Na predstavljanju "Miroslavljevog jevanđelja" u Svečanoj sali SANU, akademik Predrag Palavestra naveo je dva razloga zbog kojih treba podržati poduhvat izdavačke zadruge "Dosije" koja je fototipsko izdanje prvog pisanog spomenika u Srba najavila još 1993. godine.

Prvi razlog je što je "Miroslavljevo jevanđelje" dokaz dugog trajanja i zračenja srpske duhovne kulture na središnjem Balkanu, a drugi što je to "kulturni podvig na ponovnom besprekornom izdanju "Miroslavljevog jevanđelja", u kojem je sadržana sva lepota i izuzetnost ove knjige dragocene kopije rukopisa iz 12. veka i kojem je pridodat davno isečeni i otuđeni "Petrogradski list".

Zahvaljujući "Dosijeu" i Službenom listu SRJ, kao i stručnoj kompjuterskoj obradi, "Miroslavljevo jevanđelje" je treći put među Srbima.

Pre nego što je 1897. godine objavljeno u Beču, u redakciji Ljubomira Stojanovića, novcem kralja Aleksandra Prvog Obrenovića koji ga je kao uzdarje, pored Hilandarske osnivačke povelje velikog župana Stefana Nemanje iz 1196. godine dobio od hilandarskih monaha, za ovaj stari rukopis interesovali su se ugledni istoričari umetnosti, vizantolozi...

Po objavljivanju, za to vreme raskošnog faksimilnog izdanja, te 1897. godine, "Miroslavljevo jevanđelje" je izazvalo veliko interesovanje naučnika S. Kubljikova i Aleksandra Belića.

Od izuzetnog značaja je i knjiga Lazara Mirkovića, objavljena 1950. godine, jer se "Mirković s posebnom pažnjom upustio u razmatranje mesecoslova, utvrđujući njihovo carigradsko poreklo koje je srpskom prepisivaču služilo kao predložak" i zato što u svojoj knjizi "Miroslavljevo jevanđelje"(SANU i Arheološki institut, knjiga 1) "analizira udeo prepisivača i iluminatora Grigorija Dijaka i zagonetnog Varsameleona".

"Miroslavljevo jevanđelje" je od 1896. godine čuvano u dvoru poslednjeg Obrenovića, da bi posle njegove nasilne smrti jedno vreme bio zagubljeno i pošto je nađeno smatrano je najdragocenijom državnom imovinom. Zahvaljujući toj činjenici, posebno je čuvano i evakuisano i u vreme Prvog svetskog rata, da bi po okončanju rata bilo predato na čuvanje Muzeju kneza Pavla.

U vreme Drugog svetskog rata sklonjeno je u manastir Raču. Iguman Platon ga, iz straha da ga neko ne pronađe ili da se ne izgubi, odnosi u trezor Narodne banke. Dug put i neprestana izloženost opasnosti najstarijeg srpskog rukopisa ni pobednike tog rata nisu podstakli da odvoje sredstva za konzervaciju, tako da je i taj posao trajao sto godina.

Priča je mogla da se ponovi i sa ovim najnovijim fototipskim izdanjem odštampanim u nepoznatoj štampariji u Južnoj Africi koje je "praznik srpske kulture", da nije bilo Dušana Mrđenovića, upornog urednika "Dosijea". I mora se reći, bez ikakvog prizvuka, republički ministar za kulturu Željko Simić stopirao je hajku koju je pokrenula njegova prethodnica , Nada Popović Perišić, protiv ljudi koji rade i misle "na polzu" svog naroda i kulture.

Olivera Đurđević
Foto: Zoran Sinko