Početak - rođen je 22. decembra 1960. godine
u Nišu. Otac Borisav bio je šef Robne kuće u Nišu, a majka Radmila
domaćica. Izrodili su tri sina. Živkovići vode poreklo iz Gadžinog
Hana, kraj Niša. Zoranov deda bio je mutavdžija (pravio je "svašta
nešto" od konjske dlake).
Detinjstvo - bio je tiho i mirno dete, niko nije ni slutio
da će od njega "da ispadne" glavni mangup. "Hteo
sam da se školujem za pilota u Vazduhoplovnoj gimnaziji u Mostaru,
ali me otac nije pustio", seća se Zoran.
Nacionalnost
- Srbin.
Verska opredeljenost - pravoslavac.
Obrazovanje - osnovnu školu i Gimnaziju "Bora Stanković"
završio je u Nišu, a Višu ekonomsku školu u Beogradu (odsek za
komercijalno poslovanje).
Karijera - počeo je kao privatnik, "državne jasle"
nisu ga zanimale. Godine 1988. osnovao je ugovorno preduzeće "Supertim"
koje se kasnije spojilo s firmom "Tehnomeding". Živković
je bio direktor i vlasnik većinskog kapitala. Međutim, firma je
neslavno završila (u javnosti se dugo pričalo o detaljima ove
"afere").
Potom se "bacio" u politiku, od 1991. je u DS-u. Brzo
je napredovao i, 1993, postao predsednik Gradskog odbora u Nišu.
Tad je biran i za poslanika u Skupštini Srbije. Bio je član Odbora
za odbranu i bezbednost i Odbora za stambeno-komunalnu delatnost
i urbanizam i zamenik predsednika Komisije za sprovođenje Zakona
o posebnim uslovima prometa nekretninama. Četiri puta (1994, 1997,
1998. i 2000) biran je za potpredsednika DS. U međuvremenu, nije
potpuno okrenuo leđa biznisu, jedan je od osnivača i član Upravnog
odbora Udruženja privatnih poslodavaca u Nišu.
Kad je "pukla bruka" zbog izborne krađe 1996, žestoko
se borio za "isterivanje istine na videlo", spreman
da umre od gladi... Postao je jedan od vođa Građanskog protesta
1996/1997. Protesti su urodili plodom i, januara 1997, oformljena
je nova Skupština grada Niša, a on izabran za njenog predsednika.
Dve godine, od 1997. do 1999, predsedavao je i Stalnom konferencijom
opština i gradova Jugoslavije i Savezom slobodnih gradova. Trenutno
je gradonačelnik "glavnog grada južne pruge".
Stranački angažman - lično je zahtevao da mu "parlament
na Nišavi" oduzme imunitet, kako bi pred sudom mogao da odgovara
zbog krivične prijave VJ koja ga tereti za širenje lažnih vesti
"koje ruše poverenje u Srbiju". "Hoću da mi se
sudi kao bilo kom građaninu, studentu i svima onima koje pred
zakonom ne štiti imunitet", objasnio je.
Zanimljivosti - kad su ga iz vojske optužili da "širi
laži", a on odlučio da izađe pred lice pravde, prijatelji
i partijske kolege savetovali su ga da to ne čini. Socijalisti
su ovaj njegov potez protumačili na sebi svojstven način, optuživši
ga da nešto smera i da hoće da postane novi Žikica Jovanović Španac.
Istina je da je, iako nije služio vojsku, po savetu nadležnih
iz VJ obukao uniformu za vreme prošlogodišnje NATO agresije na
SRJ. Upravo je on, u ime grada Niša, primio zahvalnicu od vojske
za držanje tokom bombardovanja. Zato je tužbu doživeo kao "korišćenje
VJ u političke svrhe i prvi rezultat promene u vojnom vrhu".
Protiv prvog nekomuniste gradonačelnika u novijoj istoriji Niša
podnete su i krivična i prekršajna prijava zbog vređanja sudije
koji je presudio Nebojši Ristiću, uredniku TV "Soko"
i pozivanja Leskovčana na građanske proteste. Upućeni znaju da
je dobrim delom zaslužan što je "Energija za demokratiju"
stigla do Niša.
"Niš najviše trpi posledice katastrofalne državne politike
Srbije i SRJ u poslednjih deset godina. Blizu 40.000 ljudi je
na birou za nezaposlene, isto toliko na neplaćenom odsustvu, loše
je stanje u prosveti i u zdravstvu. Nišlije su pokazale da žele
promene i siguran sam da je tako i danas. Sa zebnjom ćemo da pratimo
dalji rad republičke i savezne vlasti posle novih nacionalnih,
političkih i ekonomskih promašaja. Nišlije žele promene, da rade
i čekaju da Srbiji krene", navodi Živković. Kažu da je uticao
na ispravljanje čuvene kvalifikacije "što južnije to tužnije"
u novu - "probudio se Niš".
Prijatelji kažu da je ostao "prigradski mangup", da
ga politika nije mnogo promenila, da je pošten. Dodaju da neguje
"specifičan odnos" prema socijalistima, što deluje kao
streptomicin na njih. Zna žestoko da kritikuje, posebno Slobodana
Miloševića, predsednika SRJ: "Kad bi seli da napravimo spisak
Miloševićevih poraza, taj spisak ne bi imao kraja. Setite se samo
raspada SFRJ, ratova, sankcija međunarodne zajednice, hiperinflacije,
banaka koje su otele novac građanima, isplata penzija, problema
poginulih i ranjenih boraca, to jest njihovih porodica, Kosova
i Metohije..."
Oni koji ga ne vole tvrde da je osion i spreman i da "pesnicama
razgovara kad situacija zahteva". Ipak, i oni mu priznaju
uspeh u komunikaciji sa stranim diplomatama koji "ne trepću
dok im Zoki drži banku".
Oženjen je Biserkom, pravnicom. "Baš je ona otkrila izbornu
krađu 1996. u Nišu jer je bila u komisiji. Tako ih je moja Biserka
uhapsila", kaže ponosno. Imaju devetogodišnju Milicu i trogodišnjeg
Marka.
Zorica Vulić