dovoljno razmišljali. Verovatno
treba odlučno reći: vreme će pokazati. Tu nema futura, vreme već
pokazuje ono što treba.
MIRJANA M. TODOROVIĆ, BEOGRAD
|
 |
  |
 |
  |
 |
 |
Reagovanje
Vaspitanje se stiče još u detinjstvu
Poštovani,
'Intelektualac i diplomatski profesionalac', kako samog sebe opisuje
mr Nikola Mišljenović, diplomata u SMIP-u, Beograd, dozvolio je
sebi da:
??
vređa čoveka za koga kaže da mu 'nije poznat', tako što javno,
u tiražnom dnevnom listu, objašnjava kako je dr Ivan Vujačić u
ambasadi na Kipru mogao da vidi i nauči 'kako se drži viljuška
i nož u ruci, odnosno ponaša za stolom',
vređa 'članove DOS-a' (pretpostavka je da se misli na članove
Predsedništva DOS-a) kojima, po njegovom mišljenju, 'uopšte nije
poznato šta je to diplomatija, kakva je to diplomatska funkcija
ambasador i kakvi su specifični zadaci i očekivanja od ambasadorskog
mesta u Vašingtonu',
vređa predsednika vlade Srbije, predsednika Jugoslavije i DSS
svojom pretpostavkom da 'kada su u pitanju - kadrovska rešenja
u jugoslovenskoj diplomatiji, u odsustvu predsednika Koštunice
i DSS-a, »glavnu reč« vodi srpski premijer Đinđić',
vređa sve nas koji smo mislili da su prljavštine koje nudi svojim
pisanjem stvar prošlosti koja je trebalo da bude završena sa 5.
oktobrom 2000.
Ne znam kako je bilo u kući mr Mišljenovića, ali u mojoj, i u
svim kućama koje znam, držanje viljuške i noža i ponašanje za
stolom uči se u ranim godinama, od mame i tate, ne u ambasadi.
Diplomatskim profesionalcem se, pretpostavljam, ne postaje za
godinu-dve, pa je i mr Mišljenović, verovatno duže od tog vremena
profesionalac u SMIP-u. Ne sećam se da je mr Mišljenović (ili
bilo ko drugi iz SMIP-a) velikanima jugoslovenske diplomatije
poput D. Ž. Markovića ili S. Unkovića, ili nekom drugom »familijinom«
diplomati, javno dodelio negativnu kritiku za bilo koji od njihovih
profesionalnih bisera. Ili je i o njima loše mislio, samo nije
bilo probitačno isticati se na takav način, što je takođe 'profesionalan'
postupak. Mudri gospodin Duško Radović je svojevremeno, dok je
to bilo opasno, rekao da su »za sve naše probleme krivi moralno-politički
podobni, pošto nepodobni nisu ni imali šansu da bilo šta pokvare«.
Vrlo nediplomatski pismeni sastav 'diplomatskog profesinalca'
Mr Mišljenovića, bez želje za upuštanjem u njegov pedigre i partijsko-navijačku
pripadnost, osim gađenja izaziva i znatiželju. Čini se da bi bilo
zgodno da je naveo bar neki svoj postupak, ili događaj iz svoje
karijere kojim se istakao kao diplomatski profesionalac, i koji
bi mu dao za pravo da se tako predstavlja. Neukus samopreporučivanja
'diplomatskog profesionalca' koji kaže da, kada nema odgovarajuće
ličnosti za važno ambasadorsko mesto, 'rešenje treba tražiti među
iskusnim diplomatskim profesionalcima', prevazilazi druge gadosti
iz njegovog dopisa. Vrlo, vrlo ljigavo, i žalosno.
BRANE POPOVIĆ, BEOGRAD
|
 |
  |
|
|