GLAS JAVNOSTI  

Izdaje NIP „GLAS” a.d.
„GLAS JAVNOSTI“ d.d.

Vlajkovićeva br. 8, Beograd, Jugoslavija

 

I n t e r n e t   i z d a n j e

 
 

Glas javnosti 24 sata sa Vama... najnovije vesti iz zemlje i sveta...

 

 

 


vesti dana

arhiva

vaša pisma

istorijat

redakcija

kontakt

pomoć

pišite nam


Links

Srpsko nasleđe

Glas nedelje

SINA

SNAGA

PISMA

 


Podsećanje

Profesor Rašković sve predvideo

Početkom prošle decenije sedeo sa sam sa svojim prijateljem i kolegom dr Migom Bjelogrlićem, tadašnjim direktorom Bolnice "Laza Lazarević", u njegovoj kancelariji. Sekretarica je najavila iznenadnu posetu: profesor dr Jovan Rašković sa suprugom i ćerkom. Poveo se veoma zanimljiv razgovor a prisetio ga sam se čitajući pismo u "Glasu" pod naslovom "Profesor Rašković gleda odozgo" (24. 02. 2002). Navodi u pismu pogrešno prikazuju misli i orijentaciju kolege Raškovića i čini mi se da mu dugujem sledećih nekoliko rečenica...

Profesor Rašković nije bio istomišljenik onih što su kasnije bili "borci" za Srbe i Srpsku Krajinu. Njegovo shvatanje nikako se ne može podvesti pod jednu šturu rečenicu "...jesmo lud narod kad sve ovo trpimo". Jovan Rašković nikad ne bi bio kandidat za Hag. Njegova inteligencija i njegov altruizam nikada ne bi dozvolili da se izjednači borba za pošten i realan položaj Srba u Hrvatskoj sa nacionalističkom histerijom nekih drugih srpskih vođa.

Moć njegovog shvatanja tadašnjih događaja i ponašanja srpskih "vođa" dopustili su mu da predvidi sve kasnije poraze i da svoju porodicu bar obezbedi, kada mu nije dopušteno da pomogne svim Srbima.

U istom broju "Glasa" zaslužuje pažnju još jedno pismo... Neverovatno je ali istinito, pojavljuje se još jedan branilac Oktobarske revolucije... Autor lepo započinje tiradu citatom: "Nema ničeg bezočnijeg kada se kao istina protura laž čija je neistinitost opštepoznata", ali zaboravlja da u svetlu te tvrdnje preispita i svoje navode... Naravno, u stilu mnogih branilaca neodbranjivog, koristi spekulativno dokazivanje gde se prećutkuju neželjene istine, a podešavaju neke stare, davno prevaziđene ocene. Tema je široka i davno obrađena, stoga samo nekoliko navoda:

- Oktobarska revolucija nije podigla duhovni nivo ruskog naroda nego ga je survala u bezdan, iz kojeg je i danas teško izvući se, jer je fizički likvidirala svoje najsposobnije sunarodnike u njihovim kućama ili gulazima. Dovoljno je pročitati Solženjicina ili Pasternaka. Ja to ne moram jer je cela porodica moga oca zverski likvidirana, zajedno sa decom, na svom imanju. NJihov jedini greh bio je što su voleli da rade i bili bogati. To je učinila i naša revolucija, samo u manjoj meri.

- To nije socijalna revolucija već građanski rat koji je na vlast u Rusiji doveo polupismene "radnike i seljake" i promovisao ih u državnike. Slično se dogodilo i u našoj zemlji.

- Mrak u Rusiji počeo je da rasteruje Petar Veliki i lično sam bio u prilici da vidim veliko poštovanje Rusa prema njemu, osamdesetih godina ovog veka. Njegov spomenik u tadašnjem Petrogradu bio je uvek pod cvećem, dok su mnogobrojni spomenici Lenjina i Staljina bili ogoljeni. Uostalom, istorija, ali ne crvena, ima reč.

- Sovjetski Savez jeste odlučujuće doprineo slomu fašizma u svetu.
- Besplatno lečenje i mnoge slične stvari su obična farsa, kao i kod nas: ta prava na papiru nikada nisu bila pokrivena ekonomskim i tehnološkim mogućnostima. Rezultat, na primer: katastrofalna pojava tuberkuloze u svim oblastima bivšeg SSSR-a.
- Najvažnije i najtragičnije: SSSR je bio ekonomski propala država i raspala se kao maligno tkivo, sama od sebe. Naravno, u našem stilu, srušili su je navodno svetski moćnici. Samo, za pamet svima: nešto što je uspešno, moćno i jako iznutra - ne može da sruši nikakva spoljna sila.

dr Nebojša Janovski
Beograd


Reagovanje

Poslušni mediji i g. Čavoški

"Makijevelijev nauk", "Glas" 6-7.1.2002.

Pre svega, možda treba pratiti "lične stavove" Koste Čavoškog u novinama, na TV, radiju - gde je sve pret-plaćen, jer on zna da menja stavove i političke strane, kao i mnogi drugi koji žive od politike. Mada, mora se priznati, u poslednje vreme, koliko mi je poznato, drži se "verno" stavova glavnog vladaoca nove vlasti; kad-tad i pogađa njegove misli, a to nije lako ni za K. Č. niti za druge vernike! Nije me to iznenadilo kada sam pročitao u knjizi "Ko je ko u Srbiji 95." u biografiji K. Č, da je u monografiji "Stranački pluralizam ili monizam" njegov koautor - niko drugi nego g. Vojislav Koštunica. Tako je, ipak, gospodine Kosta Čavoški, jasniji vaš "lični stav"; iskreno da li je baš vaš ili naručeni stav, zbog čega vas možda poslušni mediji toliko mnogo angažuju - moguće je, zar ne?

