[an error occurred while processing this directive]  

Ambasador M

[an error occurred while processing this directive]  

I n t e r n e t   i z d a n j e

Subota, 13. maj 2000.

 
 
[an error occurred while processing this directive]
 

rubrike

politika

društvo

ekonomija

svet

hronika

reportaža

kultura

sport

feljton

intervju

slobodno vreme

 

video galerija

[an error occurred while processing this directive]


Glavni meni:
 -vesti dana
 -arhiva
 -vaša pisma
 -istorijat
 -redakcija
 -kontakt Kako da koristim ovaj sajt? Pošaljite nam pismo... Vesti dana Arhiva Vaša pisma Istorijat našeg lista Redakcija Stupite u kontakt sa nama


Links

Srpsko nasleđe

Glas nedelje

SINA

SNAGA


12. May 2000 18:12 (GMT+01:00)

Posle bosanskog jezika na pomolu stvaranje još jedne veštačke tvorevine - crnogorskog jezika

Kako izgovoriti kozji sir ili izjelica

"Literatura o crnogorskom jeziku se širi po svetu, pa se na taj način propagiraju nekakvi slovenski mikrojezici", smatraju lingvisti

Uporedo sa raspadom druge Jugoslavije u novonastalim državama nastali su i novi jezici, prvo dva, kasnije tri, a uskoro bi se moglo desiti da četiri konstitutivna naroda bivše Jugoslavije pričaju različitim jezicima.

U Crnoj Gori je proteklih godina bilo sporadičnih pokušaja da se ozbiljnije razgovara o crnogorskom jeziku, a nedavno je Matica crnogorska zatražila da se maternji jezik Crnogoraca imenuje kao crnogorski i proglasi službenim jezikom u Crnoj Gori. Tako je pristalice posebnosti i odvojenosti srpskog, hrvatskog, bosanskog i crnogorskog jezika ujedinila zajednička ideologija koja se oslanja na ideje nasleđene od nacionalističkih pokreta 19. veka i koji se otprilike mogu sažeti u sledećoj formuli: jedna država - jedna nacija - jedan narod - jedan jezik.

Pored raspada zajedničke države početkom devedesetih, jačanju centrifugalnih sila sigurno je doprineo i Ustav iz 1974. godine u kojem piše da su jezici svih konstitutivnih naroda i nacionalnih manjina kao i njihova pisma, ravnopravni na teritoriji Jugoslavije. Kako je svaki narod dobio pravo da svoje ime da jeziku kojim govori i kako ne postoji "srpsko-hrvatski narod", svaka grupa koja sebe smatra narodom, ne bi li se i afirmisala kao takva, poželeće da ima i sopstveni jezik koji treba da nosi njeno ime.

Upravo iz Matice crnogorske i stižu upozorenja u stilu kako "više od sto godina unitarna lingvistika, kao produžena ruka asimilatorske politike, nastoji da proglasi onaj deo koji čini nacionalnu diferencijaciju za dijalektizam i provincijalizam". Ta ideja je, prema pobornicima nezavisne Crne Gore, propala raspadom Jugoslavije i svaki je, eto, narod nazvao svoj jezik svojim nacionalnim imenom, samo Crnogorci nisu. U njihovom Ustavu iz 1992. godine stoji da je jezik Crnogoraca - srpski. U tom smislu, pateći od manije veličine, čelnici Matice ustvrdiće čak i da se između crnogorskog naroda i književnog jezika može staviti znak jednakosti, "što u Evropi nije slučaj ni sa jednim jezikom".

Po rečima lingviste Vojislava Nikčevića, u poslednjih 150 godina crnogorski jezik se razvijao na pogrešnim teorijama Vuka Karadžića, Belića i njihovih sledbenika. Nikčević ističe da je do primene Vukove reforme, u Crnoj Gori u upotrebi bio crnogorski jezik, a od razmeđa 19. i 20. veka, teorija o Srbima kao štokavcima o Srbo-Hrvatima, crnogorski jezik se smatra jezikom etničkih grupa Srbo-Hrvata. Ovaj naučnik ide u još goru krajnost i tvrdi da je Vukova pogrešna filološka teorija dovela dotle da "mladi Crnogorci više ne razumeju jezik "Gorskog vijenca", jer sve što je u tom delu nacionalno, odstranjeno je proglašavajući se neknjiževnim, lokalnim i provincijalnim".

Međutim, Radmilo Marović, sa beogradskog Filološkog fakulteta, kaže da je Nikčević, učenik zagrebačkog filološkog programa, pokušao da izda "Gorski vijenac" na crnogorskom jeziku, pa je na jedan smešan način ispravljao samog Njegoša.

- Podvođenje Njegoša pod model tzv. crnogorskog jezika je još jedan pokušaj izdvajanja srpske književnosti ijekavskog izgovora iz srpskog književnog jezika i njenog podvođenja u okvir nekakvih novih, nepostojećih jezika. Literatura o tom jeziku ne može se naći u Crnoj Gori, već se ona širi po svetu, te se na taj način propagiraju nekakvi slovenski mikro-jezici - naglašava Marović.

Sledeći Nikčevićevu misao, akademik Radoslav Rotković kaže da Vuk Karadžić nije dozvolio Crnogorcima da napišu kao što govore, "Senokos, kozi sir, izelica…" Iako je sramota za južnoslovensku književnu zajednicu da nije dozvolila Njegošu, Ljubiši i Marku Miljanovu da pišu upravo prema slovu Vukovog propisa, onako kako govore, pa su morali da pišu sjenokos, izjelica, kozji sir i slično, još je veća sramota prisilna ekavizacija Crne Gore.

Pogledajte ta imena, pa iako je Vuk prihvatio đ, mi još ne možemo da vidimo u nekom listu da piše neđelja, međed, đevojka, ističe Rotković.

Prema prof. Ranku Bugarskom, vodeći računa i o činjenici da jezici kao sistemi komunikacije ne nastaju niti nestaju administrativnim dekretom, još je legitimno smatrati srpsko-hrvatski jednim jezikom - iako, varijantno raslojenim.

- Na političko-simboličkom planu stvari očigledno ne stoje tako jer srpsko-hrvatski zvanično nigde ne postoji pod tim imenom. Uprošćeno i slikovito može se reći da je srpsko-hrvatski danas istovremeno jedan jezik i četiri jezika - jedan "lingvistički" jezik u obličju četiri "politička" jezika - smatra Bugarski.

Zvonko Prijović


vesti po rubrikama

^reportaža

18:19h

Beogradske bašte kafića dale su neizbrisiv pečat našoj sumornoj svakodnevici

16:22h "Glas" sa ženama koje štrajkuju glađu ispred Okružnog zatvora u Kosovskoj Mitrovici
17:24h Ruska mafija preuzela primat u svetskom narko biznisu
18:12h Na pomolu stvaranje jedne veštačke tvorevine - crnogorskog jezika
     


     


FastCounter by LinkExchange