Minut
33, Pjanović šutira na gol Obilića i kao da titula ulazi u mrežu
Crvene zvezde... Najedanput zazvoni telefon, ali jedva se čuje
od navijačkog veselja: "Halo, ko je?"
- Piksi je, ej Piksi, Piksi.
Zvezda vodi 1:0, zar se i u Japanu čulo?
- Nije slučajnost, osetio sam - šali se Dragan Stojković u
zbilja prijatnoj činjenici da je njegova fudbalska ljubav pred
šampionskim brakom.
Hoće li tako bogat biti miraz iz Holandije i Belgije?
- Već osećam žestok dah Evropskog prvenstva. I Japanci su
u zanosu, ama sve udarne teme u sportskim emisijama razrađuju
ono što bi trebalo da se dogodi od sredine juna do početka jula.
I, kako se kotira fudbalska Jugoslavija?
- Po Japancima smo već u polufinalu! Igraćemo, tvrde, protiv
Italije i, na žalost, izgubiti.
Francuzi?
- Njih smo pobedili u četvrtfinalu - smeška se kapiten.
Odlično, a ko je prvak Evrope?
- Holandija, a mi igramo s Nemačkom za treće mesto?
Manimo japansku šalu (ili možda stvarno tako piše u kompjuteru
budućnosti!?)...
- Žarko želim da na oproštaju od reprezentacije učinimo nešto
veliko. Moja generacija više neće biti u prilici, dakle Evropsko
prvenstvo i kraj... Propustili smo zaista divnu šansu da u Francuskoj
učinimo ono čemu se nadamo u Belgiji i Holandiji. Ta utakmica
s Nemačkom, ta glupost remija, koštali su nas, ubeđen sam, lakog
prolaza protiv Meksika. Ovako smo naleteli na Holanđane i opet,
i sad mi se čini, sami sebe izbacili. Penal, prečka, gol bez fudbalske
veze... Krivo mi je, još me peče - iskren je Stojković.
Da li bi pobeda baš nad Holandijom bila taj melem?
- Verovatno, ali ko zna da li ćemo igrati... Voleo bih, jer
s njima može da se nadigrava. Strašni su, možda i favorit turnira,
pogotovo što će igrati u domaćem okruženju.
Ni Belgijanci neće biti podstanari!
- Oni mogu da budu iznenađenje. Gledao sam njihov meč protiv
Holandije (2:2) i video da imaju igru, igrače i sjajnog selektora.
Nikad nisu bili jači...
Nas za početak interesuje Slovenija.
- Dobro je što ćemo prvi meč odigrati s njima. Mislim da problema
neće biti. Važan je i rezultat utakmice Španija - Norveška jer
ćemo za sledeće duele znati šta i koliko nam je potrebno za drugi
krug.
Francuzi su jedva pobedili Sloveniju: iz 0:2 u 3:2!?
- Svaka čast pulenima Srećka Kataneca, ali nisam ubeđen da
su se Francuzi bog zna kako pretrgli.
Španci će, po tradiciji, biti naš najveći rival?
- Nisam siguran, po meni će biti teže protiv Norveške. Naravno,
Španci su Španci, vidite samo šta učiniše njihovi klubovi u Ligi
šampiona... Ali, ti severnjaci su zaista čudni, nikad ne znaš
kada će da eksplodiraju.
Mi
smo, ipak, mi!
- I to uvek treba da nam je na pameti. Imamo sve: klasne igrače,
kompaktan tim, igru, verujem da će i atmosfera biti pobednička.
Selektor Boškov sve to treba da poveže. Nije lak posao...
- Ne vidim razlog za bilo kakvim radikalnim promenama. Naravno,
Boškov zna svoj posao i ne sumnjam da će sve učiniti da Evropsko
prvenstvo upamtimo po dobrom. Bitno je da svi budemo spremni i
da turneju po Aziji iskoristimo za uigravanje.
Kina i Koreja i nisu neki inspirativni rivali.
- I mi nismo krivi što prvoklasne evropske selekcije neće
da igraju sa nama... Politika me ne interesuje, neka beži što
dalje od nas sportista. Dovoljno već ispaštamo!
Narod traži veselje.
- Verujte, svaki meč reprezentacije budi neka posebna osećanja
u meni. Ne znam za druge, verovatno i saigrači slično osećaju,
ali Dragan Stojković Piksi sigurno igra s posebnim motivom za
Jugoslaviju i Jugoslovene. Da, baš za taj narod kome je dosta
patnje... Pitam se samo: da li je fudbal toliko moćan da ga razveseli,
a mi toliko snažni da ga usrećimo. Sve ćemo učiniti da bude tako,
ja prvi.
Kapiten uvek na čelu kolone. Da je takvih vođa i van fudbala
ova priča i ova zemlja bile bi zasigurno drugačije. Jugoslavija
živi za fudbal jer ostalo odavno spada u životarenje. Sve je igra
pobednika i gubitnika. Plava kuglica na flamanskom fudbalskom
ruletu vrti ko zna koji krug. Vreme je da stane da bismo krenuli...
Grada Branković