BEOGRAD
- U poslednjoj deceniji imali smo nezabeleženo ekonomsko nazadovanje. Od industrijski srednje razvijene zemlje s početka devedesetih
i na početku tranzicije sa dobrim šansama da se uključi u svetsku privredu, SRJ je doživela da se pretvori u predindustrijsko
društvo, da se po nivou ekonomskog razvoja vrati na nivo s početka veka i da siromaštvo bude osnovna karakteristika života
njenih građana danas, komentariše dr Boško Mijatović sa Ekonomskog instituta koliko vrede kongresni hvalospevi socijalista
o uspešnom "razvoju"za koji je zaslužan režim.
- Društveni proizvod dostiže polovinu onog iz 1989, industrijska proizvodnja tek trećinu tadašnje, prosečne penzije i zarade
vrte se između 70 i 80 maraka, a na biroima posao traži preko 800.000 nezaposlenih.
Istom cifrom meri se i smanjenje zaposlenosti u društvenom i državnom sektoru. Siva ekonomija postala je okosnica opstanka,
jer radno anagažuje 2,3 miliona ljudi, a mnoge fabrike su propale i nikada se više neće oporaviti, jer su muzeji tehnološki
zastarele opreme, bez obrtnih sredstava, pa i stručnjaka.
Bez obzira na sve to s kongresne govornice obećan je nastavak reformi, baš kao da je srpska privreda u neviđenom usponu.
- Reforme u koje se ušlo 1990. odavno su napuštene i danas smo svedoci povratka na sistem iz 1950. godine, sa snažnom državnom
kontrolom i politizovanom privredom. Za deset godina koketiranja s privatizacijom privatizovano je tek tri odsto društvenog
i državnog kapitala, što znači da je očuvano svojinsko jezgro socijalističkog sistema.
Vladavina prava kao osnov tržišnog sistema ne postoji, a u finansijskim odnosima i dalje dominira dužnički model. Kod nas,
uostalom, ne postoje ni institucije tržišne privrede, poput deviznog ili tržišta radne snage.
Srbija je, pored Severne Koreje i sličnih egzotičnih država, jedina zemlja u kojoj se ne sme trgovati devizama pod pretnjom
zakonskih kazni i to pre svega zato da bi pripadnici vladajuće nomenklature mogli da kontrolišu devizne tokove, naravno u
svoju korist.
Može li se onda verovati obećanju s najvišeg mesta da će doći do reformskih promena?
- Reformi dosad nije bilo iz istih razloga zbog kojih ih neće biti ni ubuduće. Režimu reforme u pravcu tržišnih i ekonomskih
sloboda ne odgovaraju iz političkih i finanijskih razloga, jer je privreda, pored policije i državnih medija, stub vlasti,
neophodan da se ona održi što je duže moguće.
Upravo takva situacija omogućava pripadnicima režima nesmetano bogaćenje, a kroz mutne i ilegalne kanale stvoren je u nomenklaturi
vlasti efikasan sistem lojalnosti i poslušnosti.
Taj sistem zasnovan je na korumpiranosti ljudi i njihovoj obavezi da slušaju u strahu od mogućih posledica, pošto njihove
mahinacije nisu nepoznate tamo gde treba.
SPS nam je, naravno, obećao i nastavak obnove zemlje...
- Sudeći po državnim medijima, kao što je rekla i predsednica Direkcije JUL-a, Srbija je najveće gradilište. Koliko je to
istina pokazuju zvanični statistički podaci prema kojima je građevinska aktivnost u drugom polugodištu prošle godine bila
manja nego u isto vreme prethodne, kada nije bilo obnove.
U stvari se nekvalitetna krpljenja manjih mostova prikazuju kao veliki uspesi, a raščišćeni delovi bombardovanih fabrika
se pokazuju kao fabrike u radu.
Obnova ne može da napreduje brže, jer ne postoje finansijski resursi i s minimumom novca i maksimumom neplaćanja obaveza
ne može se postići više.
B. Jager