Ja sam igrač kolektiva, moj interes i moja radost su pobede Železnika. Ne mogu
da se poredim sa Savom Miloševićem, ja sam golgeter iz "malog"
kluba, a to je sasvim druga priča...
Od utakmice sa Radom u Železniku, Saša Marković je najbolji strelac
Jugoslavije! Brojimo: jedan, dva.. 63, 64 i 65! Svaka čast, majstore...
- Ma, kakvi rekordi!? Reći ću vam iskreno: nikada se time nisam
opterećivao. Svi su pričali oko mene, još pet golova pa stižeš
Sava Miloševića, još tri, još jedan... Ne, nisam lažno skroman
i nikada neću izjaviti kako mi ne prijaju pohvale i saznanje da
sam najbolji strelac SRJ, ali ponoviću: moj interes je Železnik,
moja radost su pobede Železnika. Zar zbog mog rekorda da trpi
ekipa? Nikada! Ja sam igrač kolektiva...
Znači, nema ni obećanja kada će Saša proslaviti jubilarni, trocifreni,
stoti pogodak?
- Odavno sam ja prebacio tu cifru. Od 1990. godine igram u saveznom
rangu, sa mečevima u Kupu Jugoslavije bilo je oko 150 golova.
A, sada da obećam da ću i dokle ću pomerati granicu rekorda, to
nije moj stil... I da pojasnimo jednu stvar, golovi su proizvod
igre čitave ekipe. Bez igre i saigrača golova nema, bez obzira
kakav je napadač.
Saša neće o brojkama i rekordima, ali nema kompetentnijeg igrača
da proceni: kakva je razlika između golgetera Crvene zvezde i
Železnika?
- Ogromna, to zna samo onaj koji igra u "malom" klubu...
I ako već pitate, reći ću: zbog toga Savo Milošević i ja ne možemo
da se poredimo! Savo je igrao u Partizanu, a ja u Jastrepcu, Nišu,
Železniku, tek sezonu u Crvenoj zvezdi. Jasno je kao dan, treba
biti mnogo dobar napadač u "malom" klubu da bi bio golgeter.
Zato i cenim Pecu Divića, Osmanovića, Svitlicu iz Čukaričkog,
a uveren sam da će tandem Milicionara Manojlović-Radojičić biti
otkrovenje. Navijam i za velikog prijatelja Puaču, Zeta mu očigledno
odgovara.
U igri brojke i slova, za sva vremena: 65, Saša Marković. I nije
kraj, dobri traju dugo...
I. Petrović