|
 |
 |
  |
 |
 |
pismo
Kako je stradao Metodije Halauska
U ponedeljak kao i svakog dana ujutru u Centar za mir i toleranciju
u Prištini pojavljuje se Metodije Halauska, starac od 86 godina,
ali pokretljiv i jak još - koliko može biti starac u njegovim
godinama. Došao je po novine i po svežu hranu kao humanitarnu
pomoć od CPT. Ispričao se s prijateljima i izašao iz Centra nešto
posle 10 sati ujutru. Posle podne, istoga dana, pronađen je mrtav
u Grmiji (izletište - park pored Prištine). Pucano mu je u potiljak
a prethodno je maltretiran i imao je od batina unutrašnje krvarenje.
Izveden je iz stana iz centra Prištine, bosonog i, verovatno,
umotan u dva ćebeta onesvešćen u toku poslepodneva od strane 5-6
ljudi, da bi ga odveli u Grmiju i ubili. Identifikovan je u sredu.
Metodije Halauska je Čeh, po nacionalnosti nije Srbin da bi bio
ubijen, ali nije ni Albanac da ne bi bio ubijen. Da, govorio je
srpski i pre svega se osećao kao Jugosloven. Kome je nešto nažao
učinio deda Metodije. Da li je nekoga ubio, napao, možda je bio
ratni zločinac?!
Ali deda Metodije ima veliki stan iz kojeg nije hteo da se iseli
ni posle mnogo pretnji, napada, obijanja i krađa.
Stan nisu zauzeli, novac u dinarima nisu uzeli , jer im ne treba
u Prištini gde ne mogu potrošiti. Ali su ga ubili jer im se nije
svideo njegov jezik, kojim je govorio. Nije prestalo ubijanje
nedužnih, i stvarno nedužnih ljudi. Da li neko može da čuje kako
živi narod u Prištini, na Kosmetu, posebno Srbi koji svaki dan
treba da slave jer su preživeli još jedan?!
Da li neko hoće da čuje i vidi nesreću jednog naroda, nesreću
koju je pomogao ceo svet?!
Bombardovani smo jer smo kršili ljudska prava? Oni koji su bombardovali,
oni su poštovali ljudska prava?
Gde su sada poštovaoci ljudskih prava?
Pošaljite jednog poštovaoca ljudskih prava da ga počastimo jednim
novim ubistvom našeg deda Metodija.
Ja sam Srbin, ubiće mi imejl, jer pišem srpski na Kosmetu? Kod
nas se priča svim drugim jezicima sveta osim srpskog, ne izlazimo
sami bez pratnje iz stanova i kuća, dok nas obilazi Kfor i policija
u stanovima i kućama. Niko ne može u prodavnicu, restoran, kafe,
nikako do groblja i crkve, nemamo prilike da se molimo za žive
niti da oplakujemo mrtve.
Ako dobije neko ovu poruku, mole vas preostali Srbi s Kosmeta
šaljite dalje neka ceo svet pročita i zna da Priština od 20.972
Srba pre rata ima oko 300 ljudi i nema više deda Metodija.
S verom u Boga, Bog je s nama. Za krst časni i slobodu zlatnu!
Tatjana Čačić-Trifunović,
Priština
|
 |
  |
 |
  |
 |
 |
predlog
Sloga je put sigurnog uspeha
Kao stalni čitalac novina i svih ostalih publikacija koje nisu
"Politika" ili u funkciji "Politike" i (ili
"Borbe), a koje je smatram i nezavisnim ili opozicionim,
u poslednje vreme se osećam i mnogo bolje i lepše, pa želim da
to i saopštim novinama koje čitam.
Razlog je sledeći:
U svim "izdajničkim, plaćeničkim, slugama stranih gospodara…"
novinama nema više nijedne reči o "onom čije ime, život i
delo" više niko ne pominje. Pravo je zadovoljstvo sada otvoriti
novine i ne sresti se ni u kom vidu s "onim čije ime, život
i delo" nećemo pominjati, kao ni s tri slova koja više nećemo
pominjati.
Čestitam na istrajnosti, solidarnosti i lojalnosti u poštovanju
donete odluke i molim vas da još dugo, dugo ostanete tako dosledni,
jer sigurno mnogim ljudima nepostojanje "onog što nećemo
pominjati" ulepša dan. Takođe bih volela da se na isti način
ponašaju i sve partije koje sada pokušavaju da dobiju bitku za
demokratsku Srbiju. Na vašem primeru najbolje se pokazuje kako
poštovanje dogovora i zajedništvo dovode do uspeha. "Sloga
kuću gradi a nesloga razgrađuje" - kaže narodna poslovica.
U ovom trenutku je sloga ono što nam najviše treba - pa bih to
preko vas poručila svim opozicionim liderima. Samo složna opozicija
može spasiti ovaj narod. Zato - složno.
