Šestogodišnji Kubanac Elijan Gonsales, koji je
pre sedam meseci preživeo brodolom u kojem je ostao bez majke,
napustio je u sredu uveče teritoriju Sjedinjenih Država. On je
s ocem Huanom Miguelom Gonsalesom doputovao kući na Kubu odmah
pošto je Vrhovni sud SAD odbio zahtev dečakovih rođaka s Floride
da on ostane u toj zemlji.
|
 |
 |
 |
Politička pozadina slučaja Elijan
I sam predsednik SAD je u nekoliko navrata otvoreno
stao na stranu sopstvene države i zakona rekavši da
ceo slučaj treba predati u nadležnost imigracionim
vlastima što je u stvari trebalo da znači da dečaka
treba vratiti na Kubu. Međutim, takvom Klintonovom
stavu prethodilo je dugo razmišljanje u kojem je presudnu
ulogu odigrala dobrobit buduće predizborne taktike.
Na kraju je Bela kuća odlučila da ne želi da Floridu
pretvori u poprište žestoke borbe koja bi već u novembru
2000, na predsedničkim izborima, mogla trajno da naudi
ne samo demokratskom kandidatu Alu Goru već i demokratama
uopšte. Klinton je, može se reći, bio u klinču koji
su s jedne strane činili razgnevljeni američki Kubanci,
a sa druge napori njegove administracije da posle
40 godina napravi makar mali pomak ka otopljavanju
odnosa s Havanom. Za sve to vreme, tvrde američki
analitičari, Kastro je uživao gledajući kako se njegovi
neprijatelji - kubanski imigranti u SAD, ali i sama
američka administracija - glože među sobom. Ponavljajući
da Amerikanci malog Kubanca drže kao taoca, Kastro
je ako ni u čemu drugom uspeo makar da svoje sunarodnike
ponovo objedini i još jednom ih natera da sami sebe
ubede kako im je Amerika najveći neprijatelj.
|
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
|
U priči koja je u četvrtak ispunila naslovne stranice svih prestižnih
svetskih listova, ono što se proteklih sedam meseci događalo Elijanu
gotovo je po pravilu svuda bilo opisano kao drama, diplomatska
intriga, međunarodno prepucavanje, pravna i politička igra puna
neverovatnih obrta u čijem je centru samo prividno bio šestogodišnjak,
a u čijoj je pozadini besneo pravi rat između političkih establišmenta
dveju država - SAD i Kube.
Iz očevog naručja, Elijan je svojoj američkoj rodbini, koja se
svih ovih meseci zdušno borila za starateljstvo nad njim i njegov
ostanak u Americi, mahnuo pre ulaska u privatni avion iz kojeg
su ga samo tri sata kasnije i po sletanju na aerodrom u Havani
dočekale stotine razdraganih Kubanaca.
Uz uzvike "Elijan, Elijan" dečak se bacio u naručje
babi i dedi koji su došli da ga dočekaju, a dobrodošlicu Gonsalesovima
poželeo je i predsednik kubanskog parlamenta Rikardo Alarson.
Iako je u nekoliko navrata i lično zahtevao povratak dečaka, predsednik
Fidel Kastro nije učestvovao u dočeku jer "nije želeo da
od toga načini politički trijumf".
Vlada u Havani je čak pozvala stanovništvo na mir, tražeći da
se izbegnu sve manifestacije proslave Elijanovog povratka. Sedam
meseci duga pravno-politička borba oko Elijana konačno je završena
u sredu popodne kada je Vrhovni sud SAD odbio zahtev njegovih
američkih rođaka koji su kao svoj poslednji adut izvukli ideju
o političkom azilu za Elijana. Odbijanjem tog zahteva, Vrhovni
sud je kao najviša instanca automatski otvorio vrata za Elijanov
povratak kući.
Međutim, takvom rešenju prethodilo je niz peripetija: sukob kubanskih
Kubanaca na čelu s Kastrom i jake zajednice kubanskih iseljenika
koji žive u Americi i Kastra mrze iz dna duše, borba s pravosudnim
vlastima SAD kojima je zvanična Havana uporno tvrdila da eventualni
Elijanov ostanak u toj zemlji ne bi bio ništa drugo do obično
kidnapovanje deteta, silna sudska saslušanja, tužbe i zahtevi,
dolazak dečakovog oca u Ameriku i odluka državnog tužioca Dženet
Reno koja je razgnevila Amerikance, a kojom je naloženo federalnim
agentima da silom uzmu dečaka iz rođačke kuće na Floridi.
Slike uplakanog Elijana i maskiranog specijalca koji mu je uperio
automatsku pušku u glavu obišle su čitav svet. Potom je usledilo
Elijanov povratak ocu i njihov dojučerašnji zajednički boravak
na velikom imanju, nedaleko od Vašingtona, gde je i sačekana konačna
odluka Vrhovnog suda o povratku Gonsalesovih na Kubu.
S. Đ. P.