GLAS JAVNOSTI  

Izdaje NIP „GLAS” a.d.
„GLAS JAVNOSTI” d.d.

Vlajkovićeva br. 8, Beograd, Jugoslavija

 

I n t e r n e t   i z d a n j e

 
     

Glas javnosti 24 sata sa Vama..... najnovije vesti iz zemlje i sveta.....


PISMA

 


REAGOVANJE

Biljana Plavšić Kosti Čavoškom

„Svilen gajtan šalje gazda", „Glas", 6. januar 2001.

Poslije tri godine ćutanja proradilo je pogano pero Koste Čavoškog. Pored već napisanih kleveta u svojoj knjizi iz 1998. godine on u Vašem listu izmišlja nove, još monstruoznije. Njih je tempirao tik pred moj odlazak u Hag, u svome članku.

Po svome „naučnom metodu", nadajući se da će mu se vjerovati na riječ, klevete moje ličnosti u svojoj knjizi „Lutka u tuđim rukama" koja je objavljena u Beogradu 1998. godine u izdanju „Tersita", nastavlja u svome članku u još težim optužbama i klevetama na moju ličnost i moj rad u politici. Naravno, bez dokaza. Njegovi „dokazi" su sumnje, pretpostavke, „logična" očekivanja, neobavještenost.

U svome članku otkriva nam šta je bio osnovni razlog što ga je navelo da napiše knjigu protiv mene. Taj razlog je jedna fotografija na kojoj se vidimo u prvom planu g. Karlos Vestendorp, ja i moji saradnici. Tu sliku naziva „nezaboravnom" i stavlja je na korice svoje knjige. Gospodin Vestendorp je tada bio prvi čovjek od stranaca zadužen za BiH. U svojoj „temeljitosti", na početku svoje knjige pošao je od dvije neistine.

Prva, da me g. Vestendorp „drži u rukama", mada se jasno na fotografiji vidi da me „drži za mišice". Neko ko poznaje svoj jezik, pa čak i kad nije pravnik uviđa razliku između dvije rečenice pod navodnicima.

Druga, „da sam ja lutka u tuđim rukama". Smisao „lutka" je jasan, „igračka" u tuđim rukama. Nešto sa čime se ne može manipulisati, nešto lako, podložno vlasti onoga ko ga posjeduje, nešto što onome ko je posjeduje „u rukama" daje pravo da se sa njome igra, da je postavlja u različit položaj (ulogu) kad hoće i kako hoće.

Ako prihvatimo mišljenje i ocjenu moje ličnosti i karaktera, kako od mojih saradnika, novinara, tako i od mojih protivnika, ono glasi: Biljana Plavšić je jedna pametna, poštena, obrazovana, hrabra, odgovorna, pravdoljubiva, kulturna i stabilna ličnost i osoba koja drži do svoje reči.

Zato sam dobila epitet „čelična ledi" i to je postalo opšte mišljenje sredine gdje sam živjela.

Pa kako da se razume, da za istu ženu, dva dijametralno suprotna suda: da je „čelična" po volji i odlukama i da je „igračka - lutka"?

Kao što su neistinite ove dvije stvari, tako je sve lažno što je o meni do sada napisao K. Čavoški. Njega neprekidno već četiri godine i sada, muči radoznalost, o tome šta sam ja u četiri oka 1.06.1997. godine u Banjaluci razgovarala sa ministrom spoljnih poslova SAD M. Olbrajt. Pa ne trudeći da to mene upita, što bi mu ja sve to ispričala. on od tada, dajući ogroman značaj tome razgovoru (a on je bio privatne prirode), pa prije nego je to dokučio i sam utvrdio - bez obzira na moral, istinu i logiku izvodi zaključak da sam ja tada postala izdajnik i izdala svoj narod i zemlju. Eto to je profesor teorije prava. On priča što ne zna i na osnovu toga „što ne zna" zaključuje kao da zna.

Simptomatično je da me zovu „izdajicom" dva profesora prava. Jedan bivši i jedan sadašnji. Prvi me savjetuje „da ne idem u Hag" (kao da to zavisi od mene), jer vjerujem da misli da me tamo čeka zlo. Drugi, Čavoški, mada razumije da me snašla „zla kob" koristi vest o mome odlasku u Hag da me još strašnije blati i vrijeđa. Optužuje me za gubitak Sarajeva i proglašenja grada Brčko kao samostalni distrikt, mada ja nisam bila u Dejtonu, niti potpisivala taj ugovor. Istorija (nauka) već ima dokaze i saznanja kako i zašto se to desilo.

