GLAS JAVNOSTI  

Izdaje NIP „GLAS” a.d.
„GLAS JAVNOSTI“ d.d.

Vlajkovićeva br. 8, Beograd, Jugoslavija

 

I n t e r n e t   i z d a n j e

 
 

Glas javnosti 24 sata sa Vama... najnovije vesti iz zemlje i sveta...

 

 

 


vesti dana

arhiva

vaša pisma

istorijat

redakcija

kontakt

pomoć

pišite nam


Links

Srpsko nasleđe

Glas nedelje

SINA

SNAGA

PISMA

 


Protest

Građani nisu glasačka mašina

U prethodnih deset godina EPS nas je dovoljno iritirao raznim restrikcijama (1993, pa 1999. pa ove godine) ali i platama svojih radnika koji nikad nisu delili sudbinu ove zemlje i svojih potrošača. U diskusijama na tu temu predstavnici EPS-a su se upoređivali sa zaposlenima u svojoj grani u svetu i Evropi i osećali su se još zapostavljeni ne razmišljajući kakva im je usluga odnosno kvalitet u odnosu na Evropu i kako im žive kupci.

Sada smo očekivali da se njihovo poslovanje preispita, zašto se nije ulagalo u sistem elektroprivrede i remonte i zašto je sav priliv novca išao na debele koverte za platu. Valjda je normalno da svako preduzeće ulaže u svoju proizvodnju a ne da sav novac deli na lične dohotke. Nova vlast je izneverila po ovom pitanju građane odnosno nije odolela da se u nedostatku para uhvati za "masnu gusku" kao što su EPS i PTT. Izgleda da su obični mali građani potrebni samo za glasanje a posle glasanja potrebne su pare a pošto su ove dve kuće već razrađene i uigrane kako da oglobe narod jedino od njihovog kolača nešto ostane i za vlast.

Vrhunac su cinični oglasi EPS-a kojima se obraćaju nama "cenjenim i poštovanim kupcima" (Glas od 6. juna na 6. str.) i nude nam velikodušno mogućnost da besplatno podnesemo zahtev a oni će otvoriti besplatni radni nalog za ugradnju, jedino cenjeni kupac treba da kupi automatski osigurač. A kad ga kupi posle će da pere i pegla posle ponoći umesto da spava ili će ako zaspi da se trza na zvuk svoje ili komšijine mašine za veš. Pa gde to još ima u Evropi? Građani sami plaćaju priključivanje na električnu mrežu, sami kupuju strujomer, sada treba da kupe i automatski prekidač za sprovođenje uredbe koja je na njihovu štetu.

Razumem da narod treba prevaspitati da se manje greje na struju i da je sada pravo vreme (preko leta) usmeravati ga na druga rešenja. Uzgred ne spadam u one koji se greju na struju mada ima i onih koji u zgradama nemaju ni dimnjak i koje ne vredi prevaspitavati.

Ali pravo na sijalicu, bojler ili peglu u 21. veku ne mogu da razumem da treba uskraćivati. I sve to dok se zaposleni u EPS-u ničeg ne lišavaju. Ističu da oni rade pod teškim uslovima kao da oni nemaju pored montera i knjigovođe, administratore, pravnike, čitačice i kafe kuvarice koji takođe primaju debele plate. A kad probate da se zaposlite u EPS-u i PTT-u reći će vam da vam treba debela veza u Centrali u Beogradu. Jer nije mala stvar da za isti posao primate 10 puta više nego u drugim preduzećima.

Kada će se objaviti taj Zakon o EPS-u da vidimo kako se reguliše njihovo finansiranje, njihovi remonti koji uvek kasne i šta mi plaćamo kao cenu struje ako sve priključke i automatske prekidače sami kupujemo a nemamo udeo u EPS-u. Ako ovaj narod opet krene sa nekim bagerom sad bi umesto pred RTS trebao da ide pred EPS.

