Početak - rođen je 10. aprila 1941. u mestašcu
Viledrvank, u provinciji Gronigen, u Holandiji. U mestu rođenja
ima puno prezimenjaka i verovatno je s mnogima u rodbinskim vezama,
s obzirom da Vildervank ima "celih" 2.700 stanovnika.
Gospodin Dan, koji voli da istakne srednje slovo NJ. nije pričao
o svojim roditeljima.
Detinjstvo - rastao je srećan i zadovoljan u zemlji lala
i kanala i ni slutio nije da će se jednog dana bahtati s našim
(da ne kažemo albanskim) problemima. Da je, ipak, sve relativno,
podsećala ga je priča o Ani Frank i reke ljudi koje svakodnevno
obilaze njenu kuću u njegovoj domovini. Istine radi, njegovi zemljaci
su se borili protiv fašista i tako što, kad bi Švaba ušao u kafanu,
oni bi svi izašli iz nje.
Verska opredeljenost - nije se javno izjašnjavao.
Nacionalnost - Holanđanin. "U Skupštini se i danas
nalazi statua Atlasa koji nosi nebeski svod prošaran sazvežđima.
Ispod je smeštena pravda, koja drži zlatan mač i terazije, a oko
nje su smrt i kazna, dok su joj ispod nogu gramzivost i zavist,
bogovi trgovaca", priča ateista Karl Sagan u delu "Kosmos",
što je Everst, s obzirom da je dugo odsutan, možda i zaboravio.
Obrazovanje - završio je gimnaziju u Holandiji, školovanje
je nastavio na Brandis univerzitetu u Americi. Potom je pohađao
Baroda univerzitet u Indiji. Doktorirao je društvene nauke na
Univerzitetu u Groningenu, kraj rodnog mesta.
Karijera - oduvek je u diplomatskim vodama. Počeo je 1968,
kada se pridružio holandskom ministru spoljnih poslova u planiranju
razvoja Državnog biroa. Godine 1970, odlazi na Tajland, kao drugi
čovek po važnosti, u međunarodnoj organizaciji za pomoć ekspertima
za razvoj Azije, čija je baza u Bangkoku. Posle tri godine vraća
se u holandsko Ministarstvo inostranih poslova.
Od 1978. on je Holanđanin u Vašingtonu, gde obavlja dužnost prvog
sekretara holandske ambasade i gde se bavi ekonomskim odnosima,
problemima energetike i kooperacije među državama. Opet se, 1981.
vraća kući, u Ministarstvo spoljnih poslova, i narednih godina
promoviše privatna ulaganja u razvoj zemalja. Pet godina "miruje"
u domovini, onda ga biraju za izvršnog sekretara UN, pri Fondu
za kapitalna ulaganja u NJujorku. Ovog puta, Holanđanin u Americi,
bavi se malim ulaganjima u najnerazvijenije zemlje. Istovremeno,
on je i asistent u UNDP-eu (Razvojni program UN) i direktor u
OPS-u - Projektnom birou za programe malih i velikih ulaganja
u multilateralne i bilateralne fondove, pri UN.
Godine 1993. zovu ga u Rim i nude mu mesto izvršnog direktora
Svetskog programa ishrane. Dve godine uživa u "večnom gradu",
onda se vraća u Holandiju i matično Ministarstvo. Ovaj put, pripada
mu funkcija direktora personala (bilo je to u vreme najveće čistke
u ministarstvima).
Sledi njegova ambasadorska karijera. Kada je njegova zemlja predsedavala
EU, on je imenovan za šefa misije Evropskog komiteta za bivšu
Jugoslaviju (od 1. januara do 1. jula 1997.) I kada Luksemburg
preuzima kormilo EU, on ostaje na ovoj funkciji, narednih šest
meseci.
Pre dolaska za šefa misije OEBS na Kosovu, bio je ambasador koga
je ova organizacija velikih i moćnih (ali manjih od samo jedne
SAD) poslala da izvidi stanje u Albaniji. Od kraja 1997. do sredine
1999. upoznavao se s mentalitetom naših suseda i kada ih je dobro
prostudirao, došao je na naše Kosovo. Nasledio je ozloglašenog
šefa Verifikacione komisije Vilijema Vokera. Oni koji ga ne vole,
kažu da je, osim nesimpatija prema Srbima, od eksambasadora OEBS-a,
nasledio i "krov nad glavom", stan u Beogradskoj 69V/6
u Prištini. E, sad, što se vlasnica Mirjana Bičanin žali da joj
ne plaća stanarinu, to je već druga stvar...
Sada ovaj sveprisutni Holanđanin vreme troši ne bili kako-tako
naterao Srbe da izađu na izbore.
"Pakao je za nama, ali je raj još daleko" konstatovao
je prilikom obilaska izgnanih u Beranama, i bacio se na pripremu
izbora.
Sad muku muči s neposlušnim Srbima, koje nikao da natera u "tor".
"Srbi bi napravili istorijsku grešku i nepravdu prema sebi
i budućim generacijama i propustili šansu koja im se teško može
ponovo ukazati, da učestvuju u vlasti i donošenju zakona. OEBS
je izgradio sistem koji daje uticaj manjinskim zajednicama, i
jednostavna većina neće moći da nametne volju drugim i omogući
usvajanje zakona na štetu drugih", objasnio je.
Stranački angažman - ne zna se da li je član neke partije.
Zanimljivosti - tvrdi "za godinu dana Kosovo će izgledati
mnogo bolje nego sad", žali se na nedostatak policajaca i
sudija.
Kada mu dojadi da se igra "naših" igara, spas potraži
u filozofskim mislima: "Pravedni rat nije vođen da bismo
došli do nepravednog mira."
Oženjen je, ima dvoje dece.
ZORICA VULIĆ-ZARIĆ