Početak - rođen je 1942. godine u Splitu.
Prvi Štambuk koji je davno stigao na Brač bio je Čeh. "Što
se jedan broj njegovih potomaka opredelio kao Hrvati, njihovo
je pravo, i to poštujem. Ja sam Jugosloven, to je moje pravo i
tražim da to svi poštuju", rekao je Vladimir Štambuk kad
se u štampi pojavila priča da je Hrvat. Otac Zdenko bio je čuveni
diplomata, takođe Jugosloven, a majka Čehinja.
Detinjstvo - mali Vladimir rastao je, do sedme godine,
kao i svako drugo dete. Onda mu je otac ušao u diplomatske vode,
a sin mogao da uživa neke pogodnosti koje "nosi" funkcija
ove vrste (letovanje na Brionima s Mirom Marković).
Nacionalnost
- Jugosloven.
Verska opredeljenost - detalj kojeg nema u dostupnim
biografskim podacima.
Obrazovanje - školovao se "svuda pomalo". Jedan
razred osnovne škole završio je u Beogradu u OŠ "Braća Ribar",
gde su se inače školovala deca diplomata. Nastavnica ga se seća
kao pametnog, mirnog dečaka nad kojim je bdila majka. Zbog očevog
posla menjao je mesta školovanja, neke razrede završio je u inostranstvu.
Studirao je u Beogradu, na Filozofskom fakultetu je diplomirao,
a magistrirao i doktorirao na Fakultetu političkih nauka.
"Zahvaljujući ocu, naučio sam neke strane jezike i neke
civilizacijske obrasce ponašanja koji su drugačiji od našeg načina
komuniciranja" (u šali kaže da podjednako loše govori srpskohrvatski,
francuski i engleski, a sporazumeva se i na italijanskom, češkom
i španskom).
Karijera - počeo je kao omladinac. Bio je sekretar i predsednik
Komisije za međunarodne odnose Saveza studenata i Saveza omladine
Jugoslavije. "Ogledao se" i u novinarstvu, pisao je
o međunarodnim odnosima, pokojni Đuka Julijus hteo je da ga zaposli
kao novinara u tad osnovanoj "Ekspres politici". Međutim,
Štambuka je više zanimala nauka pa je otišao na fakultet. Prvo
je bio asistent na Fakultetu političkih nauka, potom redovni profesor
na predmetu kibernetika i informatika. Posle usvajanja poslednjeg
Zakona o univerzitetu, postao je dekan na ovom fakultetu.
Sve vreme je politički aktivan, osim kratkog perioda od sredine
1992. do 1994, i osnivanja JUL-a. Zašto dve godine ovog "ideologa
SPS-a", kako su ga tad nazivali, nije bilo u političkoj žiži
- nije poznato. Povod za "odlazak" s političke scene
upućeni su tražili u činjenici da se to dogodilo posle njegovog
predloga "Novo preduzeće za novo društvo" koji su dr
Boško Mijatović i Dragan Maršićanin žestoko kritikovali. Prvi
je Štambukov predlog prestrukturiranja privrede nazvao "sistem
za smetlište", a drugi "politikantskom igrarijom profesora".
Istovremeno, "Borba" je objavila da će Štambuk postati
glavni i odgovorni urednik lista "Politika" (u vreme
Živorada Minovića), a Štambuk izjavio: "Ne znam ko želi da
prejudicira neke stvari kad zvanično nije doneta nikakva odluka
takve vrste". Šuška se da izlazi iz Glavnog odbora SPS-a,
na čelu čijeg je Saveta za informisanje bio. GO to demantuje i
navodi "zbog povećanog obima poslova, Savet je ojačan izvesnim
brojem mladih, između ostalih i Ivicom Dačićem". Sad je član
Direkcije levo orijentisanih zadužen za međunarodne odnose.
Stranački angažman - bio je član SK, SPS-a, pa
JUL-a. U političku orbitu dospeva posle čuvene Osme sednice SK
Srbije. O "poslednjoj" partiji kaže: "JUL i jeste
pokret koji nastoji da objedini levicu, pa u tom pogledu ne pravimo
veliku razliku između socijaldemokrata, socijalista, zelenih".
Zanimljivosti - mnogo voli da piše za novine. Od 1996.
objavljuje u "Borbi" "Sociloške novele". Bavi
se različitim temama, od parlamenta, izbora, glasača i šetača,
UN-a, do zalaska sunca, čistača tepiha, uličnih prodavaca benzina...
A počelo je ovako: "Lično znajući g. Štambuka 30 godina,
znajući njegove misaone domete i sklonosti ka pisanju, obratio
sam mu se sredinom 1995. i predložio da piše za "Borbu".
Dogovor je ostvaren krajem te godine. Piše za svaki dvobroj, nijednu
subotu nije preskočio", objasnio je Živorad Đorđević, glavni
čovek u ovom listu.
- Namera mojih "Sociloških novela" jeste da se sa stanovišta
saznanja, teorije i koncepcija, sociologije, našali, porazmisli,
prokomentariše ono što se dešava. Inače, uvek sam više voleo crvenu
od crne boje. Crna je boja žalosti, tuge, smrti i nesreća. Svuda
u svetu ona je boja desnice, pre svega ekstremne, nacionalističke...
"Borba" koja je pocrvenela nije samo najava da mir i
život postaju opšte opredeljenje, ona kazuje da strast, promene,
razlike, napredak jesu jedino lepe", uzvratio je Štambuk
drugu Živoradu.
"S drugaricom Mirom Marković znam se iz mladih dana. U međuvremenu
smo se družili i politički sarađivali. U periodu od 1984. nastojali
smo da demokratizujemo SKS i SKJ", naveo je jednom. Osim
po novelama, ostaće upamćen i kao funkcioner koji često polemiše
s novinarima. Jednom je to bio novinar "Borbe" pre nego
što je "pocrvenela", delom i zbog rečenice "Mi
u Srbiji nismo za višepartijski sistem" koju je profesor
izrekao 1989. a ne, kao što je novinar napisao, 1990. Drugi put
sporna je bila njegova izjava da "u poslednje dve godine
ne silazi s Interneta", koju je novinar "Večernjih novosti"
objavio u "Klubu poznatih" posle promocije Štambukove
knjige "Internet i politika" (knjigu s posvetom je poklonio
novinaru). Profesor je osporio autentičnost intervjua, posvetio
događaju celu novelu i najavio da će kolegama s katedre za novinarstvo
na FPN-u predložiti da uvedu kategoriju "izmišljenog intervjua".
Oženjen je Jelicom, direktorom Instituta za međunarodnu politiku
i privredu.
Zorica Vulić