Melanija Bojić,
Beograd
|
 |
  |
 |
  |
 |
 |
događaj
Šarplaninci razbili američke vučjake
U srpskoj tragediji koja se odvija na i van Kosmeta, u suludoj
agresiji belosvetskih moćnika nad srpskim narodom i genocidom
i etničkim čišćenjem koje isti uz pomoć Albanaca sprovode nad
Srbima, Crnogorcima, muslimanima i ostalim nealbanskim življem,
po treći put za zadnjih pedeset godina (1941-1945, 1963-1981 i
1998-2000. godine), pored ostalog u istoriji će ostati zabeležena
i sledeća "bitka" - srpski psi šarplaninci dobili bitku
protiv američkih pasa. Valjda je to jedinstvena bitka u istoriji.
Naime, u selu Sevce na Šar-planini, koje je nastanjeno srpskim
življem, 4.4.2000. godine u 13 sati počela je posle američke desantno-kopnene
invazije, više stotina vojnika i njihovih službenih dresiranih
pasa vučjaka prava bitka sa golorukim srpskim narodom. Epilog,
po dvadesetak povređenih sa obe strane. Agresori su pored moćnog
oružja i tehnike koristili i svoje dresirane pse, a Srbi, odnosno
srpske žene i deca - motke i svoje verne i nadaleko čuvene pse
šarplanince. I pravu pobedu za "Riplijevu knjigu rekorda"
izvojevali su srpske žene i deca sa motkama i posebno njihovi
psi „šarplaninci". Šarplaninci su pokazali američkim vojnicima
i njihovim psima šta je bitka, kako se čuva i brani ognjište,
svoj dom. Očevici kažu da je prava šteta što neko nije kamerom
beležio juriš, hrabrih i ponosnih šarplaninaca, na američke vojnike
i njihove pse. To je bila antologijska bitka. Ni gumeni meci ispaljeni
od američkih vojnika u narod i šarplanince nisu mogli ništa. Šarplaninci
su kidisali, ujedali neprijatelje i njihove pse, koji su se dali
u bekstvo. Epilog, tri američka vojnika ujedena, dva njihova psa
razbucana, dva „šarplaninca" teško ranjena američkim gumenim
mecima.
Stratezi zločina su zaboravili da i životinje u Srbiji brane
svoje domove. Bravo „šarplaninci".
Dr Milorad Žižić,
Priština
|
 |
  |
 |
  |
 |
 |
tvrdnja
Slagali, a nisu ni trepnuli
Razlog javljanja: zaboravnost Skupštine Srbije ili pak nas 1.200.000
penzionera. Po onoj staroj "gluvom ne šapući, slepom ne namiguj",
jer rezultata u oba slučaja neće biti. Pored svega trebalo bi
podsetiti Skupštinu Srbije da su rokovi za isplatu duga penzionera
odavno prošli.
Sećanje: kada se pre nekoliko godina raspravljalo u Skupštini
Srbije o terminu za isplatu zakinutih penzija, tada je jedan deo
opozicije u parlamentu glasao da taj rok bude pola godine, drugi
deo da to bude godinu dana, a socijalisti (zapravo vladajuća klasa)
predložila je i uslovila rok od dve godine.
Prođoše dve godine, pa još dve od skupštinskih zaključaka, od
zakinutih penzija ni tragi ni glasa. Svoje predloge baciše pod
noge, ojadiše mnoge penzionere i nastaviše da se i dalje kunu
i primaju poslaničke plate. Da bar pola vremena provedu na radu
umesto u restoranu Skupštine, razmišljali bi drugačije.
Iza toga su nastala nova zakidanja, a što se pokušalo platiti
bonovima za struju. I tu je svakom pojedincu data manja vrednost,
nego što iznosi zbir tromesečne penzije. Obrazloženja nije bilo.
U celom svetu je poznato i prihvaćeno da se kod dugovanja isplati
prethodni dug pa tek onda kasniji. To u ovom slučaju nije bilo.
A sada jedna napomena: da li znaju nadležni koliko je u tom periodu
umrlo penzionera, dobrim delom i krivicom onih koji su ih obespravili.
Koliko je njih jadnika umrlo a da su ostali dužnici poznanicima
i prijateljima, a iz sredstava koja su dobijali nije bilo dovoljno
ni za sahranu.
Ne znam ni za dahije ni za janičare, sem ukoliko ih je tvorac
istih prepoznao u blizini. Ne može biti ni dahija ni janičar onaj
ko ustaje ranom zorom da bi unučetu kupio flašu mleka, koji čeka
u redu za šećer, ulje, hleb, kome se prisilno naplaćuje taksa
za RTS, kome država može da duguje koliko hoće vremena, bez kamata,
a druga strana mora državi da plati sve dugove sa kamatom.
Sećam se jednog zasedanja Skupštine, kada se donosio Zakon o
platama poslanika i ministara i ostalih velikodostojnika. Sreća
taj zakon je usvojen jednog, a oboren drugog dana. U pauzi kada
je usvojen zakon, novinar pita predsednika Skupštine, Tomića,
šta će reći narod, a ovaj mu odgovara šta ima da priča narod kada
je plata direktora "Politike" reče i cifru, koja sadrži
oko pedesetak plata prosvetnih radnika.