Milica Stefanović,
Kruševac


Pitanje

O jednoj penziji na poklon

Vlada Republike Srbije - Ministarstvo socijalne zaštite

Poštovana gospođo Lučić u TV emisiji "otvoreni studio - pitajte Vladu" na RTS od srede 13. juna 2001. izjavili ste, odgovarajući na pitanje jednog gledaoca, da će najugroženije kategorije penzionera ove godine dobiti umesto 12 čak četrnaest penzija, odnosno da će dve penzije "viška" biti poklon za oko 380.000 penzionera sa primanjima manjim od pola prosečne plate, kao i to da je jedna penzija već isplaćena kao poklon a da se druga može očekivati do kraja godine.

Pošto sam je korisnik stvarno najniže penzije od 1.634 (za mart 2001) a prvi i poslednji poklon od 1.025, koliko je iznosila penzija za septembar 2000, dobila sam 18. decembra 2000. (ček u prilogu). Najlepše Vas molim da mi pismeno odgovorite kada ću dobiti poklon - penziju za ovu godinu i koliki je iznos.

Pozdrav,
Leposava Lazić,
Loznica


Mišljenje

Neznanje kao opravdanje

Lokalne televizije titluju strane programe na latinicu

S pravom se govori o neravnopravnom položaju ćirilice kod nas. Ona je sasvim potisnuta, ne samo iz potpisa. Skoro svi periodični listovi u Beogradu se štampaju latinicom. Ali, što je posebno neshvatljivo, latinicu sve više preuzimaju i dnevne novine. Najmanje tri takva izdanja izlaze na ovom pismu. To nije dobro. Listovi, a pogotovo dnevni treba da čuvaju nacionalno pismo. Tako je u Srbiji bilo do nedavno.

Znamo da je u bivšoj Jugoslaviji, TV Beograd, sve strane filmove i serije, titlovala isključivo latinicom. Pametni ljudi su ukazivali na to, da ovakva praksa nije dobra. No, odgovorni u Takovskoj 10, nisu hteli da čuju njihove primedbe. Oni su imali izgovor da gledaoci u Hrvatskoj ne znaju ćirilicu, pa im treba izaći u susret. I pritom im nikad nije palo na pamet da se zapitaju, šta je to što taj "bratski" narod u kompletnom broju odbija od ćiriličnog pisma. Šta im to ne da da nauče onih, nekoliko različitih slova u odnosu na latinicu. Je li to averzija prema samim slovima, kosim i pravim linijama, ili je u pitanju nešto mnogo crnje. I treba li zbog takvih da ugasimo sopstveno pismo. Hoće li ona za uzvrat učiniti to isto sa svojim.

U Srbiji danas, ima kažu, oko 300 televizijama. Najveći broj ih strane programe titluje latinicom. Vlasnici nekih od njih se presrećno hvale kako imaju podatke da ih u Hrvatskoj gledaju oni koji imaju odgovarajuće antene. Zbog njih, verovatno, i ne žele da nabave uređaje koji titluju ćiriličnim pismom.

Takođe, nijedan bioskopski filmski distributer ne "prevodi" filmove na ćirilicu, već isključivo na latinicu. Svaki čovek čita novine i gleda televiziju, a na njoj možda najviše strane filmove i serije. Zato je izuzetno važno da na tim mestima ćirilica dobije prednost. Izostanak ovog pisma, a forsiranje latinice, učiniće da, posebno mlađi ljudi, vremenom izbace iz svojih glava ćirilicu a prihvate ovo drugo pismo, kao svoje.

Branko Mitrović,
Obrenovac


Protest

Da ne oslepimo

Već mesecima, u našim apotekama nema kapi za oči: 0,5 odsto timolola (Fabrički nazivi 0,5 odsto Glaumol, 0,5$ Timadren itd.), kao i 1% i 2% Pilokarpin (Miokarpin). Oba leka koriste se kod glaukoma (povećanog očnog pritiska).

Da li je mogućno, da tolike naše fabrike lekova "Galenika, "Zdravlje", "Hemofarm" i dr. nisu u stanju da naprave te lekove, već moramo uvozne skupo da plaćamo!

S poštovanjem,
Dr Milorad J. Jovanović,
Beograd

 

 

     


FastCounter by LinkExchange