Početak - rođen je 9. juna 1977. godine
u Slavonskoj Požegi, mada se ponegde (na Internet sajtovima) kao
mesto rođenja navodi Beograd, zbog čega su braća Hrvati, prilikom
poslednjeg EP u Turskoj, bili veoma ljuti na Peđu. Otac mu je
Miodrag, tipičan predstavnik srpskog domaćina, kako kažu oni koji
poznaju porodicu Stojaković. Do pada Zapadne Slavonije ratovao
je za Srpstvo i Srbe, a kad su bitke izgubili oni za stolom sa
zelenom čojom, spakovao se i on kao i drugi, i došao na „privremeni
boravak" kod sina (prvo u Solun, sad i u Ameriku). Majka
mu je Branka, domaćica, koja, prema tvrdnji Peđinog najboljeg
druga u NBA ligi, slavnog Vlade Divca, sjajno kuva. Mnogi Peđini
rođaci i sada žive u Srbiji, deda je u Beogradu... Stojakovići
vuku korene s Papuka, planine u Srpskoj Krajini - državi koje
više nema...
Detinjstvo - do poslednjeg rata rastao
je bezbrižno, jureći za loptom kao i ostala deca. Brat mu je bio
i ostao „desna ruka".
Nacionalnost - kako je rođen u, sad stranoj
nam, Hrvatskoj, čovek ima i hrvatsko državljanstvo. Ima on i državljanstvo
SRJ, ali mu se ponekad desi da zaboravi pasoš. Zbog toga, ali
još više zbog birokrata koji su „glumili" ambasadora SRJ
u Grčkoj, umalo da reprezentacija na prošlogodišnjem solunskom
žrebu Evrolige, ostane bez njega. Jer, u konzulatu u Solunu nisu
hteli da mu daju vizu za Jugoslaviju... Na svu sreću, konzul je
izgladio stvar. Inače, muči ga nostalgija: „Uvek sa zebnjom iščekujem
novosti iz domovine. Kad vežbam, zaboravim na tren šta se dešava
i pomislim da je loš san. Ali, to je stvarnost", izjavio
je tokom NATO bombardovanja...
Verska opredeljenost - pravoslavna.
Obrazovanje - završio je srednju školu,
a u eventualnom nastavku školovanja omeli su ga košarka i rat.
Karijera - naša s(r)tanja zamalo da odnesu
i njega i njegove snove, a o karijeri mu da ne govorimo. Na sreću,
na vreme je utekao iz Hrvatske u Srbiju i Crvenu zvezdu. U timu
crveno-belih ostao je godinu dana (92-93) i ubrzo se našao u Grčkoj.
Život, ali i glupost nadležnih u našem klubu koji na vreme nisu
uočili s kakvim genijem imaju posla, udesili su da se čedo Papuka
nađe u Paoku i postane čudo u košarci ... Lepo mu je krenulo,
ali je slomio nogu. Oni koji ga ne vole, pomislili su: „U, malera",
ali brzo se oporavio od povrede (mada svako malo ima problema,
što sa skočnim zglobom, što sa palcem desne ruke, koga je polomio
prošle godine)...
U Grčkoj je igrao do 1998, ali ga je, već 1996,
vrbovao Sakramento Kings. Istovremeno, na Stojakovića je „oko
bacila" Kinder Bolonja, koja mu je nudila 4,5 miliona dolara
za tri godine angažmana. Konačno, potpisao je ugovor sa Sakramentom,
za gotovo četiri miliona dolara po sezoni, u najprofesionalnijoj
ligi na svetu - NBA.
„Šarnuo sam na šest godina, da se ne mislim mnogo
kuda ću i šta ću" skromno je objasnio prelazak u NBA, a novinari
su provalili da šara vredi 48 miliona dolara.
Sreća ga je poslužila i vrlo brzo postao je prvi
košarkaš s ovih prostora koji se okitio nagradom s All stars mečeva.
Na upravo završenom EP u Turskoj, okitio se kolektivnim zlatom,
ali i „pojedinačnom" MVP titulom - najkorisnijeg igrača.
Stranački angažman - nije član nijedne stranke,
ali je jedan od dvojice najplaćenijih, najpoznatijih i, Amerikancima
najmilijih, Srba. On je drugi, prvi je Divac od kojeg, poslednjih
godina, uči razlike između Grka i Amera, ali i kako da vozi „pravom
stranom ulice"...
Zanimljivosti - „S obzirom na atraktivnu
igru Sakramenta, moj stil verovatno izgleda dosadno. Sa strane
se čini da je moj posao samo da se zavučem negde gde me protivnik
neće videti i - šutiram. Ali, takva je moja uloga u timu",
pričao je on, a statistika kaže da s prosekom od 23 minuta po
meču, 11 poena, 3,5 skokova, 1,3 asistencije, 0,73 ukradene lopte
i 0,355 posto uspešnosti van linije za tri poena, slovi za četvrtog
igrača „kraljeva". Trener Sakramenta Rik Adelman dodaje:
„Peđa ima neverovatnu sposobnost da ubaci trojku, ali i da pogodi
sa poludistance, što većini igrača nikad neće poći za rukom. Svejedno
je da li šutira sa dva ili devet metara, on pogađa. Takva preciznost
je plod ne samo talenta, već i mukotrpnog, dugogodišnjeg rada."
„Život teče uobičajenim tokom. Cirkus Medrano
nastavlja put. Utakmica, avioni, autobusi, hoteli, promiču jedan
za drugim, kad ne znaš ni u kom si gradu. Vidiš samo obrise u
daljini. Stalno je tako, ali sve je to deo posla", zaključuje
super-star, za sada mlad, lep (i kad je ošišan na ćelavo) i neoženjen.
ZORICA VULIĆ ZARIĆ