Njegovo visokopreosveštenstvo mitropolit crnogorsko-primorski gospodin dr Amfilohije Radović govori o situaciji na Kosovu i Metohiji i Crnoj Gori, prevrtljivosti predsednika Crne Gore Mila Đukanovića, ali i nezainteresovanosti i sporosti nove vlasti za rešenje kosmetskog problema.

Nasrtaji na lica i imovinu Mitropolije crnogorsko-primorske sve su češći i žešći. Vlast u Crnoj Gori, čini se, ne pokazuje želju da ih spreči?
- Nažalost, to su isti oni ljudi koji su do juče ubijali Boga u ljudima i odgonili batinama narod od Crkve. Isti ti ljudi, s istom ideologijom, onda militantno-ateističkom, a sada perfidnom, nacional-paganskom, „dukljanskom" mitologijom, pokušavaju da obave isti posao. Onda, progoneći Crkvu svim spoljašnim sredstvima, a sada pokušavajući da iznutra ugroze i razore jedinstvo Crkve i njen vjekovni poredak. Naravno, ako im juče to nije uspjelo, kad su imali ogromnu moć i elan, utemeljene na tom militantnom ateizmu, neće moći ni danas, jer više su izgubili snagu. Međutim, mogu da zbunjuju ljude i pokušaju da spreče Crkvu da ostvaruje svoju misiju, ali samo zakratko i privremeno. Mitropolija crnogorsko-primorska, koja vjekovima dejstvuje pod raznim uslovima, bila je i ostala kičmena moždina Crne Gore i svako ko nju ugrožava - ugrožava i biće Crne Gore, njeno dostojanstvo, a to nije jednostavno. Nije lako s Bogom ratovati, jer ti koji tako rade ponovo su objavili rat Bogu, a zna se kako su kroz istoriju završavali bogoborci.

		Đukanovićeva prevrtljivost Milo Đukanović je organizovao referendum 1992. godine i potpisnik je žabljačkog Ustava. On je sve vrijeme ustoličavao Slobodana Miloševića i bez njega Milošević skoro dva mandata ne bi mogao biti predsjednik savezne države. Đukanović je isplivao 1997. i 1998. godine na talasu zajedništva Srbije i Crne Gore i tako zadobio apsolutnu vlast. Sad je krenuo nekim novim putem koji je u suštini negacija svega onoga što je obećavao i radio poslednjih osam godina, i to je njegovo pravo, samo ne znam koliko je to dobro za Crnu Goru i njega kao čovjeka, da tu svoju prevrtljivost ugrađuje u biće Crne Gore.

Da li je na delu pokušaj unijaćenja Crne Gore?
- O unijaćenju u nekom klasičnom smislu ne može biti govora. Međutim, to je unijaćenje jednog modernog tipa. Naši prostori se unijate preko sekularizovanog načina mišljenja i življenja koji imaju svoje izvorište u savremenom Zapadu, utemeljenom na onome što je Dostojevski, još u prošlom vijeku, nazvao „rimskom idejom". Suština stare, paganske „rimske ideje", pa i savremene, sekularističke, novog tzv. poretka, jeste imperijalno širenje, žeđ za gospodarenjem svijetom. To je stara rimska imperija imala, pa su i sve ostale imperije kroz istoriju građene po njenom principu. To je, nažalost, ušlo i u strukture rimskog hrišćanstva i to je do danas ostalo njegovo svojstvo, koje se manifestuje preko mesta i položaja koje ima univerzalistička rimokatolička ideja, inkarnirana u rimskom papi, rimskom primatu. To se manifestuje i preko savremenog evro-američkog dviga za gospodarenjem svijetom, preko proglašavanja evro-američkog načina življenja za jedini ispravni i spasonosni u svijetu. Gledano s duhovne i sociološke strane, savremeni vojni savezi, kao što je NATO i ponašanje Amerike, nijesu ništa drugo nego nastavak srednjovjekovnih krstaških ratova. U načelu, moglo bi se reći da je i današnji Haški tribunal produžetak srednjovjekovne inkvizicije. Del Ponteova po svom ponašanju nije nimalo drugačija od ponašanja španskih inkvizitora u 16. i 17. vijeku.

