Početkom marta 1991. godine, Josip Boljkovac , prvi ministar unutrašnjih poslova višestranačke Hrvatske, na savetodavnom skupu, na kome su učestvovali i Josip Perković, načelnik Državne sigurnosti i Slavko Degoricija, njegov zamenik, izneo je strategiju o razbijanju tadašnje Jugoslavije, i između ostalog je rekao:

Boljkovac: Mi smo imali u planu da napravimo postupnu kadrovsku smenu i reorganizaciju MUP-a... Da neke stare kupimo, ucenimo da rade za nas, jer nam trebaju da nam prenesu sva iskustva iz tajne službe, da što brže uđemo u nju. Paralelno gradimo tri službe: klasično redarstvo koje će biti na ulici; specijalce kao jezgro udarne milicije i hrvatsku obaveštajnu službu, koja će biti sastavljena od tri neovisna dijela koja će se objedinjavati u Vrhovništvu. To su sadašnja Državna sigurnost, to je HDZ-ova partijska obavještajna mreža i Obavještajna služba Ministarstva odbrane...

Sve Srbe i Hrvate u koje nemamo povjerenja i koji nam daju pasivan otpor, guraćemo u prvu kategoriju redarstvenika koji će nam pokrivati ulice, i baviti se sporednim stvarima. Srbe ne možemo sve izbaciti, moramo ih držati radi prosjeka i da nam se ne može govoriti da smo nacionalna policija i vojska. Ne možemo ih sve otpustiti, a ne možemo ih više držati na plaći da ništa ne rade. Zato neka rade sporedne poslove, onemogućiti im pristup povjerljivim stvarima i logorima...

Degoricija: Gospodo, moram Vam odmah reći da je i mene samog ovo kadrovsko rješenje sa mnom iznenadilo. Meni je u Vrhovništvu rečeno da kombinacija sa mnom i sa Vukasom ima funkciju da se realnije pristupi Srbima u Hrvatskoj, a nas dva smo nekako uspostavili nekakve mostove, barem da se može razgovarati... Moramo se paziti ovih novinara "Politike" koji krstare Hrvatskom. Gospodin Boljkovac mi kaže da neki put prije sazna iz srpskih novina nego što informacije stignu od operativaca.

Znate onda i probleme da su nam dokumenti odsedali zbog jednog krivog broja Jurića, u "Investbanci" u Beogradu, mesecima van službe. Da li je to slučajan propust ili je neko to smišljeno uradio, mi za sada ne znamo. Sva je sreća što gospodin Tuđman to još sve ne zna, ali objektivno kadrovska ojačanja i promjene su neminovne. Vidite, samo iz ovo malo primjera, meni, koji sam tek došao među vas, diže se kosa na glavi. A mi se moramo pripremati za teža vremena i ko zna šta nas još sve čeka. Vi vidite da se mučimo da konstituiramo državu Hrvatsku na cijelom njenom prostoru i da to ne ide.

Neki ekstremisti nas požuruju da idemo odmah na Bosnu, a mi još ni Hrvatsku nijesmo učvrstili i riješili. Ne funkcionira ni izvršna ni sudska vlast. Mi imamo nesposobna rukovodstva na terenu. Svagdje nas guraju da to pokrijemo policijom.

Evo, ja sam danas malo pogledao to naše brojno stanje i dobro je da ga svijet ne zna, jer kako sada stvari stoje, došli smo do broja koji nećemo moći pravdati pred svijetom...

Još jedan problem koji sam htio ovdje istaći jesu ova krizna područja koja mi moramo dovesti do kraja i rješiti. Ne treba računati da će to samo represija rješiti, jer iz kontakta sa tim ljudima vidim da poslije represije pružaju još veći otpor i sve se teže s njima komunicira. Posebna nepovoljnost jeste ta što je to prostor koji u ovom periodu, koji je pred nama, može dovesti do ustanka, a mi samo to nećemo.

Treba tu malo podržati Raškovića, malo ih međusobno posvađati i slično. Vidjećemo kakav će nam učinak biti sa ovim Đukićem iz MUP-a i tom njegovom srpskom strankom. Moramo ih razjediniti i onda oni nisu više snaga. Zbog toga sam ja veliki protivnik srljanja u represiju. Mnogi u HDZ-u to ne razumiju i samo u represiji vide rješenje...

Već je objavljeno u novinama postavljenje Vugrinca u Saveznom sekretarijatu za unutrašnje poslove. Međutim, mi ćemo malo otezati s tim, jer nam on treba zbog svoje stručnosti, iako bi ga mnogi iz nove vlasti rado maknuli.

Kad su prvi primerci knjige "Vruće veze" Milana Vidojevića i Dragoljuba Bulata stigli u Hrvatsku, novinari splitske "Slobodne Dalmacije" požurili su do Josipa Boljkovca koji je organizovao hrvatsku policiju i tajne službe još u vremenu kad ova bivša jugoslovenska republika nije bila međunarodno priznata.

"Autori verodostojnost svoje knjige brane postojanjem audio- kaseta. Je li objavljeni razgovor vođen na sjednici MUP-a točan" - glasilo je prvo pitanje.

- Mi smo znali da nas KOS sluša - odgovorio je Boljkovac. - Preko pošte i ostalih veza, pojedinci iz našeg kruga takođe su radili za KOS (Kontraobaveštajna služba JNA), ali ih nismo micali jer smo preko njih plasirali informacije koje su išle u našu korist. Možda je sjednicu MUP-a snimio i netko od nas?

"Čini se da je KOS dobro "pokrio" Hrvatsku kada su imali svoje ljude u samom vrhu"?

- To je bilo točno, ali smo isto tako mi dobro pokrili KOS. Ne zna se da sam ja još 1989. godine bio ilegalno u Beogradu i uspostavio kontakte s ljudima koji su bili odani demokratskoj opciji. O tom mom putu samo je Manolić nešto znao. Nakon drugog boravka u Beogradu, stvorio sam preko svog prijatelja veze koje su pokrivale Ministarstvo vojske, Generalštab i vladu. To je izvrsno funkcioniralo i znali smo sve šta se događa. Imali smo svoje ljude i u vrhu KOS-a. Naše veze su dolazile u Zagreb, imale su svoje lozinke i osobno su, a ne preko telefona, prenosile najvažnije informacije.

I. M. Veljkov

		Narudžbenica Knjiga "Vruće veze" (s audio-kasetom na kojoj se nalaze snimci najinteresantnijih razgovora) može se naručiti preko telefona 064/ 119-55-52 i 011/ 172-707.