Disksvet je jedna neobična planeta, kao geološka
pica, samo bez maslinki. Ovaj svet nose četiri džinovska slona,
koja stoje na ogromnoj kosmičkoj kornjači, Velikom ATuinu... To
je svet koji postoji na samoj ivici Stvarnosti... a njegov tvorac
je britanski pisac Teri Pračet (1948).
Pračet
je bio novinar, portparol nuklearnih elektrana, a od 1987. godine
neprikosnoveno vlada svetskim bestseler listama svojim romanima
o Disksvetu. Do sada ih je napisao 25. Kod nas ih je, u izdanju
Lagune objavljeno sedam, pa je Pračet i ovde stekao brojne čitalačke
fanove. Zahvaljujući Laguni i prevodiocu Dejanu Papiću, gospodin
Pračet je (veoma brzo) odgovorio na pitanja za "Glas".
Kako je nastao Disksvet?
- Nisam baš imao neku posebnu "inspiraciju". Čitao
sam naučnu fantastiku i u početku sam želeo da ubacim zasluženu
zabavu u veoma pompezne i izveštačene aspekte fantastične književnosti
iz posttolkinovske faze. Naravno, od tada su se stvari bitno promenile
i narasle.
Čitajući Vaše romane, imam utisak da se beskrajno dobro zabavljate
dok ih pišete?
- Naravno! Konačno, ja sam prvi čitalac. Ako ja ne bih uživao,
ko bi?
Napisali ste već 25 romana. Plašite li se ponavljanja?
- Da. Zato se ne ponavljam, bar se nadam...
Da li ponekad poželite da dignete ruke od Disksveta?
- Ne. To je potpuni svet. Fantastično je šta sve tu može da se
napravi.
Kako se osećate u društvu bestseler pisaca poput Džoane Rouling,
Stivena Kinga, Helen Filding i kako objašnjavate Vašu i njihovu
planetarnu popularnost?
- To se razlikuje od slučaja do slučaja. Mogu da govorim samo
za sebe i moj uspeh ima mnogo veze sa veoma teškim radom tokom
dugo vremena. Nikada nisam bio uzdizan u nebesa, naročito ne u
Britaniji gde pisanje fantastike za odrasle ne znači "pravo"
pisanje... Ali, uspeo sam da stvorim svoj čitalački krug pišući
knjige koje ljudi vole.
Moji favoriti su "Mort", "Sestre po metli"
i "Pokretne slike". Koji su Vaši (samo nemojte da mi
kažete da su Vam svi romani podjednako dragi).
- Mislim da je "Mort" najveštije napisan. Ali, onaj
na koji sam najponosniji je "Džoni i smrt", knjiga koju
sam napisao za decu. To je lični dug mom dedi.
Kako izgleda Vaš radni dan?
- Haos!
Da li ste zažalili što ste napustili novinarstvo i što ćete,
verovatno, ostati upamćeni kao tvorac Disksveta?
- Moj prvi odgovor je bio: ha! Ali, nedostaju mi neke stvari,
na primer, miris vrućeg metala u štampariji. Jednom kada te to
"uhvati", više te nikada ne napušta.
U Beogradu se upravo sprema pozorišna predstava po Vašoj knjizi
"Sestre po metli". Da li ćete doći na premijeru?
- Voleo bih, ali neću biti u mogućnosti (mislim da je to u junu?).
Previše sam zauzet; u maju idem na turneju po SAD, a zatim po
Velikoj Britaniji. Nastojim da ispoštujem sve posete, ali imao
sam ih već 50, a broj poziva se ne smanjuje. Upravo sam se vratio
iz Nemačke i spavao 18 sati. A svi još traže da napišem mnogo
knjiga.
Kome prvo date da pročita novu knjigu (dok je još u rukopisu)?
- Svom izdavaču. Veoma sam određen po tom pitanju.
Da li ste "gradeći" Ank Morpork (najveći grad na
Disksvetu prim. aut.) imali za uzor neki grad na Zemlji?
- Skoro sve starije gradove. Ali Prag je najbliži.
Da li je, konačno, život koji se odvija na Disksvetu život
na Zemlji, samo mnogo zabavniji?
- Ne obavezno zabavniji, ali da, bar se nadam. Mislim da deo popularnosti
Disksveta leži u činjenici da čitaoci mogu da vide refleksije.
One pokazuju svet u iskrivljenom svetlu. A kada poznatu stvar
tako vidiš, onda gledaš pažljivije!
Margareta Jovićević