Uspavana Srbija trgla se iz dremeža tek kad je
mladež na sebe preuzela obavezu da nešto promeni. Vrh ledenog
brega počeo je da se topi u novembru 1996, a do kraja je konačno
stigao 23. decembra 2000.
Tako se generacija "Iks" (1970. godište i mlađi), čiju
su najraniju mladost obeležili ratovi, beda, a bogami i policijski
pendreci, našla u poslaničkim klupama. Valjda su i njihove starije
kolege zaključile da su za korenitu promenu sistema potrebni ljudi
za kojima se "ne vuku repovi", u čijoj biografiji nije
zabeleženo članstvo u Savezu komunista, "preletanje"
s jedne na drugu stranu ili sedenje na Miloševićevom kanabetu...
Godina malo, a političko iskustvo ipak im ne manjka.
Ime koje su svi dobro upamtili još tokom Studentskog protesta
96/97. je Čedomir Jovanović. Tada student dramaturgije, koji se,
između ostalog, proslavio i zbog bedža s natpisom "Čedo,
oženi me", sada, s nepunih trideset godina, ima diplomu Fakulteta
dramskih umetnosti u džepu i funkciju šefa poslaničke grupe DOS-a
u Skupštini Srbije. Desna ruka sad već republičkog premijera Zorana
Đinđića u DS-u je od 1998, gde je došao iz Studentskog političkog
kluba koji je osnovao s grupom "saboraca" iz vremena
Protesta. Ostalo je već poznata priča.
Njegov kolega iz Studentskog političkog kluba, Vladimir Dobrosavljević
(1971) otišao je u DSS. Sada je potpredsednik Izvršnog odbora
stranke, odbornik u Skupštini Beograda i poslanik u republičkom
parlamentu. U koalicionoj podeli funkcija pripalo mu je, između
ostalog, i mesto u Upravnom odboru Studija B. Apsolvent je istorije
već nekoliko godina, jer politika, kako kaže, ne ostavlja baš
mnogo vremena za učenje.
Aleksandar Popović (1971), i pored bavljenja politikom, ima briljantnu
akademsku karijeru. Srednju školu završio je u Moskvi, gde je
i počeo studije hemije na čuvenom Univerzitetu Lomonosov. Diplomu
je stekao u Beogradu, zvanje magistra na Florida Stejt univerzitetu
u SAD, a trenutno sprema doktorat. Bio je i atletski reprezentativac
- ostaće zabeleženo nekoliko njegovih rekorda u pojedinačnoj konkurenciji
i trkama štafeta. Pored svega toga, jedan je od potpredsednika
DSS-a i republički poslanik.
- Politiku shvatam kao prinudan rad jer želim da se za nekoliko
godina vratim hemiji. Ipak, pre toga treba da reformišemo državu
- kaže Aleksandar.
Hemija je imala uticaja i na životni put Srđe Popovića (1973).
Naime, člansku kartu DS uzeo je kad je pobegao s vežbi iz analitičke
hemije, ali mu to nije smetalo da kasnije postane diplomirani
biolog. Srđinu političku karijeru obeležile su funkcije predsednika
Demokratske omladine, portparola GO DS Beograda, ali ostaće zapamćen
i kao jedan od osnivača Otpora, gde je bio zadužen za "medije
i ljudske resurse".
- Neophodno je da bude što više mladih u politici jer je to garancija
da Srbija ima budućnost - objašnjava Popović svoje angažovanje.
Odbornik je u Skupštini Beograda, SO Vračar i Skupštini Srbije.
Prirodno-matematički fakultet dao je još jednog poslanika. Miroslav
Hristodulo (1972) je potpredsednik Socijaldemokratske unije, u
kojoj je od od osnivanja, 1996, i to s članskom kartom br. 1.
Kako sam kaže "na žalost, i dalje student matematike",
odborničko mesto u SO Vračar overio je i mestom u klupama Skupštine
Srbije. Član UO Studija B postao je na insistiranje stranačkih
kolega, jer "ume s novinarima".
Studio B upisan je i u biografiju saveznog sekretara za informisanje
Slobodana Orlića (1971). Bivši novinar beogradske RTV stanice,
"Sportskog žurnala" i BK Telekoma, kao zamenik predsednika
Socijaldemokratije postao je poslanik u Veću građana i odbornik
u Skupštini Beograda. Iako se ekonomijom nikad nije bavio, diplomirao
je na Fakultetu za menadžment i bankarstvo.
Dušan Proroković (1976) najmlađi je poslanik u Skupštini Srbije.
Apsolvent FON-a je u politički život ušao odmah po sticanju punoletstva.
Sad je u IO stranke, a pred predsedničke izbore bio je u izbornom
štabu Vojislava Koštunice.
- Potpuno je logično da ima dosta mladih ljudi u politici. Sve
stranke DOS-a vodile su takvu politiku kojom nam je pružena šansa
da mnogo naučimo kroz razne studentske i građanske proteste -
kaže Dušan.
Boris Karaičić (1973) studira, i to dva fakulteta istovremeno
- nemački jezik i filozofiju. Zbog bavljenje politikom, kaže,
još nije diplomirao i već dve godine je apsolvent. A s politikom
počinje od Studentskog protesta, posle koga je postao član Studentskog
parlamenta, aktivista Otpora, da bi se "skrasio" na
mestu člana Predsedništva PDS. Poslanik je DOS-u Skupštini Srbije
koju, zajedno s vršnjacima, namerava temeljno da promeni.
Promenama su se, tokom protekle decenije, posvetili i umetnici.
Ivan Bender (1974) završio je Fakultet muzičkih umetnosti, odsek
za violončelo, ali mu za muziciranje i ne preostaje mnogo vremena.
Kao šef kabineta predsednika DA Nebojše Čovića, Ivan nije zauzeo
mesto ni u jednoj skupštini, ali posla ima na pretek. Već mesec
dana "stacioniran" je u Bujanovcu i pomaže Čoviću koji
je, kao potpredsednik Prelazne vlade, bio angažovan u rešavanju
krize na jugu Srbije.
Na promene, nadamo se, nije imun ni SPS. Tim pre što su, bar
u svetu, ideje levice veoma prijemčive za mlade. Branko Ružić
(1975) kaže da je baš zbog programskih opredeljenja postao član
a sada i republički poslanik SPS-a. Predsednik je Mladih socijalista
i član IO i GO stranke. Detinjstvo je proveo u Australiji, kao
dete jugoslovenskog diplomate i, pošavši možda očevim stopama,
diplomirao je na odseku za međunarodne odnose Fakulteta političkih
nauka.
Branko kaže da podržava mlade u politici bez obzira na stranačku
pripadnost, jer oni su "zvezda vodilja za novu Srbiju".
Kuda će nas zvezde vodilje odvesti?
ŽANA BULAJIĆ (1978)
SVETLANA ARSIĆ (1971)