Svetsko prvenstvo u hokeju na ledu, Druge divizije (grupa B), ovih dana se održava u Novom Sadu, pa je vojvođanska prestonica na "meti" mnogih zvaničnika "najbržeg sporta na planeti". Među njima se našao i Kanađanin Fil Pričard, čovek koji ima neobično zanimanje: on je direktor Svetskog hokejaškog muzeja ("Hokej hol of fejm"- Hokejaška kuća slavnih), koji se nalazi u Torontu i "prvi čuvar" čuvenog "Stenli kapa", pehara koji dobija najbolja ekipa NHL-a.

"Stenli kap je prvi put uručen 1893. godine i najstariji je od svih sportskih trofeja. Od 1990. godine uveli smo tradiciju da svaki član šampionske ekipe ima pravo da 24 časa 'bude vlasnik Stenli kapa', odnosno da ga nosi kući. Moj i zadatak dvojice mojih kolega je da na tim putovanjima sve vreme budemo uz pehar", objašnjava Pričard svoj radni zadatak napominjući da je "Stenli kap", dok se nalazio u "vlasništvu" hokejaša, osim Kanade i Amerike, "obišao" i Finsku, Švedsku, Rusiju, Češku, Slovačku, Švajcarsku... te da je korišten u najraznovrsnije svrhe.

		Kuća slavnih U Hokejaškoj kući slavnih u Torontu nalazi se više od 45.000 eksponata vezanih za istoriju svetskog hokeja na ledu (dresovi, štapovi, klizaljke, pakovi, kacige...), među kojima se nalaze štapovi iz 1880. godine, zatim oprema kojom je igrao Vejn Grecki (od njegove druge godine pa do kraja karijere), a jedna od najvrednijih stvari je šampionski prsten sa prvog takmičenja za Stenli kap (1893. godine). Muzej, koji je osiguran na 10 miliona američkih dolara, prosečno godišnje poseti više od 350.000 ljudi. U Hokejaškoj kući slavnih nalaze se i tri eksponata iz Jugoslavije - dres bivše SFRJ, dres reprezentacije Jugoslavije iz 1996. godine i rukavice (pocepane) sadašnjeg člana jugoslovenske reprezentacije, 16-godišnjeg Dragana Kovačevića, kome stručnjaci predviđaju blistavu karijeru, čak i nastup u NHL-u.

"Onog trenutka kada se završi ceremonija predaje Stenli kapa, već u svlačionici šampionske ekipe počinje "otimačina" oko termina "druženja" sa ovim peharom. Jednoj od legendi svetskog hokeja na ledu, Roju Burkeu koji je prošle godine, nakon 22 sezone igranja u NHL-u, prvi put osvojio Stenli kap, ovaj pehar je poslužio kao posuda iz koje je njegov sin u bioskopu jeo kokice.

Ruski igrači su iz Stenli kapa popili čitav Don votke, a Nil Sajmon, inače, kanadski Indijanac, pehar je poneo u svoj zavičaj (rezervat). Svi žitelji sela su napravili špalir kroz koji smo Stenli kap uneli u njihovo mesto, a kako stanovnici tog rezervata isključivo žive od ribolova, po Sajmonovoj želji, ceo dan smo proveli u kanuu pecajući ribu, a Stenli kap je bio između nas", priseća se Pričard nekih anegdota iz svoje radne biografije, ističući da je "hemiju" koje će se uvek sećati osetio kada je bio "Stenli kapov telohranitelj", prilikom njegovog prvog gostovanja u Rusiji, kada je ovaj trofej bio izložen u Lenjinovom mauzoleju.

"Interesantno je da među hokejašima vlada veliko sujeverje kada je u pitanju ovaj trofej. Naime, ni jedan od njih, iako tokom takmičarske sezone imaju mnogo prilika za to, ne želi ni da mu priđe, a ne da ga dotakne, jer se veruje da će tako "navući maler" i nikada ga neće osvojiti. Naravno, to važi sve do trenutka pobede u finalnoj utakmici plej-ofa NHL-a.

Sličan odnos prema Stenli kapu imaju i obični građani, posebno Kanađani, koji na njega gledaju kao na relikviju i ni jednom građaninu "zemlje javorovog lista" nije ni na kraj pameti da pokuša da ga ukrade, bez obzira što je osiguran na čak 1,7 miliona američkih dolara", kaže Pričard, nakon čega nam je "kroz glavu proletelo" pitanje: koliko bi vremena kod nas Stenli kap bio na "slobodi"?

		Kruži po svlačionicama Stenli kap je težak 17 kilograma, visok 0,9 metara i na njemu je dosada ugravirano više od 2.200 imena hokejaša koji su ga osvajali. Čast da bude prvi hokejaš čije je ime ugravirano na ovaj pehar imao je Rajli Hrn koji je 1907. godine, sa svojom ekipom "Montreal vonderersi", osvojio šampionsku titulu, dok su pre toga (od 1893. godine) na Stenli kapu gravirana samo imena klubova koji su osvajali šampionske titule (prvi šampioni bili su "Montreal amaterska atletska hokejaška asocijacija"). Po tradiciji Stenli kap tokom godine "kruži" po svlačionicama hokejaških dvorana u Severnoj Americi, ali na led "izlazi" samo nakon poslednje utakmice finalne serije plej-ofa, kada ga Pričard i njegove kolege u znak poštovanja iznose u belim rukavicama.

Nenad Ćaćić