BEOGRAD - Posle odluke o odlaganju, Evropska
unija će s praktičnom primenom pooštrenih finansijskih sankcija
Jugoslaviji započeti 30. juna. Iz tog razloga, kao jedno od najznačajnijih
pitanja za vlasnike firmi registrovanih na teritoriji Srbije nameće
se ono kako izdejstvovati izuzeće od kazni i kome se u tom cilju
obratiti.
Kako je "Glas" već ranije pisao, za sve vlasnike firmi
u Srbiji koji su zainteresovani za izuzeće, kao zajednički, najvažniji
i presudan od tri propisana uslova jeste da u tu svrhu prilože
dokaz da njihova firma kao ni njeni prihodi nisu pod kontrolom
Vlada Srbije i SRJ.
Druga dva uslova (da mesečne transakcije naše firme s partnerom
iz EU ne prelaze iznos od 100.000 evra kao i da firma ne posluje
u određenim "zabranjenim" sektorima), važe za dopunske
koji mogu da olakšaju ulazak na "belu listu".
Uz važeće principe da firma izuzeće može da traži lično tako
što će se obratiti za to određenoj instituciji u onoj članici
EU s čijom firmom posluje ili, pak, da zahtev pošalje svom stranom
poslovnom partneru koji će ga podneti u njeno ime, konkretan postupak
bi trebalo da bude sproveden na sledeći način.
1. Firma registrovana u Srbiji trebalo bi da uz dokaz da nije
pod kontrolom vlada podnese zahtev za izuzeće za to nadležnoj
instituciji (adrese i telefone smo objavljivali već u dva navrata)
u onoj članici EU s čijom firmom posluje.
2. Kada nadležna institucija primi taj zahtev ona ga prosleđuje
u sedište EU u Briselu, tačnije Evropskoj komisiji čiji su službenici
zaduženi za sastavljanje "bele" odnosno liste naših
kompanija s kojima će firme iz EU moći da posluju i pored sankcija.
Kada lista bude sastavljena, njen sadržaj će biti još jednom podvrgnut
konačnoj proveri i to od strane u tu svrhu specijalno osnovanog
Komiteta koji će činiti predstavnici svih 15 partnera u EU.
3. Nasuprot pogrešnoj informaciji objavljenoj u nedelju (da će
svaka članica EU ponaosob razmatrati zahteve i o njima samostalno
donositi odluke, te da stoga može da se desi da jedna te ista
naša firma ima prolaz na primer u Španiji, ali ne i u Austriji),
princip koji važi jeste da će lista izuzetih firmi biti jedinstvena
i da će podjednako i bez razlike važiti u svim članicama EU koje
su dužne da je se pridržavaju.
To znači da će našoj firmi koja uspe da izdejstvuje izuzeće odnosno
koja jednom dođe na "belu listu", bez obzira kojoj je
i u koliko članica podnela zahtev, poslovanje biti dozvoljeno
na celoj teritoriji EU. Prema rečima zamenika otpravnika poslova
delegacije EK u Beogradu Jana Vilema Blankerta, cilj i jeste da
se sve članice EU, pošto već imaju jedinstvenu trgovinsku politiku,
sa istim takvim jedinstvom ponašaju i u oblasti primene sankcija.
Ukoliko, na primer, postoji takav spor da jedna zemlja EU jednu
našu kompaniju smatra poželjnom, a druga ne, konačna odluka o
tome biće doneta u Briselu. Međutim, kakva god ona bila, sve članice
će čvrsto morati da je se pridržavaju.
Prema tome, nadležne institucije u svakoj od 15 članica imaće
dužnost da prime i proslede zahteve, te dodaju svoje mišljenje
ili preporuku da li sa nekom našom firmom treba poslovati ili
ne, ali za to ko će se naći na konačnoj listi izuzetih kao i za
rešavanje sukoba mišljenja da li je jedna firma "podobna"
ili ne, odlučivaće isključivo Brisel.
4. Naše firme svoje zahteve isključivo treba da podnose samo
za to nadležnim institucijama u zemljama EU, a za dodatna objašnjenja,
informacije i pomoć u upoznavanju s odlukama EU uvek mogu da se
obrate ovdašnjim ambasadama petnaestorice ili delegaciji EK u
Beogradu.
S. Đ. P.