Nagrada za glumačku bravuru "Zoran Radmilović" (priznanje
je ustanovio list "TV novosti" 1988. a dodeljuje se
svake godine na Sterijinom pozorju), u sredu je svečano uručena
Nebojši Glogovcu, za ulogu Simeona Njaga u "Zlatnom runu"
Borislava Pekića, dramatizacija Maše Jeremić, Nebojše Bradića,
Željka Jovanovića, u režiji Nebojše Bradića, produkcija G17 plus.
U prepunom Ateljeu 212, 14. laureat nagrade, primio je bistu
Zorana Radmilovića, rad vajara Nebojše Mitrića, i novčani iznos
nagrade.
- Lično, "Zoran Radmilović" je za mene nešto posebno,
vrlo veliko i važno. Ukoliko su kriterijumi za dodeljivanje nagrade
u bilo kojoj vezi sa mojim glumačkim bićem, onda sam posebno srećan
- kaže Glogovac.
 |
 |
 |
Zahvalnost Bati Stojkoviću
O Zoranu Radmiloviću i Nebojši Glogovcu, u sredu je u Ateljeu
govorila Mira Banjac, koja je laureatu poklonila i tortu,
a među mnogima, uprkos bolesti, tu je bio i Danilo Bata
Stojković, kome je Glogovac prvo zahvalio na pažnji. Svečanosti
u Ateljeu 212 nije prisustvovao srpski ministar za kulturu,
Branislav Lečić, koji je poslao i svoje izvinjenje za to,
ali jeste crnogorski glumac Branimir Popović, nekadašnji
laureat ove nagrade.
|
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
Mimo ove nagrade, koliko Simeon Njag ima značajno mesto i
u vašem privatnom životu?
- Postoji jedna, uslovno rečeno, dvostruka veza s tim likom. Kao
i kod Simeona Njaga, i u meni postoji težnja da u svom životu
uradim nešto zanimljivo, vredno, kvalitetno. S druge strane, čini
mi se da je moja generacija imala najteže moguće okolnosti u kojima
je počinjala, što se kaže, ozbiljan život. Kad sam počeo da se
bavim ovim poslom, bila je to 1991. godina koju ćemo svi pamtiti
kao početak velikih tragedija na ovim prostorima. Uprkos svemu
ružnom što se događalo oko nas, moja generacija je, baš kao i
Simeon Njag, pokušavala da napravi nešto lepo, dobro, plemenito,
nešto što će toj tami koja nas je okruživala dati nekakvu svetlost
i nadu, što uopšte nije bilo lako. U ovim kopčama vidim važnost
Pekićevog lika ne samo za mene, već i za mnoge druge ljude koji
su ovih deset godina bili neki Simeon Njag.
Vaša koleginica Mira Banjac, koja je predsedavala žirijem
za dodelu nagrade, između ostalog, istakla je i vašu dobrotu.
Može li veliki glumac da bude neko nije dobar čovek?
- U profesionalnom smislu, biti dobar za mene znači biti otvoren
i prema likovima koji su negativni, i naći razloge da razumeš
njihovo zlo i da ih negde "braniš" na sceni. Nije to
nikakvo pravdanje ili praštanje zla, ali mislim da postoji mnogo
ljudi koji možda ni sami nisu svesni da nekome čine nešto ružno,
i da je to što postoji u njima nekakvo zlo. Zapravo, mislim da
čoveka treba negde razumeti, ili bar to pokušati, ma kakav on
bio. Ne znam koliko sam dobar kao čovek, o tome ne mogu sam da
govorim, ali mislim da je to stvar ljubavi prema onom drugom.
10. Oct 2001 15:46
(GMT+01:00)
|
R. Radosavljević
Foto: Vuk M.