Gde se krije Radovan Karadžić? Navodno, pre mesec
dana specijalne jedinice Sfora su iz domaćih obaveštajnih izvora
saznali da će Karadžić prenoćiti u jednom od sela nadomak Foče
i u kojoj će kući spavati. Međutim, pod izgovorom da u tom vremenskom
okviru ne mogu planirati i izvesti operaciju hapšenja, odbili
su da preduzmu bilo kakvu akciju.
- Traže da im mi Srbi, kao poslednja bagra, isporučimo najhrabrijeg
među nama. Znaju oni da se do najskuplje srpske glave dolazi preko
mrtvih srpskih glava ili sramne srpske izdaje. Zato i računaju
da će se među Srbima naći neki novi Branković. Ko izda Radovana,
neka je proklet i neka mu je sve prokleto po hiljadu puta - priča
nam šezdesetogodišnji Mitar Vidaković iz okoline Dobruna.
On je jedan od retkih koji su pristali da razgovaraju. Svi su,
uglavnom, nepoverljivi, pogotovu kad čuju da je reč o beogradskim
novinama. Dobar deo njih smatra da ih je Beograd izdao.
Stojimo nedaleko od manastira. Tamo je, moguće, i Karadžić boravio.
U ovom kraju, zahvaljujući srpskoj izdaji, komunisti su uhapsili
i Dražu Mihailovića. Tokom rata ovde se nije puno pucalo, jer
je kraj uglavnom naseljen Srbima. Nešto muslimanskih kuća je srušeno
ili popaljeno. Meštanin iz pograničnog dela Republike Srpske ubedljiv
je kad kaže: "Sve i da sam ga video, ne misliš valjda da
bi ti rek'o. Ni ja, ni bilo ko odavde".
Šest godina bivši lider bosanskih Srba uspešno se krije od snaga
Sfora. Sarajevski, ali i pojedini beogradski mediji, u nekoliko
navrata spekulisali su informacijama po kojima Karadžić boravi
na području između Rudog, Višegrada, Čajniča i Foče. Pominje se
planina Bakič, duboko prema bosansko-crnogorskoj granici. Karadžić
se, navodno, jedno vreme krio u napuštenim brvnarama u planini
Čagošta, ali i na severu Crne Gore, u krševitom i pustom području
Crkvica, odnosno u manastiru koji se tamo nalazi.
Početak septembra na ovom području vreme je kad se u vojsku ispraćaju
regruti. Na tim slavljima često se može čuti pesma: "Neka
jekne gora Romanija, da srpskog pomenemo lava, kojega je ovjenčala
slava, pa kriju ga zelene jelike, ej, od proklete zemlje Amerike...".
Ili ona "Ko'no, braćo, Romanijom prođe, je li Lazar ili Karađorđe,
ono deset punanijeh ljeta, brat Radovan Romanijom šeta".
Jedna druga pesma, opet, od Šarovića traži da "ne da Radovana,
k'o što Đinđić dade Slobodana".
Iako poslednjih dana bosanski mediji javljaju da je sve spremno
za hapšenje Radovana Karadžića, kao i da je Sfor upoznat sa njegovim
kretanjem, bosanski Srbi su ubeđeni da je to samo propaganda.
Jedan od naših sagovornika tvrdi da je Karadžić stalno u pokretu
sa oko 100 dobro obučenih pripadnika specijalnih snaga RS koji
su mu ostali lojalni i posle rata. Ima i onih koji misle da njegovo
obezbeđenje ima tri puta manje ljudi, koji su ga čuvali i dok
je bio predsednik RS, ali da je i to za sforovce i SAS-ovce sasvim
dovoljno.
Na putu od graničnog prelaza Uvac, iza Priboja, sve do pred Rogaticu,
nismo naišli na brojnije međunarodne vojne snage. Tek nekoliko
oklopnih vozila, iako su u ovom delu RS ponovo u toku vojne vežbe
pripadnika Sfora koje, navodno, nemaju veze sa Karadžićem.
Upućeni ističu da je problem što se Srbinje, kako se ranije zvala
Foča, nalazi u sektoru koji kontrolišu francuske trupe Sfora,
Rudo je u nemačkom sektoru, a dalje na istok kontrola prelazi
u ruke Britanaca. I među Srbima preovlađuje mišljenje da Francuzi
ne samo da nisu želeli da rizikuju hvatanje Karadžića, već da
su mu prilikom poslednje akcije signalizirali opasnost i da je
prerušen utekao.
- Priče da je Karadžić iz Lukavice, prerušen u pravoslavnog sveštenika,
prošao kroz federalni deo Trnova i putujući kroz Gacko ka Trebinju,
kao i da je obrijao glavu najobičnija su glupost. Šta sve Muslimani
neće izmisliti! Radovan može da završi u Hagu jedino u slučaju
da odleti mnogo naših i njihovih glava. Slobodno to zapiši - kaže
jedan Srbin iz okoline Rogatice.
Na našu konstataciju da su hapšenja Momčila Krajišnika i Biljane
Plavšić ubrzo bivala zaboravljena, on odmahuje glavom.
- U Crnoj Gori nedavno je organizovano nekoliko skupova podrške
Karadžiću. Prvi od njih održan je u njegovom rodnom selu Petnjici
kraj Šavnika. Dragoljub Šćekić, direktor izdavačke kuće "«Stupovi»",
rekao je tada: "Do Radovana danas nema puta, a od Radovana
i sa Radovanom svi su nam putevi otvoreni".
Na graničnom prelazu Metaljka kod Pljevalja, između Crne Gore
i BiH, razgovaramo i sa nekolicinom meštana iz okolnih sela koji
su krenuli put Čajniča.
- Radovana jedino mogu izdati naši nesrećnici. Srbin je proklet,
brata bi rođenog prodao za večeru. A na vlasti sve sami izdajnici.
Kako ko? Pa Zoran Đinđić i ovaj naš, Milo Đukanović. Mislio je
da će Radovan svratiti da obiđe bolesnu majku, pa poslao specijalce
u Nikšić. Nisu smjeli narodu na oči da izađu. Jad bi ih strefio
da šta pokušaju. Svaka kuća u Crnoj Gori Radovanova je zemunica.
Svaki Srbin u Crnoj Gori i u svim srpskim zemljama je Radovanov
jatak - kaže Miloš, dok ostali odobravaju.
Na povratku sa tromeđe Srbije, Crne Gore i Bosne i Hercegovine
prebrojavamo sagovornike koje smo susretali u tom kraju. Među
dvadesetak njih nije bilo nijednog ko bi podržao eventualno hapšenje
Radovana Karadžića, neki su se bojali "srpske izdaje",
a dobar deo Srba i Crnogoraca spreman je i da se bori kako bi
odbranio najpoznatijeg progonjenika na ovim prostorima.
Zvonko Prijović