BEOGRAD - Sve su manji redovi pred bankama
za podizanje po 150 maraka stare devizne štednje u dinarima. Predpostavlja
se da veliki broj štediša čeka isplatu ovog dela duga u devizama.
Hoće li država, međutim, održati dato obećanje, ostaje da se vidi
i sačeka 1. jul kada treba da počne isplata.
Prema
mišljenju Mlađana Dinkića, koordinatora G17, državi je, naravno,
u interesu da devizni dug štedišama isplati u dinarima i to po
kursu od 20 dinara, koji je niži od uličnog. Strategija države
je, kaže on, i da građani taj novac što pre potroše, jer se na
taj način novac vraća u tokove i njime se, kako navodi Dinkić,
namiruju sledeće grupe štediša. Pošto kasne isplate penzija i
plata, a građani moraju da plaćaju troškove stanovanja i da kupuju
hranu, jasno je, ističe on, da im i dinarske isplate dobro dođu.
Otuda oni redovi i gužve za podizanje bar 3.000 dinara stare devizne
štednje.
Postoji, međutim, još jedan efekat: "ispošćeni" građani
koji podignu dinare i potroše novac na neophodne potrebe, nemaju
mogućnost da tim novcem kupe devize na ulici. Time se održava
tekući nivo crnog kursa, koji je sada oko 23,5 odsto. U isto vreme,
više dinara kod građana, podiže cene, pa otuda ovaj ubrzani rast
inflacije koji sada imamo.
- Državi se, očigledno, toliko osladilo da se dinarskim isplatama
oslobađa velikog deviznog duga, odnosno da istim novce isplaćuje
veliki broj dužnika, tako da ja prosto sumnjam kako će od 1. jula
ponuditi po 150 maraka nekom većem broju štediša, skeptičan je
Dinkić.
Posle silnih loših iskustava, građani su i ovog puta pokazali
dozu poverenja, tako da mnogi, uprkos svemu, veruju da će isplate
štednje teći baš onako kako je rečeno. Ne žure da podignu dinare,
jer nisu spremni da se odreknu onih petnaestak maraka koliko iznosi
razlika između deviznog i crnog kursa.
- Ima jedna zgodna priča koju ja često pominjem svojim studentima,
kaže Dinkić. - A ona, otprilike glasi ovako: Kada je vojska Luja
14. opsedala Amsterdam 1672, koji je u to vreme bio trgovački
i finansijski centar, to je izazvalo paniku među štedišama i navalili
su na šaltere nacionalne banke. Ali, svima koji su došli po novac
bila je ponuđena isplata. I, svi su je odbijali! Kasnije je taj
slučaj postao "staro bankarsko pravilo".
Isto se i nama dogodilo u vreme Ante Markovića, priseća se Dinkić.
- Građani su mogli sa svojih računa 89. godine da podignu "samo"
po 250 dolara dnevno, a onda je Marković ukinuo limit i omogućio
slobodno podizanje novca sa računa. Svi su računali da će građani
navaliti na šaltere i opustošiti rezerve, koje su tada iznosile
oko 2,5 milijardi dolara. Ali se to nije dogodili. Kada su videli
da ih mogu podići, građani su odustajali i čak ulagali više nego
do tada, pa su na kraju te godine rezerve narasle na 6 milijardi
dolara, kaže Dinkić i dodaje da je za pametnog to sasvim dovoljna
pouka.
M. Dapčević