To što je na Osmom jugoslovenskom festivalu pozorišta za djecu u Kotoru, u konkurenciji devet predstava, apsolutni pobednik, dobitnik sedam priznanja - Velike nagrade za predstavu u celini, priznanja za režiju (Slobodanka Aleksić), dve nagrade za glumce (Katarina Žutić i Nenad Ćirić), priznanja dečjeg i žirija grada domaćina, "Nevaljala princeza" Pozorišta "Puž", za koju je rediteljka već dobila prestižnu nagradu "Bojan Stupica", znači da je trijumfovao scenski minimalizam i koncept tzv. siromašnog teatra.

Ali ne skromnog po inventivnosti i energiji već uloženom novcu, a ponajpre "siromašnog" jer pred publiku izvodi glumca koji umećem, emocijom i energijom osmišljava "prazan prostor" pozornice, ispunjava je igrom i uspostavlja komunikaciju s decom uvodeći ih u čaroliju, provocirajući ono najbolje kod njih.

Maštovitost, razigranost, fascinantan spoj sadržaja podobnog dečjem uzrastu no i onoga što se tiče njihovih roditelja, spremnost autora da uozbilje decu, suoče ih s istinama sveta odraslih, ali i roditeljima omoguće da uteknu iz uštogljene stvarnosti, sposobnost reditelja (najčešće S. Aleksić) i tekstopisca (pre svega Branka Milićevića "Kockice") da glumce raznovrsnih "profila i žanrovskih opredeljenja" (na primer Svetlanu Bojković, Danicu Maksimović, Petra Kralja, Anu Radivojević, Janoša Tota, Branislava Zeremskog, Mladena Andrejevića, Milana Čučilovića, Nebojšu Ljubišića, ali i baletske majstore Dušku Dragićević ili Konstantina Kostjukova) uvedu u svet najmlađih, "nateraju" ih da se zaigraju pred decom i igraju za njih - sve je to ovogodišnji kotorski žiri morao imati u vidu donoseći odluke.

O značaju "Puževog" trijumfa svedoči i podatak da su u konkurenciji bili "Boško Buha", Dječje pozorište iz Podgorice, teatar za najmlađe iz Subotice, zemunski "Pinokio", niško Lutkarsko pozorište, te novoformirani kotorski teatar.

Aleksandar Milosavljević