Vukašin Petrović, broj policijskog dosijea 1889,
aktivista je Narodnog pokreta Otpor i student Fakulteta političkih
nauka. Uhapšen je prekjuče po treći put dok je protestovao zbog
privođenja kolega sa Filozofskog fakulteta ispred stanice MUP-a
Starog grada u Ulici Majke Jevrosime.
Tri godine bio je urednik jedinog nezavisnog studentskog lista
"Buka", nastalog u vreme Studentskog protesta "96/97.
Zašto si postao aktivista pokreta Otpor?
- Mnogo je razloga za to. Dva su osnov za kompletno nezadovoljstvo
mojim položajem u društvu i situcijom u kojoj se nalazi društvo.
Bez ikakave lažne skromnosti, moja porodica i ja smo sasvim lepo
živeli. Zamisli, imali smo svoj stan, išli smo na more. Sad živimo
kao podstanari. Majka mi je bila direktor jedne od najvećih hemijskih
industrija. Sad radi na buvljaku i prodaje švercovani tekstil.
Otac je bio pisac, novinar i političar koji 1987. po dolasku Miloševića
na čelo Saveza komunista Srbije podneo ostavku. U poslednjih deset
godina naš standard sve više i više pada. Drugi razlog je ideološke
prirode. Imam običaj da kažem da želim da budem građanin Evrope
koji živi u Beogradu. A Milošević radi na tome da Beograd što
više udalji od Evrope.
Zašto veruješ u Otpor a ne u neku političku stranku?
- Ne bih rekao da ne verujem u političke stranke, štaviše u ujedinjenu
opoziciju imam puno poverenje. Možemo reći da je opozicija dobra
ili loša, ali ona je jedina koju imamo. I Otpor je nastao na sličnom
principu - aktivisti različitih studentskih organizacija napravili
su Otpor. I Otporu je trebalo neko vreme da počne da dela. U Otporu
su različiti ljudi raznolikih političkih i društvenih shvatanja
koji su se okupili oko ostvarivanja jednog cilja i na njemu već
dve godine rade. To je dobitna formula. Zaboraviti na međusobne
razlike.
Da li misliš da aktivistima Otpora može da se desi isto ono
što i većini lidera protesta "96./97., da postanu istaknuti
funkcioneri stranaka i podare im svoju reputaciju?
- Određen broj ljudi aktivan u Otporu pripada političkim strankama
tako da smatram da svi oni koji žele da se na taj način angažuju,
već jesu članovi stranaka. Osim toga, ko je taj koji bi mogao
svoj autoritet da podari strankama, jer smo mi pokret ideja a
ne ljudi. Naš posao se ne završava odlaskom Miloševića. Naprotiv,
tek tada počinje ostvarivanje našeg glanog cilja - promena sistema
a to je dugoročni posao.
Postoje mišljenja da Otporu samo šteti saradnja sa opozicijom?
- To je pogrešno stanovište. Bilo bi loše da se Otpor pretvori
u stranku i utopi u ujedinjenu opoziciju. Srećom, to se neće desiti.
Otpor mora da sarađuje sa ujedinjenom opozicijom kao što sarađuje
sa nevladinim organizacijama, sindikatima i istaknutim pojedincima.
Zajedno činimo pesnicu. Jedinstven front koji jedino može da pobedi
režim. Ne kritikujemo opoziciju, nego je guramo da stane u istu
liniju s nama i da isto tako postane aktivna.
Kako reagujete na kritike nekih čelnika opozicije?
- Svako ima pravo na svoj stav o Otporu. Nadam se da će i oni
kao i mi shvatiti potrebu za jedinistvom i da će pojedini lideri
potisnuti neosnovani strah od Otpora kao od negativne konkurencije.
Koja je uloga Otpora na predstojećim izborima?
- Hoćemo da na izbore izvedemo što više do sad neaktivnih mladih
ljudi. Po nekim našim istraživanjima, u Srbiji ima preko 300.000
mladih koji do sad nisu glasali. Oni čine veliku snagu jer odlučuju
o 25 poslaničkih mesta u republičkom parlamentu.
Kako vidiš rešenje krize i budućnost Srbije?
- Kriza u Srbiji se može rešiti jedino nenasilnim sredstvima -
raspisivanjem izbora na svim nivoima na kojima će pobediti demokratske
snage. Po dolasku nove vlasti, loše stanje u državi se neće odjednom
promeniti i toga treba da budemo svesni. Bitno je što će se od
trenutka pobede stvoriti perspektiva koje sad nema ni na vidiku.
Prestaće izolacija Srbije, otvoriće se mogućnosti za saradnju
sa zemljama i preduzećima iz Evrope i sveta. Ta postepena revitalizacija
će kroz deset godina od Srbije stvoriti normalnu zemlju. To mora
da se desi, pitanje je samo vremena kad će do promena doći. Ali,
za te promene nije dovoljna samo naša borba, kao ni borba opozicije
i ostalih navedenih organizacija, potrebno je i aktivnije učešće
naroda.
M. Bjelovuk