Čavoški me u svome članku naziva „izdajicom", „kvislingom", „tuđim slugom", „osobom koja je izgubila svaki javni ugled i uticaj" i „tuđu okupacionu vlast" Republiku Srpsku dakle i njene gradove. Insistira, dakle, da sam ja kriva za Brčko, Sarajevo... Paušalne optužbe vrve u pomenutom članku. Da ih potkrepi bar jednom „ozbiljnom" tvrdnjom, pronalazi neki članak u „Tajmsu" koji pominje nekog zatvorenika u Hagu i navodi isečak koji kaže: „da bi optuženi (Jelisić Goran koji je uhapšen u Bijeljini 1998. godine) mogao da iznese dokaze o kontroverznoj ulozi B. P.", pa navodi reči pomenutog koji kaže: „Rečeno nam je da poubijamo sve svedoke i verujem da je iza toga stajala Biljana Plavšić".

Niti poznajem citiranu osobu, niti člankopisca „Tajmsa", a ne mogu da pojmim da dotle ide patološka mržnja jednog naučnika ravna zadrtoj mržnji jednog pedera prema ženi.

Zar Čavoški zaista vjeruje da sam ja ubica i da stojim iza ubistava?
I ti njegovi „dokazi" neka mu služe na čast!

Nije slučajno što se naučna i druga kritika nije javila povodom njegove knjige „Lutka u tuđim rukama", verovatno shvativši da se radi o knjizi - paškvili, sračunatoj za jednokratnu upotrebu i političku propagandu, sa ciljem da se ruši jedna osoba i njen ugled.
I tako u svome „stilu", ja dođoh do Haga, a čavoški me „ispraća" ovim optužbama. oš nisam ni stigla u Hag, sutra ću. Još nisam primila optužnicu niti znam njene detalje i tvrdnje, a Čavoški u citiranom članku „zna" kako će me moji „gospodari - gazde" zloupotrebiti, dajući mi novu ulogu u Sudu u Hagu, a ta je „da teretim druge da bi spasila sebe".

Pa navodi „izgleda" da je Sud u Hagu rešio da izvede cjelokupno rukovodstvo (civilno i vojno) Republike Srpske... „ona bi se mogla još za nešto upotrebiti, doduše ne za vladine poslove u RS, nego za svedočenje protiv Karadžića, Mladića i Krajišnika, dakle protiv svojih saboraca - svedočiti nešto što ne zna, ne bi li ih tako ukopala, a sebe spasila. A da bi se to lakše izvelo, nju bi, pod pretnjom i ucenom, privoleli da bi pristala da svedoči protiv svojih saboraca".

Zar je moguće da me ovaj čovjek toliko mrzi? Zar ovo ne liči na tvrdnje bolesne osobe?! Moja savjest je čista. Moja prošlost je čista i moj je život bez mrlja.

Opširnije ću odgovoriti K. Čavoškom kada se (ako se) vratim iz Haga. Optužena sam za najteže zločine po zakonu (Statutu) Tribunala u Hagu. Toliko sam zasad čula. Niti hoću, niti mogu, niti imam gde da se skrivam. Odlučila sam da se na poziv Suda dobrovoljno prijavim. Vjerujem u savjesnost i objektivnost Krivičnog suda u Hagu, čija su pretresna vijeća sastavljena od uglednih sudija iz raznih zemalja svijeta. Vjerujem da će mi omogućiti da se kao optužena branim od teških optužbi tužioca i da će se Sud rukovoditi istinom i priznavati samo sigurne dokaze. Sa tom nadom i uvjerenjem da nisam kriva, jer sve što sam radila bilo je u korist moga naroda, koliko sam umjela i znala. Nikada nisam, niti ću iznevjeriti njegove interese. A člankopiscu ogavnih laži i „futuristi" poručujem: „Kosta, Kosta i tvojih laži je dosta".

Biljana Plavšić, pred odlazak u Hag



     


FastCounter by LinkExchange