Izbori u Crnoj Gori su na pragu. Kako ih vidite?
- Moram da priznam da sam zabrinut zbog načina na koji se izbori pripremaju. Na prvom mjestu u Crnoj Gori danas je propaganda za jednu određenu opciju, slična onim jednoumnim propagandama iz 1945. godine i vremena „ćorave kutije". Ti izbori se organizuju po mnogo čemu na način na koji su organizovani svi takozvani demokratski izbori od '45. do devedesetih godina u našoj zemlji. Ako se tako dogodi i sada u Crnoj Gori, onda će to, naravno, biti pokazatelj da Crna Gora, po mnogo čemu, nije odmakla od onog vremena u kome je bila porobljena totalitarnom ideologijom i manipulisanjem. Biće to pokazatelj da je ona ostala jedino ostrvo u Evropi u kome još uvijek vlada boljševičko-neokomunistička, a u ovom slučaju, utilitaristička ideologija. Dakle, neotitoistički, neoboljševički metodi spojeni sa samoživim, potrošačkim duhom Zapada danas su na djelu u Crnoj Gori.
Treba se nadati da će, ipak, zdrave, duhovne, moralne, socijalne i društvene snage u Crnoj Gori moći da prevaziđu taj stari mrak s novom kozmetikom, kao što se to dogodilo na saveznom nivou i u Srbiji posle novembarskih izbora.

		Odriču se Kosmeta Kosovo i Metohija i Crna Gora su vjekovima organski bili vezani, takoreći pupčanom vrpcom. Tako su i danas ostali. Od Kosmeta zavisi sudbina Crne Gore i obratno. Vladika Rade je izrekao proročku misao polovinom prošlog vijeka koja glasi: „Oj Kosovo, grdno sudilište, nasred tebe sodom zapušio", kao da je svojim očima gledao ono što se danas događa na Kosmetu, ali i kao da je gledao ono što se dešava u Crnoj Gori, kojoj se sudi na Kosmetu. Zvanična Crna Gora danas se odriče Kosova i Metohije i svojim činjenjem ili nečinjenjem potpomaže propast Kosmeta, a samim tim nesumnjivo potkopava i sopstvene temelje - svoju državnost, dostojanstvo, samosaznanje, duhovnost i kulturu. Tužno je da zvanična Crna Gora postaje saučesnik u strašnom zločinu koji je izvršen na Kosmetu.

Kako u svetlu „imperijalne najezde" ocenjujete situaciju na Kosovu i Metohiji?
- U kontekstu s imperijalnom najezdom moćnika, koji savršeno racionalno koriste sva moderna sredstva da zagospodare svijetom, mali narodi, pa među njima i šiptarski, igraju ulogu „monete za potkusurivanje", odnosno ulogu Smerdjakova iz „Braće Karamazovi". Podsećam, Smerdjakov ubija oca, jer je radi „viših ciljeva" moguće sve uraditi. Bojim se da je deo albanske populacije na Kosovu i Metohiji u ulozi Smerdjakova, koji završava najprljavije poslove NATO-a, da bi NATO ostao čistih ruku i oprao ih u krvi pravednika, kao Pilat u krvi Hristovoj, a u isto vrijeme da bi ostvario svoje imperijalne ciljeve. Nije moćnicima ni do Albanaca ni do Srba, već do ostvarenja svojih interesa. One, koji im u ostvarenju tih interesa više služe, njih prihvate i iskoriste, a onda ih odbace kao staru krpu, gazeći po narodima.

Iako je nova vlast obećala da će rešavanje kosovskometohijskog problema biti jedan od prioriteta, stiče se utisak da je Kosmet ipak ostao u zapećku?
- Kosmetski Gordijev čvor nije lako razriješiti. Međutim, nova vlast nema opravdanja za toliku ležernost, nezainteresovanost i sporost u iznalaženju puteva razriješenja na Kosmetu, bar tako izgleda ljudima koji stradaju i pate.

PETAR PAŠIĆ