Kada smo već kod "Politike" građanstvo, a posebno nas
penzionere interesuje kako to da se taj list daje besplatno pojedincima,
a da se "Velika Srbija" deli po pijacama, takođe besplatno.
Iz kojih je to sredstava - inostranih ili naših - ako je od naših,
onda tu ima i naših penzionerskih sredstava.
Savo Jovanović, penzioner
Mladenovac
|
 |
  |
 |
  |
 |
 |
primedba
Nema više „tihe noći"
Od jesenjih izbora 1996. godine na lokalnoj vlasti u Arilju je
na vlasti koalicija "Zajedno". Lokalna sredstva informisanja
Radio Arilje i TV "Klik" su u rukama vlasnika koji su
u partijama leve orijentacije. Opozicioni list "Ariljski
horizonti", čiji je vlasnik SO Arilje, uglavnom se trudi,
iako urednici tvrde da su objektivni, da prezentuju SPO, s obzirom
da je glavni urednik gospodin Jovanović, član te stranke. Radio
i TV Arilje od svoje demokratske orijentacije zadržali su samo
ono D. U svojim programima ima obilje turske i arapske muzike
u izvođenju domaćih pevača i pevačica. Nekoliko godina u Arilju
je bila najslušanija emisija "Tihi glas", koja se emitovala
svakog ponedeljka na talasima Radio Arilja. Emisija je bila izuzetnog
kvaliteta. Prava škola veronauke. Imala je blagoslov vladike žičkog
gospodina Stefana. Urednik i voditelj emisije bio je gospodin
Stanko Pantović, veroučitelj iz Bogojevića. U emisiji su bili
gosti poznate duhovne i teološke ličnosti iz duhovnog i teološkog
života. Pored obilja zanimljivosti iz naših svetinja, redovno
su bila direktna uključenja iz Hilandara ali i iz drugih svetinja.
Međutim, ispostavilo se da ova veoma popularna i slušana emisija
nema i političku podobnost. Vlasnik radija Arilje je jedan od
čelnih ljudi Opštinskog SPS, a njegovi bliski poznanici kažu da
je ortodoksni komunist. Na neobjašnjiv način i bez ikakvog razloga
ova emisija je skinuta sa programa lokalnog radija (pre dve godine).
Ova emisija, imala je svog sponzora Braću Stefanović, Đorđa i
Milana, vlasnike privatnog preduzeća PP "Stefan", pa
ispada da nekom smeta jedna odlična emisija duhovnog i teološkog
sadržaja. Najžalosnije je što intelektualci i dežurne patriote
ćute o ovom strašnom događaju. Ćute i predstavnici "nazovi
opozicije SPO, DS. LJudi se prave veliki Srbi, isključivo u kafanama.
Oni koji su trebali da dignu glas protesta to nisu učinili. Glumi
se neka lažna solidarnost i politika iz interesa. LJudi koji su
sad na vlasti u Arilju, u praksi nikako da se otarase komunističke
prošlosti. Gleda se samo interes a ne da narodu bude bolje. Ja
bih molio da redakcija objavi neku skraćenu verziju, a da se u
Arilje pošalju novinari "Glasa".
Dejan Bolović,
selo Loret, kod Požege
|
 |
  |
 |
  |
 |
 |
poruka
Ljudi, uozbiljite se
Molim vas da ovo moje pismo, kao reakciju na jučerašnji sastanak
opozicije, prosledite predsedniku SPO i DS kao i Savezu za promene,
a ako imaju svoje imejl adrese, molim vas da mi ih pošaljete pa
ću im ja lično poslati ovo pismo. Poštovana gospodo, Ako Vi tako
nastavite da se dogovarate oko minorne stvari - ko će govoriti
- dočekaćete kontramiting naroda kome je već sve prekipelo i na
tom mitingu ne mora i neće niko govoriti, verujte mi. Svi Vi ćete
imati „kritičnu masu" ljudi na ulicama tek onda kada prestanete
da mislite samo o sebi i o vlasti i počnete da osluškujete narod
i tako se ponašate. Žao mi je što sam ovo morala da napišem, ali
iziritirana vešću da niste prijavili miting iz tog razloga, nisam
više mogla da izdržim a da se ne oglasim. U najblažoj formi rečeno
- Vi ste neozbiljni. Ozbiljnije od svih Vas razmišljaju ona deca
pre neki dan na Trgu. Dozovite se pameti i počnite da mislite
o narodu, a tek onda o vlasti i svojim ličnim ambicijama. Prestanite
da budete toliko sujetni. Učesnik Građanskog protesta od prvog
dana do zadnjeg (i na Brankovom mostu).
Ljiljana Stanojević,
Beograd
|
 |
  |
|
 |