Mada je opšta društvena klima i dalje problematična
sa obe strane, a međudržavni odnosi i dalje (gotovo) nikakvi,
(sub)kultura se ipak provlači preko (i dalje) "zabetoniranih"
granica.
Posle
Ramba Amadeusa, "Partibrejkersa" i "Obojenog programa"
prošlog vikenda je u Zagrebu svirala i "Neočekivana sila
koja se iznenada pojavljuje i rešava stvar". O svojim impresijama
o koncertu u zagrebačkom klubu "Močvara" gitarista "Sile"
Goran Nikolić Orgi za "Glas" kaže:
- Bilo je odlično. Svirali smo naš standardni repertoar i mada
je publika reagovala brže nego recimo u Beogradu, tek smo ih u
trećem bloku konačno "slomili". Na koncert je došla
klasična gradska ekipa, mahom dvadesetogodišnjaci koji su u sličnom
fazonu. I uopšte, zapanjujuća je sličnost na svakom koraku. Čak
me i Zagreb jako podseća na Beograd, taj klub kao da je na Adi,
a to gde smo spavali kao da je Voždovac.
Pošto ste pre nekoliko meseci svirali i u Sloveniji možete
da uporedite ko je gde stigao 10 godina kasnije.
- To su potpuno drugačiji utisci. Slovenija nije toliko opterećena
postsocijalističkim problemima, a u Hrvatskoj je slično kao kod
nas, pogotovo kad je reč o korupciji. S druge strane i u kulturnoj
sferi Slovenija je daleko napred. Tamo se osećaju pozitivni uticaji
osamdesetih i čitavog pokreta "Neue Slovenishe Kunst"
. Mnogi od tih ljudi su danas pri vlasti, imaju sluha za razne
kulturne projekte i najvažnije - država vodi i finansira osmišljenu
kulturnu politiku. Hrvati, a pogotovo mi, o tome možemo da sanjamo.
Čini se kao da je ovo ponovno oživljavanje komunikacije jedini
mogući lek protiv ksenofobije i daljnje provincijalizacije.
- Ma jedni drugima smo potrebni do bola. To se odnosi čak
i na Slovence koji su u svakom pogledu najdalje odmakli. Hrvati
više insistiraju na svojoj samosvojnosti, ali pametnim ljudima
odavno je jasno da je obnavljanje komunikacije spas za sve.
Kakvi su dalji planovi "Sile"?
- Sredinom maja ulazimo u studio, pa će se album najverovatnije
pojaviti već početkom juna. U planu je i neki veći beogradski
koncert, a na leto ponovo idemo u Sloveniju, na festival Druga
godba.
P. Dragosavac
foto: N. Đurović