Polemike o rezultatskom krahu košarkaške reprezentacije
u Sidneju tek se zahuktavaju, a savezni trener Željko Obradović
ih već smatra suvišnim, preuzimajući apsolutnu odgovornost za
prvi povratak bez medalje.
- Tako ja mislim. Kad je rezultat dobar, sva zasluga igračima,
kad nije, sva krivica treneru. To je moja filozofija. Nikad ružna
reč za igrače, samo zahvalnost za ovih šest godina koliko smo
radili zajedno. Nijedna kritika ne utiče na mene koliko utiče
sam poraz. Uvek sam sebi najstroži kritičar. Nijedno finale koje
sam dobio nisam ponovo gledao, a poraze gledam po deset puta.
Stoga mislim da je moja odgovornost dovoljna: kriv sam. Možda
je ta reč preteška, jer sam dao sve od sebe, pa krivicu ne osećam.
Ali, ako ekipa podbaci u ključnim trenucima, kriv je samo trener.
Shvatite da ima stvari o kojima ovde ne mogu da pričam.
Obradović žali što se prvi trenerski kiks dogodio upravo s reprezentacijom
Jugoslavije.
- Ostaje veliki žal što posle dva i po meseca posvećenosti nismo
ostvarili ambicije. Ne bi mi bilo tako teško da mi se to dogodilo
s klubom, ali reprezentacija... Poseban osećaj, zato mi ne treba
nikakva kritika. Spremao sam se za trenutak kad dođe neuspeh,
to je život, valjda imam pravo da živim. U suprotnom, ne možete
se ni baviti trenerskim poslom.
Neizbežne su i polemike o sastavu olimpijskog tima.
- Rekao sam igračima u svlačionici: vi ste najbolje što Jugoslavija
u ovom trenutku ima. Ne možemo sada da pričamo o Saši Đorđeviću.
Nije bitno. Imali smo tri plejmejkera, Obradovića, Lukovskog i
Rakočevića. Hteo bih da podsetim one koji su zaboravili da se
Saša Obradović povredio igrajući za reprezentaciju, da je pauzirao
čitavu sezonu, da je možda mogao da završi karijeru i ostane bez
sredstava za život. Nikad neću da zaboravim njegov zagrljaj s
Bodirogom kad je dao trojku Australijancima. Ja pamtim šta su
igrači uradili za mene i to nikad ne zaboravljam.
V. P.