Uzgred, recite g. Kosta Čavoški, da li je "institut društvenih nauka", čiji ste vi bili saradnik, ista institucija koja se u "slavno komunističko vreme" zvala "Institut za međunarodni radnički pokret", a koju je ranije godinama vodila "čuvena" Milka Minić, žena još "čuvenijeg" Miloša Minića, tužioca u sramnoj likvidaciji đenerala Draže Mihajlovića, prvog ustanika porobljene Evrope (knjiga "Rodoljub ili izdajnik").

Još nešto "maliciozno"! U biografiji vas, g. predsednika i mnogih poznatih ljudi, navedeni su naslovi njihovih publikacija, a npr. u biografiji advokata B. Tapuškovića i imena nekih poznatih političara i drugih okrivljenih, koje je zastupao. Vidite , ja sam pionir dečje neurohirurgije u zemlji, profesor Medicinskog fakulteta i godinama dobrovoljni humanitarni radnik. Radi komparacije, šta mislite da sam ja u pomenutoj knjizi naveo naslove svojih oko 170 stručnih i naučnih radova; uz to, imena direktno spasenih od bolesti (i malignih!) ili povreda nervnog sistema, naročito dece, koja su najveće blago ovog sveta. Za to bi verovatno bila potrebna cela knjiga! Jedino nisam mogao mnogo da pišem o svom političkom radu, jer nikada nisam koristio politiku za stvaranje bogatstva i "uspešnu" karijeru, već sam tragao za istinom, profesionalno i po ličnom moralu; uvek sam bio antikomunista (a vi, Kosta Čavoški?), Hrišćanin, poklonik Hristovog groba i manastira Hilandara, a sada i dobrovoljni humanitarni radnik.

Sad još malo o navodima u vašem članku - pošteno! Možda ste čitali dela Makijevelija (npr. knjigu "Vladalac"), pa vam se omaklo da "po njemu, vladar mora da bude veoma pritvoran i dvoličan", a kako premijer Vlade Srbije hijerarhijski nije vladar, na koga se to odnosi? Ja bih zaista želeo da takav ne bude nijedan vodeći funkcioner nove vlasti, a svi treba svesrdno da ostvaruju "život dostojan čoveka" ovom napaćenom narodu. A u poslednjem (kontradiktornom?) pasusu članka Koste Čavoškog, zašto nisu ODMAH preduzete energične konkretne mere kažnjavanja raznih krivičnih dela, od običnih do međunarodnih (Hag i slično)? Šta on zaista misli, ko je to stopirao ili usporavao? Da li "de iure" ne sasvim legitimna i uglavnom pasivna savezna vlast ili silom prilika nepopularna, ali u pokušajima sprovođenja reformi aktivna republička vlast?

Kad je reč o njegovom "znalački" konstruisanom komentaru o poznatom događaju likvidacije četiri banke, verujem da su se milioni opljačkanih štediša upitali: "A zašto ti službenici nisu protestovali, blokirali ekspoziture, demonstrirali, kada su oni vršili zloupotrebe; ovako su, ne svojom voljom, ali ravnodušnošću prema pljački, omogućili njeno izvršenje". Ako su nepodmićeni, ne očekujući funkcije, mogli da demonstriraju i budu zlostavljani pripadnici herojskog Narodnog pokreta Otpor, kao i drugi mladi i stariji ljudi, zašto (?) to nisu činili mnogi zaposleni u raznim preduzećima, koje je raniji fatalni režim, obično uz pomoć njihovih rukovodilaca - upropašćivao.

G. Čavoški, mnogi navodi i ranijih vaših izlaganja mogli bi se objektivno i istinito demantovati, pa i navodi nekih državnih funkcionera i političara, koje vi zastupate, ali da to učinimo za javno mnjenje, za nas "obične" ljude je nemoguće. Političari, prezadovoljni svojim učinkom, redovno ne odgovaraju, a novinari većine informativnih medija nisu izmenili svoje navike slepe podaničke poslušnosti, eventualno samo nalogodavce.

I "en generale" po elementarnoj psihološkoj logici, ako u donošenju niza važnih odluka, od 18 članova vrhunskog političkog tela nove vlasti (DOS) 17 članova zastupa jedan stav, a samo jedan član ima drukčiji, obično suprotan stav, ko je u pravu; a svi se deklarišu da su za pozitivne odluke i promene? A to smo već imali nedavno - jedan protiv celog sveta. (ako dozvolite, a sam sam uvek bio za dobro ljudi, istinu, poštenje)!

Kako su propozicije dužine dopisa za objavljivanje (nadam se) za nas "obične" ljude ograničene, predlažem vam g. Kosta Čavoški da, ako smete, aranžirate sa mnom ili prepisku u novinama, ili još bolje prijateljski principijelni razgovor na TV ili radiju (ne tražim honorar, radim besplatno!). Svakako da bi mi bila čast da u razgovoru učestvuje i gospodin Vojislav Koštunica, kome uvek želim sve najbolje, kao i drugima, koji rade za naš bolji život.

Prof. dr sci Vojislav A. Popović
Beograd