Još jedna devojka ubijena je u jednom studentskom
domu u Beogradu. Ubica nije ljubomorni mladić kako je u ranijim
slučajevima bivalo, već kolega koji je tvrdio da je nije poznavao.
Po svireposti koju je pokazao čini se da ju je celim bićem mrzeo,
a na kraju, da bi ironija bila veća, ispostavilo se da je bio
psihički poremećen. Dejan Jovanović osuđen je zbog ubistva Biljane
Slijepčević na 14 godina zatvora.
Dvadesetdvogodišnja Biljana je u studentski dom "Mika Mitrović"
na Voždovcu došla pre tri godine. To nije tipičan studentski dom
već ustanova za smeštaj bolesnih i povređenih studenata u koji
se ona uselila kao pratilac slepog rođaka koji je izgubio vid
na ratištu u Bosni. Bila je student treće godine Ekonomskog fakulteta,
a njeni drugovi rekli su da je bila plemenita duša i uzoran student
i stanar. Sudbina je htela da 6. februara ove godine, oko četiri
sata posle podne, bude u domu u čitaonici broj 1.
Sedela je i čitala ne sluteći da će joj ubica prići s leđa i
u nastupu samo njemu znanog nagona zariti nož u vrat. Pala je
na pod, a on je nastavio udarajući je u potiljak i po telu. Kada
je stigla hitna pomoć, bilo je kasno. Dvadesettrogodišnji Dejan
Jovanović uhapšen je posle sat vremena, a zločin je sutradan pred
istražnim sudijom opisao rečima.
- Činilo mi se da to nije uradila moja, već neka druga ruka koja
je povlačila poteze čiji sam ja bio izvršilac. Ubo sam je dva
puta!
Na optuženičkoj klupi nekoliko meseci kasnije delovao je skrušeno
i zbunjeno. Kad je ustao i počeo da odgovara na sudijina pitanja
sređenim i jasnim rečenicama, nestalo je zbunjenosti i pred malobrojnom
publikom i porodicom pokojne, čula se njegova kratka životna priča.
Bio je student treće godine arheologije. U studentski dom "Mika
Mitrović" primljen je, kako se posle ubistva pričalo, na
osnovu posebnog konkursa o kome odlučuje Studentska poliklinika,
jer je bio nervno neuravnotežena osoba. O svom studiranju i situaciji
u kojoj se našao je govorio.
- Tih dana - mislio je na februar ove godine - bio sam u teškom
bunilu. Lečio sam se, a u trećoj godini više nisam mogao da učim.
U tom bunilu dobio sam ubilački nagon. Svi ljudi postali su mi
isti i ja sam hteo da se osvetim za sve nesreće koje sam do sada
doživeo. Celog života ljudi su me ismevali i kinjili, a otac me
je od malih nogu maltretirao. Vremenom u meni se stvorio strah
od nepoznatih ljudi i u glavi mi se stvorila slika da bi trebalo
da žive samo bedni i prezreni. Verovao sam u u neki svoj svet
i svoju zvezdu vodilju koja me je vukla ka osveti.
Zlokobnog 6. februara iz sobe ga je isterala galama nekih mladića
koji su došli kod njegovih cimera. Sišao je u čitaonicu broj 1
i, kako je rekao, počeo da čita.
- Pokušao sam da učim, ali su me mučile sulude misli. Svašta
mi je tih dvadesetak minuta padalo na pamet. Imao sam pogrešan
pogled na svet...
Zbog "pogrešnog pogleda na svet" nosio je nož koji
je posle nekoliko minuta završio u Biljaninom telu. Ubilački nagon
o kome je više puta govorio, sudski veštak nazvao je psihološkom
konstrukcijom. On je poremećena, ali ne i duševno bolesna osoba!
Siniša Stanimirović