Svetsko prvenstvo u hokeju na ledu, Druge divizije (grupa B),
ovih dana se održava u Novom Sadu, pa je vojvođanska prestonica
na "meti" mnogih zvaničnika "najbržeg sporta na
planeti". Među njima se našao i Kanađanin Fil Pričard, čovek
koji ima neobično zanimanje: on je direktor Svetskog hokejaškog
muzeja ("Hokej hol of fejm"- Hokejaška kuća slavnih),
koji se nalazi u Torontu i "prvi čuvar" čuvenog "Stenli
kapa", pehara koji dobija najbolja ekipa NHL-a.
"Stenli kap je prvi put uručen 1893. godine i najstariji
je od svih sportskih trofeja. Od 1990. godine uveli smo tradiciju
da svaki član šampionske ekipe ima pravo da 24 časa 'bude vlasnik
Stenli kapa', odnosno da ga nosi kući. Moj i zadatak dvojice mojih
kolega je da na tim putovanjima sve vreme budemo uz pehar",
objašnjava Pričard svoj radni zadatak napominjući da je "Stenli
kap", dok se nalazio u "vlasništvu" hokejaša, osim
Kanade i Amerike, "obišao" i Finsku, Švedsku, Rusiju,
Češku, Slovačku, Švajcarsku... te da je korišten u najraznovrsnije
svrhe.
 |
 |
 |
Kuća slavnih
U Hokejaškoj kući slavnih u Torontu nalazi se više od
45.000 eksponata vezanih za istoriju svetskog hokeja na
ledu (dresovi, štapovi, klizaljke, pakovi, kacige...), među
kojima se nalaze štapovi iz 1880. godine, zatim oprema kojom
je igrao Vejn Grecki (od njegove druge godine pa do kraja
karijere), a jedna od najvrednijih stvari je šampionski
prsten sa prvog takmičenja za Stenli kap (1893. godine).
Muzej, koji je osiguran na 10 miliona američkih dolara,
prosečno godišnje poseti više od 350.000 ljudi. U Hokejaškoj
kući slavnih nalaze se i tri eksponata iz Jugoslavije -
dres bivše SFRJ, dres reprezentacije Jugoslavije iz 1996.
godine i rukavice (pocepane) sadašnjeg člana jugoslovenske
reprezentacije, 16-godišnjeg Dragana Kovačevića, kome stručnjaci
predviđaju blistavu karijeru, čak i nastup u NHL-u.
|
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
"Onog trenutka kada se završi ceremonija predaje Stenli
kapa, već u svlačionici šampionske ekipe počinje "otimačina"
oko termina "druženja" sa ovim peharom. Jednoj od legendi
svetskog hokeja na ledu, Roju Burkeu koji je prošle godine, nakon
22 sezone igranja u NHL-u, prvi put osvojio Stenli kap, ovaj pehar
je poslužio kao posuda iz koje je njegov sin u bioskopu jeo kokice.
Ruski igrači su iz Stenli kapa popili čitav Don votke, a Nil
Sajmon, inače, kanadski Indijanac, pehar je poneo u svoj zavičaj
(rezervat). Svi žitelji sela su napravili špalir kroz koji smo
Stenli kap uneli u njihovo mesto, a kako stanovnici tog rezervata
isključivo žive od ribolova, po Sajmonovoj želji, ceo dan smo
proveli u kanuu pecajući ribu, a Stenli kap je bio između nas",
priseća se Pričard nekih anegdota iz svoje radne biografije, ističući
da je "hemiju" koje će se uvek sećati osetio kada je
bio "Stenli kapov telohranitelj", prilikom njegovog
prvog gostovanja u Rusiji, kada je ovaj trofej bio izložen u Lenjinovom
mauzoleju.
"Interesantno je da među hokejašima vlada veliko sujeverje
kada je u pitanju ovaj trofej. Naime, ni jedan od njih, iako tokom
takmičarske sezone imaju mnogo prilika za to, ne želi ni da mu
priđe, a ne da ga dotakne, jer se veruje da će tako "navući
maler" i nikada ga neće osvojiti. Naravno, to važi sve do
trenutka pobede u finalnoj utakmici plej-ofa NHL-a.
Sličan odnos prema Stenli kapu imaju i obični građani, posebno
Kanađani, koji na njega gledaju kao na relikviju i ni jednom građaninu
"zemlje javorovog lista" nije ni na kraj pameti da pokuša
da ga ukrade, bez obzira što je osiguran na čak 1,7 miliona američkih
dolara", kaže Pričard, nakon čega nam je "kroz glavu
proletelo" pitanje: koliko bi vremena kod nas Stenli kap
bio na "slobodi"?
Nenad Ćaćić